Put odrastanja djece možemo svesti u jednu misao – oni izrastaju iz malih bespomoćnih bića koji potpuno ovise o svojim roditeljima u samostalne i zrele osobe. Iz potpune ovisnosti o roditelju do apsolutne samostalnosti.
No kako biti podrška svom djetetu na tome putu?
Kako bi razvili zdravu samostalnost djeca moraju naučiti kako se nositi sa svakim dijelom samoga sebe, bilo svojih dobrih ili loših strana. Ovo je pogotovo važno kod anksiozne djece.
Mi kao roditelji moramo im pružiti “sigurnu luku”, no također moramo dopustiti da “isplove” iz te luke kada oni žele i kada su spremni za to.
Pisali smo već o popustljivim roditeljima koji uklanjaju sve prepreke pred svojim djetetom te helikopter roditeljima koji djeci doslovno ne dopuste da dišu. Oba ova stila roditeljstva polaze iz našeg vlastitog straha.
Straha od nepoznatog.
Straha od opasnosti.
Straha od neuspjeha.
Oba stila odgoja također sprječavaju djecu da razviju otpornost na svijet, kritičko razmišljanje ili snalažljivost. Takvim odgojem djeca postaju nesamostalna – on im ne dopušta da izrastu u cjelovite i samostalne odrasle osobe.
Da bi riješili taj problem roditelji moraju znati kako primjenjivati odgojne metode koje potiču samostalnost kod djece.
Sadržaj:
- Što je roditeljstvo koje potiče samostalnost?
- Koraci za poticanje samostalnosti kod djece:
- Propitajte svoje metode odgoja samostalne djece
- Napravite akcijski plan za odgoj samostalne djece
Što je zapravo roditeljstvo koje potiče samostalnost?
Jednostavno rečeno to je stil odgoja koji se fokusira na odgoj samostalne djece i razvijanje samostalnosti u procesu odgoja.
Roditelji koji primjenjuju načela ovog tipa odgoja donose svjesnu odluku da žele odgojiti samostalnu djecu koja će izrasti u odgovorne i zrele osobe.
Ovaj stil odgoja izbjegava metode koje koriste popustljivi i helikopter roditelji te umjesto njih stvara okolinu u kojoj djeca imaju dovoljnu razinu samostalnosti uz podršku koja im je potrebna.
Ovo ne znači da djeca mogu raditi što hoće i da ne postoje nikakva pravila.
Naprotiv, stvara se potreba za aktivnim razmišljanjem, pojačanom samosvijesti i donošenjem odluka, a sve u skladu s osnovnim granicama koje kontrolira roditelj.
