Skupine djece u vrtićima odnosno odgojno-obrazovnim ustanovama mjesta su gdje stručnjaci mogu primjenjivati načela pozitivne discipline usmjerene ka dugoročnoj dobrobiti za dijete.
Svako dijete je individua za sebe. Unutar grupe postaje dijelom te grupe i života u grupi.
Na stručnjaku je odgovornost s djecom utemeljiti i dogovoriti određena pravila te ih primjenjivati u suradnji s djecom.
Ponašanjima poput vikanja, kažnjavanja te stroge kontrole nije mjesto u radu s djecom.
Mnogi stručnjaci im pribjegavaju budući da ove metode nude trenutna i naizgled sigurna rješenja. Ta rješenja su s druge strane kratkoročna te kod djece izazivaju otpor.
Namjera ovog teksta je skrenuti pažnju na poželjne metode u radu s djecom te one koje su dugoročno održivije i djeci prihvatljivije.
Kod provođenja discipline podrazumijevaju se ljubaznost, razumijevanje, uvažavanje i odlučnost.
Ljubaznost je važna kako bi se djeci iskazalo poštovanje i uvažavanje. Ljubaznost ne znači izostanak discipline odnosno izostanak i nepoštivanje pravila.
Na primjer, dijete uzima drugom djetetu igračku iz ruke bez prethodnog dogovora.
U tom slučaju stručnjak prilazi djeci s izjavom:
“Vidim da želiš tu igračku sada, no on se njome igra. Molim te da po dogovoru prvo pitaš možeš li se i ti poigrati.”
Ako je moguće i kad znamo da je dijete već vrlo dobro usvojilo navedeno pravilo, također ga se može upitati:
“Sjećaš li se što radimo kad želimo nešto što drugi već koriste?”
Na ovaj način i dijete se samostalno prisjeća pravila te osvještava svoje ponašanje i usmjerava se ka poželjnom ponašanju, a stručnjak pokazuje uvažavanje djeteta i njegovih potreba.
POVEZANA TEMA: Kako simbolična igra potiče razvoj govora kod djece jasličke dobi?
Postavljanje granica u svojoj biti ima namjeru omogućiti djeci sigurnost.
Ako ih se održava kaznama, kontrolom, prodikama, djeca iskazuju bunt, protivljenje.
Stoga je pri postavljanju granica dobro uključiti djecu u dogovor o istima.
Na prethodnom primjeru, djeci se prezentira situacija i pita ih se što bi ona učinila te ih se usmjerava zaključcima o socijalno poželjnom ponašanju.
Kod djece najranije dobi, do 4 godine svakako odrasla osoba postavlja granicu kao dio rutine ponašanja u određenim situacijama te se granice ponovno održavaju s uvažavanjem i odlučnošću.
Uvijek uvažavamo dijete, imenujemo njegove osjećaje u određenom trenutku te nastavimo s provođenjem pravila.
Na primjer:
“Vidim da si ljut što se sada ne možeš igrati tom igračkom i to je u redu! Podsjetit ću te da smo se dogovorili da ćeš se strpjeti neko vrijeme te će ti (drugo dijete) prepustiti igračku kad završi ako ne odluči prije. Dotad se možeš igrati ovime.”
Tako preusmjeravamo dijete na drugo područje njegova interesa.
Prema načelima pozitivne discipline važno je povezati se s djecom. To se može ostvariti u jutarnjim zajedničkim aktivnostima.
Djeci su vrlo važni osjećaji pripadanja, važnosti (uvaženosti) i povezanosti. Ti osjećaji unutar skupine mogu se razvijati različitim aktivnostima u takozvanom jutarnjem krugu.
Djecu se tada uči slobodno izražavati – svoja stanja, osjećaje i potrebe te im tako pokazujemo da su uvažena, a ujedno uče uvažavati druge.
Prilika je to također za dogovor o važnim pravilima i granicama unutar skupine.
Pri takvim aktivnostima dobrodošle su sve kreativne metode te korištenje sličica, lutki i slično što djeci može vizualno približiti elemente razgovora.
Odlična metoda za postizanje povezanosti s djecom je pokazati im da ih razumijemo. Kada su u poziciji da misle kako i mi na situaciju gledamo na isti način kao i oni – vjerojatnije je da će više surađivati te prihvatiti postavljena pravila i granice.
Izglednije je da će djeca slušati u trenucima kad i sami osjećaju da se čuju njihove potrebe.
POVEZANA TEMA: 5 koraka za razvijanje emocionalne inteligencije kod djece
Na temelju ove 4 metode prema načelima pozitivne discipline se gradi povezanost s djecom:
1. Izražavanje razumijevanja za djetetove osjećaje i stanja
Navedeno je u prethodnom primjeru:
“Vidim da si ljut jer sad ne možeš dobiti tu igračku i to je u redu.” ili “Vidim da si tužna jer ti je prijateljica rekla da se ne želi igrati s tobom.”
Nakon potvrde djetetovih emocija, imenovanja te izražavanja razumijevanja, svi izazovi bivaju lakše riješeni posebice ako se i dijete aktivno uključi i sudjeluje u promišljanju.
Osim konkretnih situacija tako s djecom se grade temeljne vrijednosti koje će im služiti i dalje u životu.
2. Pokazivanje empatije prema djetetu
S djetetom se nakon prvotnog imenovanja emocije može i potvrditi primjerom kad smo ju i sami osjetili.
Na primjer:
“Vidim da si ljut zbog igračke. Znaš, i ja se ljutim kad u trgovini nema knjige koju želim kupiti…”
Tada dijete spoznaje kako je u redu osjećati se tako te dobiva još jednom potvrdu da je uvaženo i prihvaćeno.
POVEZANA TEMA: Naučite svoje dijete da se nosi s pogreškom kroz odgovore na ovih 6 pitanja
3. Izražavanje svog doživljaja situacije
Nakon što smo djetetu potvrdili da su njegovi osjećaji u redu te da ih i mi kao odrasle osobe doživljavamo svakodnevno.
U redu je dati svoje viđenje situacije.
4. Budite usmjereni na rješenje problema
Nakon prethodno provedenih koraka, pozivamo dijete da svoj fokus usmjeri na moguća rješenja.
Ako je ljuto što ne može imati igračku, upitamo ga koja su dogovorena pravila te ga potaknemo da smisli što bi moglo učiniti dok čeka svoj red na igračku.
Ili ako je djevojčica tužna pitamo ju što bi mogla učiniti te eventualno sugeriramo igru s drugom djecom u skupini ili potaknemo na razgovor s prijateljicom koja je izrazila da se ne želi igrati s njome.
Poticanje na razgovor ponovno otvara prilagodbu na svakodnevne životne situacije te socijalno poželjna i prihvatljiva ponašanja.
Načela pozitivne discipline podrazumijevaju postojanje pravila ponašanja, ali onih koja su dogovorena s djecom.
Također podrazumijevaju provođenje discipline, ali u dogovoru s djecom i osvještavajući njihova trenutna stanja.
Ovo je naizgled izazovno za provedbu u skupini s više djece, no ključno je stvoriti povezanost s djecom i među djecom u zajedničkoj aktivnosti.
Provođenje ovih načela u početku može biti izazovno i dugotrajno, no u konačnici je održivo i ostvaruje dugoročnu dobrobit za svako dijete, a potom i za stručnjaka – profesionalca u svojoj ulozi.
