Sumnje, nevjerica, oprez, zabrane, skepticizam, a s druge strane sloboda, bezgraničnost, zabava, razbibriga…
Sve to može okarakterizirati pojavu različitih vrsta ekrana, od televizijskih pa do kompjuterskih i mobilnih.
Sve otkad su ekrani zauzeli i obuzeli većinu života, neizbježne su polemike oko dostupnosti istoga za djecu.
Godinama nakon samog uvođenja i olakšane dostupnosti odnosno nakon sve veće digitalizacije i dalje se vode većinom slične rasprave o dostupnosti ekrana za djecu.
Dok su jedni gorljivo protiv ikakvih ekrana, drugi su ponosni na to kako njihovo dvogodišnje dijete zna samo pronaći crtić na mobitelu.
Oni treći pak smatraju kako digitalizacija pozitivno utječe na razvoj djece te se može koristiti samo u edukativne svrhe.
No gdje je tu granica i što je s umjerenim korištenjem, primjerenim korištenjem te koje su zamke korištenja ekrana?
POVEZANA TEMA: Koliko bi vremena djeca trebala provoditi pred ekranima?
1. Koncentracija
Još prije nekoliko godina roditelji su toliko bili ponosni (vjerojatno su neki i danas) na razvoj koncentracije i pažnje kod svoje djece, a mjerili su je ni manje ni više nego vremenom provedenim ispred ekrana.
Ekrani su prije svega obuzeli starije generacije odnosno generacije koje netom postaju roditelji. U želji da djeci omoguće apsolutno sve, roditelji im kupuju sve digitalne novitete.
U samim počecima djeca ponajviše vremena provode igrajući igrice. Sad su tu i razne druge aplikacije koje pobuđuju njihov interes.
Na izjave stručnjaka kako kod djeteta pažnja i koncentracija nisu na razini sukladno razvoju te sukladno dobi djeteta, roditelji se nalaze u nevjerici.
Opravdavaju dijete činjenicom kako može provesti i po dva do tri sata pred ekranom te tvrde kako je nevjerojatno koncentrirano za to vrijeme i za svoju dob.
Toliko je fokusirano da ne doživljava ništa oko sebe.
Iz neznanja smatraju kako je to dobro te kako povoljno utječe na djetetov razvoj, ne znajući da takve aktivnosti upravo suprotno djeluju na razvoj koncentracije i pažnje.
POVEZANA TEMA: Kako odgojiti dijete koje voli čitati?
2. Razvoj govora kod djeteta
Učestala je pojava zakašnjelog razvoja govora kod djece.
Kada se isključe mogući fizionomijski odnosno genetski utjecaji, može se zaključiti kako ekrani utječu i na razvoj govora. Tako je moguće da dijete koje većinu dana provodi pred nekom vrstom ekrana nema potrebu progovoriti budući da se ne razvija kao socijalno biće.
Komunikacija putem ekrana je jednostrana odnosno uopće se ne radi o komunikaciji kao takvoj te ne potiče razvoj govora.
Također, mnogi roditelji djecu izlažu ekranima kako bi progovorila strani jezik od najranije dobi, što je vrlo opasno.
Mogućnost koja iz tog proizlazi je ta da dijete uopće ne progovori.
Čekajući strpljivo da dijete ipak progovori, ono ponekad navrši i tri godine te tek tada krene intervencija.
Osim toga, dijete može usvojiti strani jezik pred ekranima te mu je ponekad iz tog razloga teže usvojiti materinji jezik što zapravo i utječe na optimalan razvoj govora na materinjem jeziku, koji bi kao takav trebao biti prvi usvojen kao temelj, a potom se dijete izlaže i stranim jezicima.
POVEZANA TEMA: Ovisnost o ekranima je stvarna – evo kako zaštititi svoju djecu
3. Samo da imamo malo mira!
Roditelji djetetu dopuštaju „samo kraći“ sadržaj u određenom dijelu dana kako bi se oni odmorili, obavili kućanske poslove, popili svoj omiljeni napitak u miru, a da djetetu „ne bude dosadno“. (Iz svih navedenih roditeljskih razloga, naučila sam čitati s 3 godine – slikovnice s tekstom! Op.a.).
Vrlo lako se taj kraći sadržaj pretvori u jednosatno pa i višesatno vrijeme pred ekranima.
Budući da je sve dostupno, djeca sama istražuju medijske sadržaje i bivaju izložena i raznim neprimjerenim snimkama, fotografijama…
S druge strane, dijete vrlo brzo uči kojim metodama, kojim ponašanjima uvjetuje roditelja kako bi dobilo pristup medijskim sadržajima.
Tu se otvaraju i putevi famoznim tantrumima.
Tako se dijete bori za sebe i svoje ciljeve najgorljivije što može i zna.
Ekrani i mediji izazivaju ovisnost koja preuzme dijete i stoga su burni emocionalni ispadi u svrhu dobivanja nečega – zapravo normalna djetetova manifestacija svog stanja. Dajući djetetu mobitel, laptop, tablet… u ruke, roditelj automatski gubi kontrolu nad prikazanim sadržajem.
Svi vrlo dobro znamo kakav je sve sadržaj medijski dostupan.
Dok dijete gleda taj samo jedan crtić u vrijeme kad roditelj nešto drugo radi – crtić se pretvara u niz agresivnih, prodajnih, golišavih prikaza, a gotovo se najmanje prikazuje taj crtić.
POVEZANA TEMA: Kako primjenjivati povezujuće roditeljstvo kada ste umorni?
4. Dijete uči po modelu
Primarni djetetov model su roditelji, obitelj u kojoj raste i razvija se.
Iako dobro upoznati s time, roditelji ipak svjesno odnosno nesvjesno svojim ponašanjem utječu na dijete. Međutim društvo sve više prepoznaje svoju odgovornost u tome te informira i pokušava raznim metodama utjecati na osvještavanje roditelja o njihovom utjecaju na dijete.
Govoreći o konkretnoj tematici, roditelj koji podosta vremena provodi okružen medijima može očekivati da će i dijete preuzeti takav obrazac ponašanja bez obzira na direktan odgojni utjecaj.
Pa kad govorimo o digitalnom dobu koje nas sve više obuzima, možda je teško očekivati od djeteta da ga mediji i ekrani ne interesiraju i ne golicaju njegovu maštu te istraživačku prirodu.
Digitalizacija je puna zamki, no ne nužno samo zamki.
Naravno da nosi i dosta dobra.
Pitanje je gdje je ta granica između toga da se dijete zaista razvija u digitalnom svijetu odnosno uz digitalni svijet ili da izjavljuje kako kad odraste želi biti „youtjuber“ ili „tiktoker“…
Kao i uvijek, ključ svega je u roditeljstvu, stilovima roditeljstva, načinu odgoja i vrijednostima koje roditelj prenosi na dijete, o čemu ste već imali priliku čitati u prethodnom tekstu!
