Nitko od nas nije savršen, pa tako ni naša djeca.
Svi griješimo i to je u redu. Greške nas čine boljima i iz njih učimo. No kada dijete pogriješi na nama roditeljima je da se postavimo na pravi način kako bi s razumijevanjem i suosjećanjem odgovorili na potrebe djeteta.
Jer s obzirom na to da djeca uče iz svojih pogrešaka (Zar ne učimo svi?) potrebna im je naša podrška kako bi naučili nositi se s tim novim emocijama srama, poniženja, tuge ili straha na pravi način.
Kada djecu učimo da sagledaju situaciju, analiziraju što se dogodilo, odvoje osjećaje od činjenica i naprave plan kako će se nositi s posljedicama – dajemo im moćan alat koji mogu koristiti kad god se nađu u problemu. To će im koristiti u svakoj fazi života.
Ne možemo odgojiti savršenu djecu, ali možemo ih naučiti kako da se na pravi način nose s problemima na kojih će neminovno naići.
Evo 6 pitanja koja možete postaviti svom djetetu kako bi mu u tome pomogli.
1. Što se je dogodilo?
Da bi mogli pomoći svom djetetu najprije moramo razumjeti što se dogodilo. Saznajte relevantne činjenice prije no što donesete bilo kakve zaključke o situaciji.
Činjenice nisu osjećaji, budite svjesni ove razlike. Jedna od važnijih stvari ovdje je naučiti dijete ovoj razlici.
“Nisam baš bio najbolji na Markovom rođendanu i više me nitko nikada neće zvati na svoju rođendansku proslavu!”
Ovo je osobna perspektiva vašeg djeteta, a ne činjenica. Dijete je zabrinuto jer misli da neće biti pozvan na druge rođendane. To je samo njegovo nagađanje temeljeno na strahu.
Postavite mu odgovarajuća pitanja kako bi saznali činjenice i onda ih jasno definirajte.
“Što misliš kad kažeš: Nisam baš bio najbolji? Što se je dogodilo? Da li je netko rekao da te neće pozvati na svoj rođendan ili ti to samo misliš?”
Analizirajte što vam dijete kaže i naglasite činjenice koje su se dogodile.
“Ako te razumijem ti si gurnuo Marka jer ti je rekao da si glup, je l’ tako?”
Kad je dijete uzrujano naš smireni stav i analiziranje samo činjenica bez da ulazimo o ostalo pomaže im da realno sagledaju situaciju koja se dogodila.
POVEZANA TEMA: Kako zaštititi dijete od vršnjačkog nasilja?
2. Kako se osjećaš?
Nakon što smo identificirali činjenice i glasno ih izgovorili vrijeme je da vidimo kako se dijete osjeća.
Bile one dobre ili loše, emocije zauzimaju centralno mjesto našeg iskustva.
Sram, strah ili zabrinutost su vrlo česte emocije nakon traumatičnih događaja. Dijete također može osjećati bijes, ljutnju ili samokritičnost koja uglavnom prikriva ove druge emocije.
Mlađa djeca mogu imati problema s identificiranjem osjećaja pa im je ova vježba vrlo korisna za razvijanje emocionalne inteligencije. Pomozite im tako što ćete jasno identificirati osjećaj koji vam dijete opisuje.
“Trbuh me boli od toga. Ne želim više nikada ići kod Marka.”
Tada osim što ćete identificirati činjenice, pomozite im definirati osjećaje.
“Da li si zabrinut što Marko misli o tebi jer si ga gurnuo? I mene ponekad boli trbuh kada sam zabrinut…”
Vi sami najbolje poznajete svoje dijete i ozbiljnost situacije pa budite sigurni kako istom posvećujete potrebnu količinu pažnje i dovoljno vremena.
Neka djeca mogu lakše procesirati osjećaje, dok drugima treba mnogo više razgovora i analiziranja kako bi došli do zaključka. Budite podrška svom djetetu u tom procesu.
POVEZANA TEMA: Emocionalna inteligencija što je i zašto je važna?
3. Što možemo napraviti kako bi popravili situaciju?
Ponekad nije moguće popraviti situaciju, kao na primjer kada je dijete razbilo čašu ili kada je povrijedilo nekoga. Razbijenu čašu više ne možemo popraviti, a izrečene riječi ne možemo povući.
Neka vaše dijete bude svjesno te činjenice. To je naprosto tako i dijete će se zbog toga vjerojatno osjećati loše. Prihvatite te osjećaje. Pomozite djetetu da se nauči nositi s tim osjećajem tuge ili bespomoćnosti kada ne može popraviti situaciju.
Ponekad su posljedice vrlo teške za nositi se s njima i ne možemo ništa učiniti kako bi ih povukli već se s njima moramo nositi. Takve prirodne posljedice su dobra lekcija za naše dijete.
Nemojte ovo brkati s kaznom jer kazna nije prirodna posljedica već naša svjesna namjera da povrijedimo dijete.
No ako se ispričamo za svoja djela osjećamo se bolje. I mi sami, ali i osoba kojoj smo se ispričali. Naučite dijete kada je potrebno tražiti oprost i priznati svoju krivnju.
Ovo je vrlo važan korak jer djetetu daje do znanja da, iako postoje posljedice na koje možda nemamo utjecaj, još uvijek možemo popraviti situaciju.
To znači da ta situacija ne ostaje zauvijek tu i da vaše dijete nije loša osoba zbog svog nedjela, već postoji način da se pomirimo, isplačemo i krenemo dalje.
Pazite samo da isprika nije nešto što dijete mora napraviti jer ista tada nema nikakvo značenje, već ju dijete gleda kao kaznu.
4. Što si naučio?
Kako bi djeca mogla odgovoriti na ovo pitanje moraju biti smireni. Zato je teško očekivati da će nam moći odgovoriti ako su pod dojmom situacije u tom trenutku.
Nekad će im trebati par sati, dana ili pak tjedana da procesiraju emocije kako bi mogli shvatiti što se dogodilo i odgovore na ovo pitanje.
Mlađoj djeci će biti jako teško do ovog zaključka doći sami pa im treba naša podrška i pomoć. Ispričajte im sličnu situaciju iz vašeg života kako bi se mogli poistovjetiti s vama. Oni najbolje razumiju jednostavne priče primjerene njihovom uzrastu, a najlakše će se poistovjetiti s ljudima iz svoje bliske okoline poput roditelja, braće i sestara ili bliskih prijatelja i rodbine.
No kada djeca shvate da iz svake situacije, ma koliko ona loša bila, mogu nešto dobro naučiti bit će im mnogo lakše analizirati što se dogodilo i prihvatiti to.
POVEZANA TEMA: Što očekivati od djece s obzirom na njihovu dob?
5. Što ćeš napraviti drugačije sljedeći puta?
Kada dijete shvati što je naučio iz situacije koja se dogodila onda može planirati ispraviti ono što je krivo kako bi sljedeći puta bio bolji ili napravio drugačije.
Kada vidimo posljedice našeg djela na koje nemamo utjecaja osjećamo se loše. No kada shvatimo da možemo popraviti stanje kako bi sljedeći puta izbjegli taj scenarij osjećamo se super.
“Umjesto da varaš na testu potrudi se više kako bi naučio na vrijeme.”
“Umjesto da udariš sestru kada si ljut, dođi mi reći kako se osjećaš.”
Kada dijete savlada ovu tehniku porasti će mu samopouzdanje i osjećat će se mnogo bolje.
6. Kako se sada osjećaš?
Sada kad smo identificirali činjenice, pričali o tome kako se osjećamo, naučili lekciju i razmislili o tome što ćemo popraviti – jedino što ostaje je podsjetiti se da život ide dalje i da će sve biti u redu.
Kada djetetu postavite ovo pitanje nakon što ste prošli kroz prethodnih 5 on će se vjerojatno osjećati bolje, no to ne mora nužno biti tako. Bilo kako bilo, ono što je važno je pomak na bolje, razumijevanje osjećaja i posljedica.
Dijete neće odmah postati ekspert u razumijevanju osjećaja niti je ovo garancija da se ista situacija neće ponoviti, ali ako se postavimo na ovaj način pomažemo djetetu razviti plan kako da se nosi s teškim situacijama, te kako da prihvati svoju grešku.
Što češće prakticiramo ovaj proces, to će dijete imati više iskustva i bit će mu mnogo lakše analizirati što se dogodilo te isto prihvatiti.
Na kraju krajeva svi smo mi samo ljudi – obični i nesavršeni, pa tako i naša djeca.
Svi griješimo, ali uz dobru dozu ljubavi, razumijevanja i suosjećanja svi možemo mnogo naučiti iz naših greški te tako rasti i razvijati se u zrele osobe koje se ne boje pogriješiti. Jer jedino tako možemo istinski rasti i napredovati u svakom pogledu.
POVEZANA TEMA: Kako naučiti dijete da riješi problem bez nasilja i svađe?
