Tradicionalne metode kako obiteljskog, tako i institucionalnog odgoja pažnju usmjeravaju na ono što dijete NE treba raditi.

Na ono kako NE treba djelovati.

Na ono kako se NE treba ponašati.

Kao razlog u tradicionalnim metodama navodi se volja odraslog (dijete nešto ne smije zato što je odrasla osoba tako rekla).

S druge strane, metoda pozitivne discipline pretpostavlja uključivanje djeteta u rješenje problema te aktivno sudjelovanje u odgoju. Dijete se tako smješta u ulogu aktivnog sudionika u odgoju koje donosi izbore njemu ugodne.

Ponekad izbori neće biti ispravni i to je u redu.

Djeca iz toga uče…

Želim napomenuti kako pozitivna disciplina ne znači odsustvo discipline te da djeca rade što žele i kad žele.

Osim toga uloga odraslih u odgoju se ne umanjuje niti obezvrjeđuje, već se ističu metode odgoja koje doprinose pozitivnoj slici o sebi kod djeteta te metode koje uvažavaju dijete.

Neke od metoda koje pozitivna disciplina odražava bit će navedene u nastavku.

Primjenjive su za rad u odgojno-obrazovnim ustanovama, no i unutar obiteljskog okruženja.

POVEZANA TEMA: Kako načela pozitivne discipline primjenjivati u vrtiću?

1. Krug izbora

Krug izbora stavlja fokus na djecu umjesto na odgojitelja/učitelja koji inače rješava probleme i izazove.

Tijekom ove aktivnosti djeca uče poštivati jedni druge, usvajaju kompetencije suradnje, rješavanja problema te povjerenja u svoje mogućnosti.

Krug izbora odražava mogućnosti/izbore za koje se djeca mogu odlučiti prilikom suočavanja s određenim problemom.

Krug se može izraditi od kartona u suradnji s djecom.

Evo kako možete napraviti svoj krug izbora u samo 3 koraka:

1. Izrežite oblik kruga od tvrdog kartona
2. Oblik podijelite na 8 ili više dijelova (ovisno koliko aktivnosti želite uključiti)
3. U svaki dio upišite određenu aktivnost ili izbor

Pretplatnici Modernog Roditeljstva + imaju pristup i dokumentu pomoću kojeg možete napraviti vlastiti krug izbora u samo par minuta. Ako još niste naš pretplatnik pretplatite se ovdje.

Ova metoda primjenjiva je i na rad u školama.

Neki od izbora koji se mogu pronaći u krugu su:

• Dijeli i uvažavaj druge
• Traži pomoć
• Ispričaj se
• Broji do 10
• Budi prijatelj
• Reci što želiš/ što ti je potrebno
• Zajednički pronađite rješenje
• Pokušaj ponovno
• Reci im da prestanu
• Reci da ti smeta

Osim samog kruga, dobro je s djecom proraditi sve uvršteno u krug izbora te im dati priliku da zaista kroz vježbu izraze sve napisano.

Također je poželjno omogućiti djeci da im sve obuhvaćeno bude jasno.

To se također može provjeriti kroz razne igre i aktivnosti u kojima djeca sudjeluju.

Krug se može pobojati te tako djeca mogu povezivati određeni izbor s određenom bojom. Kada se suoče s problemom, samostalno ili tijekom zajedničke aktivnosti mogu izabrati način na koji će ga riješiti.

POVEZANA TEMA: 8 načela pozitivne discipline kojih moraju znati roditelji, ali i odgojitelji!

2. Pozitivna pauza

Udaljavanje djece iz aktivnosti nije poželjno.

Poruka koju djeca dobivaju ako ih se pošalje na pauzu, razmišljanje ili da sjede sami ih može uvrijediti, povrijediti te ne potiče na pozitivan stav o samom sebi kao ni o situaciji koja se odvija.

Također, malo je vjerojatno da oni u to vrijeme zaista promišljaju o postupcima.

Ako ih se i upita što su promislili, vjerojatno će reći da nisu ništa ili da još razmišljaju te će se situacija vrlo izgledno završiti monologom odrasle osobe koja navodi na određeni zaključak o poželjnim i nepoželjnim ponašanjima.

No, postoji pozitivna pauza.

Svrha pozitivne pauze je kratki odmak od određene situacije kako bi djeca smirila svoje intenzivne emocije.

Ako se radi o primjeru gdje su se djeca verbalno sukobila zbog igračke, tada je dobro da se odmaknu iz situacije dok u njima još burno tinjaju emocije.

Prostor za pozitivnu pauzu može biti maštovit i ugodan, štoviše to je poželjno.

Ako se radi o ustanovama, neka ga djeca zajedno ukrase te daju svoj doprinos izgledu i ugođaju.

Prije samog korištenja prostora za pozitivnu pauzu, iznimno je važno djeci objasniti kako se ne radi o kazni, niti im se želi ukazati kako su nešto loše napravila.

Također se može djeci dati prilika da imenuju to mjesto (može i svatko za sebe).

Ako su djeca uredila taj prostor kao odmaralište ili plažu ili slično, može se reći kako idu na ljetovanje/zimovanje/u svemir…

Prostor ne mora biti prazan kao što je navedeno. U njemu se mogu nalaziti neki predmeti za koje se djeca odluče poput jastuka, slikovnica, uređaj s ugodnom glazbom….

Nakon što su se djeca sukobila, postavi im se upit bi li im pomoglo da odu na to mjesto te se vrate kada se smire kako biste riješili problem.

Jedno od osnovnih pravila je da se problemi ne rješavaju dok su djeca pod visokim intenzitetom svojih emocija.

Vrijeme provedeno u pozitivnoj pauzi može varirati od minute nadalje, no treba biti oprezan da se dijete ne osamljuje predugo kako ne bi počelo razvijati negativan samogovor.

Također je važno zapamtiti kako se dijete ne šalje tamo, već ga se upita bi li mu pomogla kratka pauza ili boravak na mjestu za odmor.

Prethodno spomenuto distanciranje djece kada se manifestira nepoželjno ponašanje nije loša metoda. Štoviše, vrlo je slična metodi pozitivne pauze.

Namjera distanciranja od strane odraslih također nije loša.

Ono što pozitivnu pauzu razlikuje je to što je djeci prethodno objašnjeno kako se ne radi o kazni, upita ih se bi li im to pomoglo te se potom zajednički rješava nastali problem.

Dijete ima izbor.

POVEZNA TEMA: Kako se nositi s tantrumima? Ultimativni vodič za roditelje.

3. Postavljanje pitanja sa znatiželjom

Kako bi djeca stekla uvid u posljedice svojih ponašanja te osvijestila da postoje posljedice, dobro im se obratiti s pitanjima kojima odražavamo svoju znatiželju.

Navodeći djecu na posljedice može se dogoditi da to shvate kao prodiku te razviju otpor ne slušajući i ne shvaćajući glavnu poruku.

Neka od pitanja koja su odraz znatiželje prema metodi pozitivne discipline su:

• Što si htio postići?
• Kako se osjećaš u vezi ovoga što se dogodilo?
• Imaš li neke ideje kako bismo mogli riješiti problem?

Ova pitanja navedena su kao primjer.

Važno je izbjegavati pitanja s upitnom riječju –zašto?

Prilikom razgovora s djetetom pitanja se postavljaju zdravorazumno te prisutno. Ne promišlja se o njihovoj točnosti, već se djeluje iskreno i u smjeru pomaganja djetetu da osvijesti sebe, svoje ponašanje i posljedice ponašanja.

Ovakav tip pitanja može se postavljati djeci od najranije dobi. Naravno, pitanja prilagođujemo njihovoj mogućnosti razumijevanja te u skladu s time i očekujemo odgovore.

Način na koji postavljamo pitanja utječe na djetetovu percepciju, stav koji zauzima i reakciju koju će pokazati.

Vrlo su dobra metoda u razgovorima s tinejdžerima prilikom čega možemo dobiti uvid u njihov način razmišljanja te mišljenje o sebi, o sebi kao dijelom zajednice te stavovima na kojima temelji svoje ponašanje.

Poanta ovih pitanja je povesti razgovor s djetetom u kojem bi se i ono osjetilo ravnopravnim te uvaženim.

Navedene metode su samo neke od metoda pozitivne discipline kojima se naglašava važnost postojanja discipline, ali i uvažavanja djeteta u odgojnom procesu.

Ističu se vrijednosti povezivanja s djetetom te ljubaznosti, a odnos između odraslog i djeteta je ispunjen povezanošću, poštovanjem, spremnošću za pomaganjem te razumijevanjem.