Za izraz “helikopter roditelji” ste zasigurno već čuli. To je izraz koji se odnosi na pre zaštitnički odnos roditelja prema djeci. Helikopter roditelji su roditelji koji zaštitnički nadziru svaku aktivnost u koju je njihovo dijete uključeno.

Ovakav tip roditelja je spreman spasiti i zaštititi dijete od svakog, pa i najmanjeg rizika. S obzirom na način na koji su djeca odrastala u 60im i 70im godinama, pa čak i 80im i 90 im godinama, ovaj stil roditeljstva je definitivno moderni fenomen.

Helikopter roditelji imaju povećanu svjesnost za svaku vrstu opasnosti, kako u svom domu tako i izvan njega. Kada su njihovi strahovi hranjeni medijskim natpisima o raznoraznim nesrećama, oni su spremni minimalizirati svaki mogući rizik do ekstrema, često štiteći dijete od uobičajenog i svakodnevnog života.

Iako većinu helikopter roditelja možete sresti na dječjim igralištima, oni ne prestaju kontrolirati svoje dijete kako ono odrasta. Zapravo, tinejdžeri i mladi ljudi se često moraju boriti za svoju vlastitu neovisnost. Njihovi roditelji i tada pokušavaju biti uključeni u svaki aspekt njihova života, od upisa na fakultet pa sve do potrage za poslom.

Američki znanstvenici su otkrili kako je za dijete najgora kombinacija helikopter roditeljstva sa manjkom roditeljske povezanosti i topline. Ovakva kombinacija često vodi u nisko samo poštovanje kod mladih ljudi, kao i u problematična ponašanja u mladosti kao što su pušenje, korištenje alkohola i droga te krađa.

Istraživanje koje je napravljeno na 400 studenata o dugoročnim posljedicama helikopter roditeljstva kao nastavak istraživanja iz 2012. godine otkrilo je da su djeca helikopter roditelja manje uključena u aktivnosti u školi i u lokalnoj zajednici.

Znanstvenici i istraživači na projektu su se složili oko toga da je uskakanje i pomaganje djeci da naprave ono za što su već dovoljno odrasli pogrešno i opasno za dječji razvoj, bez obzira na način na koji su to roditelji radili.

Od odabira odjeće koju će dijete nositi, iako je dijete već dovoljno staro da si bira odjeću samo, pa sve do rješavanja čak i najmanjih konflikata djeteta sa svojim vršnjacima, helikopter roditelji uskraćuju svojoj djeci priliku da sami rješavaju svoje probleme i da na taj način razvijaju vještine koje su im prijeko potrebne za život. Njihova namjera je gotovo uvijek dobra, no često je vođena njihovim vlastitim strahovima i može voditi u probleme mnogo veće od onih koje pokušavaju spriječiti.

Ukoliko mislite da ste i sami previše zaštitnički nastrojeni prema svom djetetu ili ste možda već sigurni u to da ste helikopter roditelj, evo nekoliko savjeta kako da pokušate promijeniti svoj odnos prema djeci.

Umjesto da radite stvari za njih, učite ih kako da to naprave sami

Životne vještine se uče ponavljanjem, pa uključite svoju djecu u dnevne aktivnosti od početka. Kada usvoje određene vještine, odmaknite se i pustite ih da ih sami usavrše. Od oblačenja do spremanja svog obroka za školu, čak i mala djeca mogu biti uključena u donošenje odluka.

Osnažiti svoju djecu vještinama o osobnoj njezi, organizaciji i organizaciji svog vremena neće samo podignuti njihovo samopouzdanje, nego će i vama dati više slobodnog vremena.

Udahnite i brojite do deset

Prije nego potrčite spasiti svoje dijete od potencijalne opasnosti, uzmite trenutak da još jednom razmotrite situaciju u kojoj se dijete nalazi. Kada vas dijete kao i obično zove da mu pomognete iako se ne nalazi u stvarnoj fizičkoj opasnosti, ne morate svaki puta fizički otrčati i pomoći mu. Probajte ga verbalno ohrabriti, ponuditi mu prijedloge što bi mogao učiniti i podržati ga kako bi on sam mogao smisliti rješenje svog problema.

Bilo da je riječ o oblačenju čarapa ili penjanju visoko na dječjem igralištu, vaše dijete treba samopouzdanje da bi potražilo rješenje svom problemu. Vaša pomoć onog trena kada je ono zatraži, samo znači da će na istu prepreku naići i drugi puta te da će na istom mjestu zapeti.

Zamijenite helikopter sa podmornicom

Naučite biti više suptilni dok nadzirete dijete. Umjesto da trčite za djetetom po igralištu, sjednite na klupicu i promatrajte ga. Kada slažete puzzle, sjednite s njim i dajte mu vremena i prostora da sam smisli rješenje umjesto da mu vi nudite već gotova rješenja.

Umjesto da “visite iznad svog djeteta”, dajte mu prostora i promatrajte izdaleka.

Pričekajte prije nego pomognete

Ako je vaše dijete naviknuto da na svaki njegov uzvik vi trčite u pomoć, vjerovatno znači da automatski odgovarate na svaki poziv u pomoć i konstantno tražite razlog za uskočiti u pomoć. Kako budete dozvoljavali djetetu više neovisnosti i ohrabrivali ga da samo traži rješenja svojim problemima, tako ćete morati prekinuti krug trenutačnog odgovaranja na pozive vašeg djeteta.

Ponekad, ohrabrujuća riječ je sve što vaše dijete treba, a ne nužno vašu fizičku prisutnost kraj njega.

Priroda nije vaš neprijatelj

Roditeljski strahovi ograničavaju djeci igru u prirodi, a to bi moglo imati dugoročne posljedice za njih.

Danas djeca sve manje vremena provode u prirodi. Roditelji smatraju da je danas izbor igračaka i aktivnosti za igru u kući puno veći, a djeca su “sigurnija” u kući i manje su izložena vanjskim opasnostima.

No, djeca trebaju igru na svježem zraku i trebaju biti u prirodi svakodnevno da bi se normalno razvijali i rasli. Vrlo je važno da uključite svoj “zdravi razum” kada je riječ o balansiranju igre vani i potencijalnih rizika koje takva igra nosi. Omogućite djeci da se svaki dan mogu igrati vani te da imaju slobodu u igranju, potencijalni rizici su daleko manji od prednosti koje za djecu imaju igranje u prirodi.

Zaštiti svoju djecu od opasnosti je vrlo važno – ali još je važnije naučiti ih da sami procjenjuju rizik i rješavaju svoje probleme. Pustite djecu sa uzice i prihvatite da će biti nezgoda, razočaranja i frustracija.

Budite tu za dijete da ga ulovite kad padne umjesto da ga spriječite da se uopće pokuša penjati.

PROČITAJTE SLJEDEĆE: 10 situacija u kojima se morate udaljiti od djeteta kako bi bili bolji roditelj