Iako riječ mješovita ponekad kod roditelja izaziva negativne osjećaje, upravo mješovita odgojno-obrazovna skupina djeci nudi mnogo benefita za njihov rast i razvoj.
Kakve benefite može imati kada se mlađa djeca nađu u prisustvu starije ili obrnuto?
Hoće li se starije početi ponašati kao mlađe odnosno stagnirati u razvoju?
Kako će se mlađe uspjeti sporazumjeti sa starijim i kakvu će igru organizirati, a da se mlađe ne osjeća nejednako u odnosu?
Ta i mnoga druga pitanja se vjerojatno pojavljuju kod roditelja.
Mješovite ili heterogene odgojno-obrazovne skupine su i stručnjacima veliki izazov jer oni moraju organizirati rad te razviti plan i program tako da svako dijete ostvari svoj potencijal, da svako dijete da svoj maksimum i dobije maksimum od programa.
Daleko je jednostavnije u dobno homogenim skupinama kada su sva djeca razvojno na jednakom nivou. Svako se dijete nalazi u istoj razvojnoj fazi, postoje nijanse u razlikama kod svakog djeteta, no uglavnom nema velikih odstupanja kao što se to događa u dobno heterogenim skupinama.
Kada stručnjak razvije plan i program prilagođen za mješovitu dobnu skupinu djece odgoj i obrazovanje je daleko jednostavniji u takvoj skupini.
Zašto je tome tako?
POVEZANA TEMA: Što očekivati od djece s obzirom na njihovu dob i što oni trebaju od nas?
Upravo zbog svih onih benefita koje imaju djeca, a o kojima će biti više riječi kasnije.
Jednako kako su mješovite skupine veliki izazov stručnjacima, tako su i veliki benefit, kao i djeci u toj skupini.
Najbitnija stavka kod heterogenih dobnih skupina je prirodno okruženje u kojemu se dijete nalazi.
Nigdje se dijete, niti odrasla osoba, ne nalazi okruženo samo s djecom, odnosno drugim odraslima, svoje dobi.
Izuzetak su osnovna i srednja škola gdje su djeca u dobno jednakim skupinama.
U kasnijim fazama života, kao što je fakultetsko obrazovanje i posao, okruženi smo osobama različite životne dobi.
No, osim što je dobna heterogenost prirodna u tim odnosima i situacijama među ljudima, ona je djeci prirodna i u najbližem krugu ljudi. Upravo zato što je od rođenja okruženo osobama različite životne dobi – majke, očevi, bake, djedovi, braća, sestre, ujaci, strine i ostali – nitko nije jednake životne dobi.
U obiteljskom okruženju dijete će od svake te osobe naučiti nešto novo ili barem nešto drugačije.
U prisustvu osoba različite životne dobi razvijat će različite vještine, različite načine ophođenja s drugima i različite vrijednosti.
Ta prirodna obiteljska dinamika se nastavlja i u vrtiću ako dijete pohađa dobno mješovitu odgojno-obrazovnu skupinu.
Mlađa djeca u takvim odgojno-obrazovnim skupinama radije uče od starije djece nego od vršnjaka, ujedno lakše ulaze u komunikaciju sa starijima, jer stariji imaju bolje razvijene komunikacijske vještine.
Time ujedno mlađa djeca razvijaju svoje komunikacijske i socijalne vještine.
POVEZANA TEMA: Što je asertivna komunikacija te zašto je moramo naučiti koristiti u odgoju?
U igri i komunikaciji sa starijima mlađa djeca nesvjesno razvijaju govor, empatiju, strpljenje, suradnju i samostalnost.
U takvim igrama rjeđe dolazi do sukoba jer se mlađa djeca ne doživljavaju kao prijetnja te starija djeca imaju više razumijevanja.
U odnosu i rješavanju problema dijete, mlađe ili starije, će uglavnom bez negodovanja prihvatiti savjet od prijatelja, ne vezano koje dobi, nego od odrasle osobe.
Starija djeca u toj interakciji pomažu mlađima i poučavaju ih, čime poboljšavaju svoje socijalne i komunikacijske vještine, razvijaju osjećaj empatije i brige o drugima.
S obzirom na to da uglavnom starija djeca iniciraju i vode igru u koju uključuju i mlađu djecu, oni tada razvijaju svoje samopouzdanje i samostalnost.
POVEZANA TEMA: Nezainteresirani roditelji odgajaju djecu s niskim samopouzdanjem. Jeste li jedan od ovih roditelja?
U interakciji u dobno mješovitim skupinama i starija i mlađa djeca dobivaju neprocjenjivo iskustvo uvažavanja prijatelja prema karakteristikama osobe odnosno njene individualnosti, istovremeno dob i spol prijatelja stavljajući sa strane.
Rjeđe se događa da neko bude ostavljen po strani i ne uključen u aktivnosti i igre.
Sva djeca nalaze partnera za igru, ono starije dijete koje ima slabije mogućnosti nego vršnjaci će za igru naći mlađe dijete te će zadovoljiti svoje socijalne potrebe, ali će još uvijek imati vršnjake koje će pratiti i razvijati se u tome smjeru.
Djeca s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama bolje se integriraju u takvim skupinama jer se njihove posebne odgojno-obrazovne potrebe ne vide među djecom s obzirom na to da mogu nešto činiti ili znaju nešto jednako kao mlađe ili neko starije dijete. Ne zaboravimo da je i darovitost posebna odgojno-obrazovna potreba.
Od velike je važnosti i interakcija stručnjaka u takvim skupinama jer on ili ona, konkretnije odgojitelj ili odgojiteljica, usmjerava djecu ili igru, djeci neprimjetno, u smjeru u kojemu će se djeca maksimalno ostvariti.
Prethodno je navedeno svega nekoliko benefita koje imaju mješovite odgojno-obrazovne skupine, no i tih nekoliko je vrijedno da vam se idući put na licu razvuče osmijeh kada čujete da vaše dijete ide upravo u takvu skupinu.
Uz kvalitetnu i iskrenu suradnju sa stručnjacima koji sudjeluju u procesu vaše dijete će zasigurno ostvariti svoj razvojni potencijal i maksimum.
