Zamislite ovu situaciju.
Vaš dvogodišnjak se probudio i hoće šalicu mlijeka.
Natočite mu mlijeko u šalicu i stavite na stol.
No on kaže da zapravo ne želi mlijeko.
Uzimate mlijeko i kažete: “Nema problema, ja ću ga popiti.” Pokušavate mu pokazati da ste fleksibilni i ne ljutite se.
No on tada mijenja stav te zaključuje da ipak želi popiti mlijeko.
Dajete mu šalicu no on ju odguruje.
Mlijeko se prolilo po stolu.
Curi po podu.
Sada već ludite!
Para vam izlazi na uši.
Što se događa?
Radite li nešto krivo?
Ovakvih situacija u vašem životu ima na pretek, a vaše dijete postaje sve gore.
Gubite kontrolu.
Vaše dijete doživljava tantrum!
Svaki vaš pokušaj komunikacije s djetetom je kao da pričate sa zidom. Pozitivna disciplina ne djeluje. Vikanje ne djeluje. Ništa je djeluje. Čini se zapravo da svaka vaša intervencija postiže suprotno od onoga što želite.
No što ako ne napravite ništa?
Možda nam zapravo treba novi pogled na dječje tantrume.
Bolji način za nositi se s njima.
Tantrumi su zdravi.
Poželjni dapače!
No što napraviti kada vaše dijete histerizira po kući?
Ništa!
Stvarno?
Sve što vaše dijete treba u trenutku tantruma je – ništa!
Jedino što mu možete pružiti je vaša pažnja i prisutnost.
Tantrum koji dijete doživljava prirodan je proces u njegovom mozgu. On mu omogućava da izrazi osjećaje koje ne razumije u potpunosti. Da smiri svoje misli i obuzda te velike, nove i teške osjećaje.
No kako se onda postaviti i biti roditelj u trenucima tantruma?
Kako zadržati hladnu glavu i pomoći svom djetetu bez vikanja ili kažnjavanja?
Ovaj pristup bi vas mogao iznenaditi. No ovo je jedini ispravan način za nositi se s dječjim tantrumima.