Kada pričamo o načinu na koji roditelji odgajaju svoju djecu možemo razlikovati mnogo kategorija roditelja.
Imamo helikopter roditelje, one koji kao helikopter konstantno stoje iznad svoje djece i ne daju im da dišu.
Imamo autoritarne roditelje koji su odrešiti i strogi. Ili pak popustljive roditelje i one koji su apsolutno ravnodušni.
No u zadnje vrijeme često možemo primijeniti i jednu novu kategoriju roditelja.
Ovi roditelji uklanjaju sve prepreke pred svojom djecom.
Postavljaju crveni tepih pred njih.
Voze ih u 5 minuta hoda udaljenu školu.
Svađaju se s učiteljima.
Štite ih od života.
I sve ovo donekle ima smisla.
Ako razmislimo kakva je situacija bila prije, ovo je pozitivna promjena na bolje. Roditelji provode više vremena sa svojom djecom no ikad.
Koriste bolje odgojne metode sa manje udaranja i kazni.
Trude se ne vikati na djecu.
No u svemu tome postaju previše uključeni u život svoje djece pa kao helikopteri vise nad njima.
Ne daju im da dišu.
Boje se za njihovu sigurnost.
Za njihov uspjeh.
Počinju se stoga zalagati za svoju djecu. Lobiraju za njih.
Više nisu helikopteri koji samo pasivno promatraju svoju djecu. Sada su i manipulatori koji se aktivno miješaju u život te iste djece.
No postoji jedan razlog zašto su ovakvi roditelji u krivu.
Zašto rade gore za svoju djecu.
Njihov rast i razvoj.
Evo o čemu se radi.
