Zašto slanje u kut ne funkcionira i što koristiti umjesto toga?

Umjesto udaljavanja i vikanja, približite se i slušajte. Evo kako.

Danas je jedan od “onih” dana. 

Vaše dijete je raspoloženo za dramu. 

Iznova testira granice vašeg strpljenja.

Lijepo ste ga pitali da prestane. Upozorili ste ga već deseti put! 

Više nije vrijeme za šalu. Postali ste ozbiljni!

I uravo u trenutku kada ste pomislili kako je sve rješeno, djeca se mirno igraju – čujete svađu.

Tlak vam raste u sekundi.

Postajete ljuti!

Ulazite u dnevni boravak, počinjete vikati, razdvajate djecu koja se svađaju. Tješite mlađe dijete jer mu je stariji brat uzeo omiljenu igračku. A njega šaljete u kut (ili u svoju sobu) da se smiri. 

Sam.

Nakon 10ak minuta mislite da je situacija ovaj put sigurno rješena. Nema više svađe. Vaša metoda je upalila.

Osim što nije!

Djeca se opet svađaju.

Ali zašto?

Zašto slanje u kut (ili i sobu) ne daje željene rezultate? Čak ni vikanje ne pomaže?

Dijete je dobilo priliku da ohladi i da se smiri, no ipak se nije smirilo.

Vaše dijete je sada ljuto i tužno – viče i plače. Nije samo ljut na mlađu sestru, ljut je i na vas. Također je čvrsto odlučio da neće poslušati niti jednu riječ koja izađe iz vaših usta.

Evo o čemu se radi.

Ova metoda slanja djece u kut ili u sobu da se smire u literaturi se zove “time-out” metoda. U načelu to zvuči savršeno – djeca imaju priliku udaljiti se iz problematične situacije, smiriti se i onda krenuti ispočetka. 

Ne slušaš roditelje – idi u svoju sobu!

Bacaš hranu po podu – izađi van iz kuhinje!

Svađaš se sa sestrom – odi u drugu prostoriju!

Ova metoda odgoja pojavila se u 60im godinama prošlog stoljeća, a svoj vrhunac popularnosti doživljava u 90im godinama kada ju mnogi stručnjaci preporučuju kao rješenje većine problema u odgoju djece.

Slanje djece u kut i u vlastitu sobu znači da ćemo se suzdržati od vikanja, kažnjavanja ili udaranja jer ćemo dijete udaljiti od sebe i zapaljive situacije. 

Ova ideja rodila se iz potrebe da roditeljima ponudi rješenje za takve nemilosrdne metode odgoja koje su bile vrlo popularne u tim godinama. I osnovna ideja “time-out” metode je u svojoj suštini pozitivna. 

Dijete i roditelj uzimaju pauzu da se smire, razmisle kako dalje i vrate se smireni kako bi se dogovorili.

Savršeno, zar ne?

Davanje pažnje djetetu na nježan i smiren način nije nagrada za njegovo dobro ponašanje, već nužna potreba kako bi se dijete osjećalo sigurno i shvaćeno.

No kao što vjerojatno ne bi koristili autosjedalicu iz 60ih jer je u današnje vrijeme nesigurna i loša, isto je i s metodama odgoja. Vrijeme je za bolje i efikasnije načine odgoja.

Time-out postaje time-in.

Umjesto da se udaljimo od djece, zbližimo se s njima.

utjeha roditelja

Ovo nova metoda bazirana je na desetljećima znanstvenih istraživanja iz područa razvoja djece, samokontrole i neuroznanosti. Glavni zaključak je da izdvajanje djece iz problematične situacije ne pomaže njihovom učenju dobrog i prihvatljivog ponašanja. 

Kada roditelj primjeti neprihvatljivo ponašanje pita se kako naučiti dijete da prestane s tim. Ono što bi se zapravo trebao pitati je što mu to ponašanje govori o njegovom djetetu?

Da bi dijete razvilo samokontrolu i postalo svjesno svog ponašanja ono mora biti povezano s roditeljem od kojeg dobiva emocionalnu podršku na tom putu.

Davanje pažnje djetetu na nježan i smiren način nije nagrada za njegovo dobro ponašanje, već nužna potreba kako bi se dijete osjećalo sigurno i shvaćeno.

Time-out metoda stvorena je s ciljem da zaustavi loše ponašanje. 

Time-in metoda fokusira se na razumijevanje djeteta. 

Roditelji koji koriste ovu metodu podržavaju dijete kako bi moglo izabrati bolje ponašanje. Oni razumiju što se događa te mogu usmjeriti svoje dijete ka boljem izboru.

No kako time-in metoda zahtjeva razumjevanje ona također od roditelja iziskuje mnogo više vremena i truda. Lako je poslati dijete u sobu, stati i razumjeti je mnogo teže!

No ovo ima brojne benefite za dijete.

Tako mu pomažemo da razvije samokontrolu, prepozna i shvati svoje osjećaje te tako kontrolira svoje ponašanje i reakciju. To što dijete uči koristiti će cijeli život.

Da bi uspješno primjenili ovu metodu moramo proći kroz ova 4 koraka.

1. Zamijenite upozorenja smirenim usmjeravanjem djeteta

Ako vaše dijete dolazi u situaciju u kojoj bi ga inače poslali u kut, počeli se derati ili mu jednostavno rekli da ode u drugu sobu, pokušajte ovo.

Umjesto da otvorite komunikaciju s izrazima poput “Dosta je više svađe, odi u svoju sobu!” ili “Prestani to raditi ili će biti problema!” pristupite djetetu smirenim tonom i vodite ga kroz situaciju koja je nastala.

Najprije se pokušajte približiti djetetu i shvatiti o čemu se radi. Dok ne znate što je problem, nemojte reagirati.

Zapitajte se ova dva pitanja:

  • Kako se moje dijete osjeća?
  • Kako mu ja mogu pomoći da se osjeća bolje?

Procijenite situaciju i tek onda odlučite o sljedećim koracima.

Umjesto da dijete udaljite od sebe, uspostavite komunikaciju. Ako mislite da bi bilo korisno udaljiti se iz te prostorije, zajedno s djetetom odite u sobu i sjednite na krevet.

POVEZANA TEMA: Disciplina bez kazne i kako ju koristiti?

povezanost s djetetom

2. Povežite se s djetetom

Pokažite interes za ono što se upravo događa.

Pokušajte uspostaviti komunikaciju s djetetom.

Pitajte ga što misli o tome.

Ako dijete nije spremno pričati o tome što se događa naglas izgovorite činjenice i pričekajte.

Naglasite osjećaje.

“Vidim da se svađaš sa sestrom. Ona je uzela tvoju igračku pa si sigurno ljut zbog toga.”

Svako dijete je različito pa pokušajte svoj pristup prilagoditi djetetu. 

Manja djeca uglavnom dobro reagiraju kada ih uzmemo u krilo i posvetimo svoje vrijeme njima. Neka djeca trebaju našu pomoć da se udalje od situacije u kojoj su se našli pa im dobro dođe prošetati do druge sobe ili vrta. 

Dijete u takvim trenucima doživljava teške emocije (ljutnja, bijes, tuga, razočaranje). Naglas izgovorite te emocije jer tako pomažete djetetu razviti emocionalnu inteligenciju.

Ovaj vid pristupa treba djetetu omogućiti predah od situacije u kojoj se nalazi.

Dopustiti mu da istu sagleda kada se smiri.

To često od nas roditelja zahtjeva vrijeme i strpljenje.

Prihvatite emocije, ograničite loše ponašanje.

3. Umjesto udaljavanja i vikanja, približite se i slušajte

Kad smo ljuti nismo u stanju saslušati nečiju kritiku i prihvatiti ju.

Isto vrijedi i za našu djecu. 

Loše ponašanje, pogotovo ako je učestalo uglavnom je znak da dijete treba našu pomoć i vodstvo.

Ostanite blizu umjesto da se udaljite od djeteta (ili dijete od sebe).

Pružite mu savjet i vodstvo koje mu je potrebno. 

U ovakvim situacijama dobro je uvesti jedno vrlo jednostavno pravilo – prihvatite emocije, a ograničite loše ponašanje.

Što to znači?

U redu je da je dijete ljuto ili tužno. Ali nije u redu da tuče sestru. 

Dijete će vjerojatno plakati ili biti uzrujano kada ograničimo loše ponašanje jasno postavljenim granicama. 

To je u redu. 

To nam pokazuje da dijete procesira svoje osjećaje.

U ovakvim trenucima potrebno je imati mnogo strpljenja s djecom. Ako vam to predstavlja problem, sjetite se koliko godina imate vi, a koliko vaše dijete. 

Njima je mnogo teže shvatiti i procesirati sve te za njih nove emocije. Njihova reakcija to pokazuje i u niti jednom slučaju ne predstavlja njihov osobni napad na nas, iako se to može činiti tako.

POVEZANA TEMA: Ovo je 5 važnih vještina koje ne učimo djecu, a trebali bi

4. Nakon povezivanja, vrijeme je za disciplinu

Nakon što smo smireno pristupili situaciji i povezali se s djetetom vrijeme je za disciplinirane i postavljanje granica. 

Evo što to znači.

Kada primijetite da je dijete smireno i spremno slušati vas dajte mu savjet kako ispraviti loše ponašanje. Nemojte mu “očitavati bukvicu”. Neka to bude kratak i primjenjiv savjet koji gleda u budućnost.

“Drugi puta možeš lijepo pitati sestru da ti vrati igračku ili doći kod mene ako se vas dvoje ne možete dogovoriti.”

Ukratko djetetu objasnite kako očekujete da riješe istu takvu situaciju u budućnosti. Ako dijete želi razgovarati o onome što se dogodilo pitajte ga da sam analizira problematičnu situaciju i pokuša zaključiti u čemu je zapravo bio problem.

To će vam dati uvid u svijet vašeg djeteta i način na koji ono razmišlja i analizira događaje.

No ovaj proces nije lagan!

Da bi uspjeli ostvariti komunikaciju na pravi način morate primjenjivati ovu metodu u svakoj sličnoj situaciji. Prvi puta će sigurno biti teže, dok se vaše dijete ne navikne.

Osim ove metode možete koristiti i jednu od povezanih metoda za disciplinu bez kazne:

  • Postavite jasnu i jednostavnu granicu ponašanja. Držite se te granice i ne odstupajte od nje.
  • Uvedite dnevno vrijeme 1 na 1 sa svakim svojim djetetom. 10ak minuta aktivne posvećenosti je dovoljno.
  • Djeci nudite jednostavan izbor između ograničenog broja opcija.

Kako da znam ako ovo djeluje?

Kako budete primjenjivali ovu metodu vaše dijete će naučiti kako procesirati svoje osjećaje i smiriti se. On će tada mnogo lakše uzeti predah od konfliktnih situacija i bez vaše intervencije.

Ova metoda uči dijete što napraviti kada je ljuto.

Kako se smiriti kada je isfrustrirano.

Kako prepoznati ove osjećaje i procesirati ih.

Kako svoju reakciju prilagoditi situaciji.

Kako naučiti ovu metodu odgoja?

Zapitajte se ova pitanja:

  • Jesu li vaši roditelji koristili metode slanja u kut ili u sobu?
  • Kako ste se osjećali kada ste stajali u kutu ili sami u sobi (u kazni)?
  • Jeste li ikada osjećali kajanje za svoja nedjela i želju da se promijenite na bolje?
  • Koristite li vi ove metode u odgoju svoje djece?
  • Djeluju li?
  • Djeluju li bolje kako vaša djeca rastu?
  • Mislite li da bi ovo djelovalo na vašoj djeci i u tinejdžerskim godinama?
  • Zamislite da je vaše dijete uzrujano i frustrirano. Kako želite da se vaše dijete postavi u takvim situacijama? 
  • Što radite kako bi djetetu pomogli u tom procesu?

Mali akcijski plan za moderne roditelje

Ako želite primijeniti ovu metodu u odgoju svoje djece pokušajte ovo u sljedećem tjednu.

  • Čvrsto odlučite da želite pokušati ovu metodu odgoja
  • Planirajte unaprijed. Koji obrasci ponašanja vašeg djeteta će se vjerojatno dogoditi u sljedećem tjednu? 
  • Kako možemo unaprijediti odnos s djetetom u takvim trenucima?
  • Kako ćete pomoći svom djetetu da se suoči s osjećajima prije no što mu kažete što ne valja u  njegovom ponašanju?
  • Na koji način ćete mu dati kratke i jasne upute? Razmislite o riječima koje želite koristiti?

I ne zaboravite, djeca ne uče samo od onoga što im kažemo. 

Oni ponajviše uče iz našeg primjera. 

Gledaju nas roditelje.

Prate svaki naš pokret.

Svaku našu riječ.

Svaki izraz lica.

Ponudite svom djetetu dobar primjer pa će vam biti lakše usmjeriti ga kada je to potrebno.

POVEZANA TEMA: Kako naučiti dijete društvenoj inteligenciji i zašto je to važno?

Mihael Šanko
Izvršni urednik Modernog Roditeljstva. Otac četvero djece. U toku odgoja razvio interes za povezujuće roditeljstvo iz jednostavnog razloga - mnogo je bolje od uobičajenog načina odgoja jer nas tjera da postanemo bolja verzija sebe samoga kako bi mogli biti bolji roditelj.