Svako dijete je drugačije.

Ali i svaki roditelj je na svoj način poseban…

Ipak, svaki roditelj želi sa svojim djetetom uspostaviti kvalitetan i zdrav odnos.
No kako to napraviti?

Evo 3 savjeta koji će vam pomoći da uspostavite kvalitetan odnos sa svojim djetetom.

1. Prepoznajte kojem roditeljskom stilu pripadate

Pisali smo nedavno o stilovima roditeljstva.

Pronalazite li se u permisivnom, indiferentnom, možda autoritarnom ili autoritativnom?

Potencijalno se prepoznajete unutar opisa kosilica roditelja ili helikopter roditelja…
Stil kojem trebate težiti je autoritativni – roditeljski stil koji karakterizira jednaka količina emocionalne topline i podrške te kontrole.

Biti autoritativan roditelj znači graditi pozitivan autoritet i kvalitetan odnos s djetetom. To u konačnici dovodi do mnogobrojnih dobrobiti za dijete.

Kvalitetan odnos između roditelja i djeteta znači uspostavu autoriteta.

Često se autoritet poistovjećuje sa strogoćom, hladnoćom, kažnjavanjem, vikanjem i zabranama.

Zato suvremeni roditelji izbjegavaju uspostavu autoriteta te želeći izgraditi prijateljski odnos s djetetom zapravo više pribjegavaju permisivnom stilu odnosno čak i pre-zaštitničkom roditeljstvu.

Takav odgoj ne donosi dobrobiti za dijete te se ono ne razvija u samopouzdanu, kompetentnu, sigurnu osobu.

Graditi pozitivan autoritet ne znači vikati.

Ne znači kažnjavati, niti biti emocionalno hladan.

Kao roditelj dužni ste djetetu biti roditelj prije svega, a ne primarno prijatelj.
Dijete ima pravo na roditelja u ulozi roditelja, a ne prijatelja.

Graditi pozitivan autoritet koji je preduvjet kvalitetnom odnosu između roditelja i djeteta velik je izazov i ostvariv cilj svakog roditelja. To je autoritet u kojem su postavljene određene granice, dogovorene unaprijed i objašnjene djetetu.

To je autoritet kojim se ustraje na poštivanju unaprijed dogovorenih pravila i međusobnom uvažavanju i poštivanju.

Autoritativan roditelj je onaj koji osim što postavlja pravila i granice, biva i dosljedan u provođenju istih. Tako postaje autentičan u svom roditeljskom stilu te zaslužuje poštivanje i uvažavanje od strane djeteta.

Također, autoritativan roditelj djetetu daje do znanja što smije i na koji način.

Da pojasnim – ako je djetetu dosadno, no iz nekog razloga ne može van i dosljedni ste u tome, ponudite mu alternativu. Autoritativan roditelj je angažiran roditelj koji eventualne kritike upućuje tako da se odnose na određeno ponašanje, a ne dijete kao osobu.

Djetetu nudi izbore te posljedice određenih ponašanja pojašnjava izborom djeteta, a ne kažnjava ih.

S druge strane, daje djetetu potrebne alate i tehnike pri donošenju odluka te izboru određenih ponašanja.

Takav roditelj uspostavlja kvalitetan odnos s djetetom te se dijete razvija u sigurnu, samopouzdanu, kompetentnu osobu.

Osobu koja može samostalno donositi odluke te preuzeti odgovornost za njih. Osobu koja istodobno posjeduje kompetenciju samokontrole.

POVEZANA TEMA: Kako potaknuti samostalnost u odgoju djece?

2. Uvažavajte dijete i njegove potrebe

Postavljati granice ne znači zabranjivati.

Uvažiti dijete znači osluškivati njegove potrebe, želje i interese te mu omogućiti da tako sudjeluje u donošenju odluka.

Dijete rane dobi koje nije kompetentno verbalno se izraziti itekako ima svoje potrebe koje se mogu uvažiti te time učiniti da dijete doprinosi donošenju odluka.

To znači da ćete kao roditelj, osluškujući dijete prilagoditi svoj raspored (koliko je moguće) i aktivnosti sukladno potrebama djeteta.

Tako već od rane dobi činite da se dijete osjeća uvaženim.

Kad dijete postane kompetentno i verbalno se izraziti, možete ga uvažiti tako da postavljate pitanja o njegovim željama i potrebama. To ne znači da ćete svaki put prihvatiti prijedlog. Štoviše, poželjno je da se dijete u primarnoj obitelji susretne s odbijanjem.

Prilikom kreiranja rasporeda i aktivnosti možete sjesti s djetetom odnosno kroz igru ispitati što bi dijete željelo.

Odlučite koje prijedloge ćete uvažiti, koje prolongirati, a koje odbiti i objasniti djetetu razloge.

Tako omogućujete djetetu da se slobodno izrazi te razvije vještine pregovaranja.
Kako sa svime, tako i s time ne treba pretjerati. U skladu s time rasprava ne može trajati unedogled, odnosno bilo bi dobro biti oprezan kako dijete ne bi preuzelo autoritet nad vama što nije rijetkost.

Prema metodi pozitivne discipline, preporučljivo je barem jednom tjedno uvijek u isto vrijeme imati obiteljske sastanke s prethodno predloženim rasporedom. Na tim sastancima svi članovi obitelji doprinose raspravi i dogovorima o tjednim aktivnostima, rasporedu te potom mogu zajedno odigrati neku društvenu igru.

Ima li išta bolje od toga kako bi se svaki član obitelji osjetio uvaženim?

Time se grade kvalitetni odnosi unutar obitelji, među roditeljima, među roditeljima i djecom te među djecom.

Odnosi se temelje na uvažavanju, poštivanju, slušanju i mogućnosti razvoja samokontrole prilikom suočavanja s odbijanjem ili neprihvaćanjem određenog prijedloga.

POVEZANA TEMA: Kako odgojiti djecu koja će vas poštovati?

3. Imajte povjerenja u dijete

Naravno da svaki roditelj vjeruje svom djetetu.

Dobro, ima i roditelja koji se ne libe reći da ne vjeruju svom djetetu te da radije provjere istinu kod drugih…

Izgraditi povjerenje utemeljeno na autoritetu, a ne isključivo prijateljstvu te popuštanju izazov je mnogim roditeljima.

Povjerenje se gradi od najranije dobi.

Za izgradnju povjerenja temelj su uspostava autoriteta te uvažavanje djeteta i njegovih potreba.

Uvijek saslušajte dijete do kraja kad vam ima nešto za reći.

Saslušajte i samo saslušajte i uvažite ne osuđujući, ne držeći prodike i ne kritizirajući.
Tako osiguravate djetetu da vam vjeruje, dajete mu sigurnost i utjehu.

Naravno da uvijek kasnije možete razgovarati o tome, ne namećući svoje stavove i ne kontrolirajući djetetovo ponašanje.

Evo primjer…

Dijete se vratilo iz vrtića/parkića/škole/od prijatelja i prepričava vam svoju nepodopštinu odnosno opisuje svoju manifestaciju nepoželjnog ponašanja.

Vjerojatno vam u tom trenutku kroz glavu prolazi milijun i jedna rečenica kojom biste djetetu objasnili kako je to grozno, neprihvatljivo, kako to ne smije ponoviti, pitate se kako mu je to samo palo na pamet.

Cilj je da vam te misli prestanu prolaziti kroz glavu te da samo poslušate što vam dijete ima za reći.

Uvažite svoje dijete slušajući ga.

Nakon pomnog slušanja i samo slušanja možete započeti razgovor pitanjima o ponašanju svog djeteta s potpuno mirnim tonom i bez znakova osude odnosno kritike.

Pitajte dijete što ga je potaknulo na takvo ponašanje, kako se tada osjećao, što je tome prethodilo, što misli o tome te na idućem obiteljskom sastanku predložite zajedničko rješenje za iduću takvu situaciju.

Što dijete može učiniti idući put umjesto manifestacije nepoželjnog ponašanja. Uvažite djetetove emocije u tom trenutku i ono što je dovelo do manifestacije takvog ponašanja te mu istodobno omogućite tehnike kojima ćete zajedno raditi na samokontroli, empatiji te razlikovanju poželjnih od nepoželjnih ponašanja.

Prilikom izgradnje kvalitetnog odnosa s djetetom temeljenog na uspostavljanju autoriteta te istodobno uvažavanju djeteta i povjerenju u dijete, uvijek imajte na umu osobu u kakvu želite da se dijete razvija te sve dobrobiti koje vaš odnos s djetetom ima za vas kao roditelja te za vaše dijete.

Tako svi izazovi i ciljevi postaju ostvarivi i rješivi.