U zadnje vrijeme često možemo vidjeti kako se po društvenim mrežama dijele članci o odgoju “kakav je bio nekad”, kako su nas odgajali naši roditelji. Takvi tekstovi uglavnom sugeriraju kako “moderno roditeljstvo” stvara generaciju sebične i nekulturne djece, kako roditelji sebi rade medvjeđu uslugu i kako takvim “modernim” odgojnim metodama zapravo odgajaju mala čudovišta. Kao vodeći online magazin na ovim prostorima koji podržava načela povezujućeg roditeljstva, upravo onog na kojeg se mnogi često pozivaju, osjećamo potrebu da jednom za svagda stanemo na kraj takvim dezinformacijama i tekstovima bez pokrića u činjenicama i bez dodira sa stvarnošću.
Što je zapravo “moderno roditeljstvo”?
Što znači da je neki oblik roditeljstva moderan? Ono što je moderno danas ne mora biti moderno sutra. Naš magazin nosi ime Moderno Roditeljstvo upravo iz razloga što želimo da načela za koja se zalažemo postanu sinonim za moderan način odgoja. Želimo da odnos prema djeci pun poštovanja, razumijevanja i ljubavi bude nešto što je normalno, a ne moderno. Želimo da popuštanje i lijenost ne budu smatrani načinom odgoja. Želimo da kazna i kuhača ostanu dio zaostale prošlosti kojoj pripadaju. Želimo da roditelji prestanu odgajati djecu prema vlastitom nahođenju ili polu-informacijama koje su čuli od svojih roditelja, te da se informiraju i nauče što je najbolje za njihovu djecu i njih same.
Možemo stoga reći da je “moderno roditeljstvo” bilo što, ali idemo malo analizirati kakvi stilovi roditeljstva postoje.
Iako ne možemo napraviti direktnu vezu između određenog stila roditeljstva i utjecaja koji će on imati na budući život djeteta, postoji nekoliko stilova roditeljstva koji su dobiveni znanstvenim istraživanjima, a s obzirom na karakteristike koje razlikuju te stilove i roditelje.
Autoritativni roditelji
Oni roditelji koji su brižni i pažljivi prema svojoj djeci, no u isto vrijeme postavljaju jasne granice. Oni ne pribjegavaju kazni, aktivno rade na komunikaciji s djetetom i spremni su slušati dječja pitanja. Ovakav stil roditeljstva ima pozitivan učinak na rani društveni razvoj djeteta, a djeca ovakvih roditelja često su znatiželjna, samouvjerena i nezavisna.
POVEZANA TEMA: Pozitivna disciplina – što koristiti umjesto kazne?
Autoritarni roditelji
Ovi roditelji skloni su strogom nadzoru djeteta, te postavljaju stroga pravila koja ne objašnjavaju djeci. U slučaju nepokoravanja njihovim pravilima često pribjegavaju kazni. Kod pitanja zašto nešto mora biti tako odgovor je uglavnom: “Zato što sam ja tako rekao!” Djeca ovakvih roditelja često pokazuju znakove agresivnosti i lošeg ponašanja.
POVEZANA TEMA: Kako odgoj batinama utječe na osobnost vašeg djeteta?
Permisivni roditelji (popustljivi)
Roditelji koji su puni ljubavi i topline, no nedostaje im kontrole djeteta. Oni imaju vrlo niska očekivanja od svoje djece, te im ne postavljaju mnogo pravila. Iako imaju dobar odnos s djetetom i aktivno rade na komunikaciji i prihvaćanju djeteta, ponašanje njihove djece često je nezrelo i bez kontrole.
Ravnodušni roditelji
Roditelji koji djeci ne postavljaju mnogo pravila niti im pružaju pažnju i podršku. Oni rijetko komuniciraju sa svojom djecom, a često su djeca takvih roditelja zapostavljena i imaju problema u društvenom razvoju.
Što je zapravo povezujuće roditeljstvo?
Povezujuće roditeljstvo vrlo je blisko načelima autoritativnog stila roditeljstva s naglaskom na povezanost s djetetom. To je odgoj djece koji stvara jake emocionalne veze između roditelja i djeteta. Kroz ovakav pristup odgoju djece, dijete u potpunosti zadovoljava svoje potrebe za pažnjom, povjerenjem i empatijom i osiguravamo mu temelj za razvoj zdravih veza u budućnosti.
Načela povezujućeg roditeljstva temelje se na odgovaranju na dječje potrebe, prakticiranju pozitivne discipline i aktivnog sudjelovanja u emocionalnom životu djeteta, a način na koji ih ostvarujemo je polazak od nas samih i našeg emociolanog razvoja. Zato je povezujuće roditeljstvo vrlo težak oblik odgoja djece koji nije za svakoga.
Suvremeno društvo kritizira povezujuće roditeljstvo upravo zbog toga što postavlja velike zahtjeve pred roditelje, pogotovo majku. To se očituje u aktivnom nošenju djeteta, dojenju te zajedničkom spavanju.
POVEZANA TEMA: 8 načela povezujućeg roditeljstva
Je li je nekada uistinu bilo bolje?
Ovaj argument mnogi često koriste, no koliko on drži vodu? Da li je bilo bolje kada su vas učitelji vukli za uši u školi, kada su se svi redom prema djeci odnosili kao prema manje vrijednim članovima društva? Kada se nije postavljalo pitanje što je ispravno, već se bezpogovorno slušalo onog tko je najjači?
Koji je točno argument da djecu smatramo manje važnim članovima društva, te da ih ne cijenimo kao osobe? Zašto njihovi osjećaji nisu jednako važni kao naši vlastiti? Da li nam činjenica da smo dulje prisutni na ovoj šarenoj kugli koju znamo kao svijet daje za pravo da nekog smatramo manje vrijednim jer je manji ili slabiji od nas?
Udaranje životinja je nasilje, udaranje odrasle osobe je nasilje, no udaranje djece je fizičko kažnjavanje? Zašto bi ovakav pristup bio ispravan, a odnos pun ljubavi, poštovanja i međusobnog uvažavanja smatran lošim?
Napredak svijeta u zadnjih 50 godina je nevjerojatan prema mnogim pokazateljima od smanjenja siromaštva, razvoje tehnologija i interneta te povezivanja svijeta. Svijet nikada nije bio ovako mali, a nikada na njemu nije živjelo više ljudi no danas. Sjetite se samo kako je izgledalo vaše djetinjstvo prije samo 20ak godina. Svaka grana društva se razvija, pa zašto ne bi poradili i na načinu na koji se odnosimo prema djeci? Zašto bi još uvijek vrijedila stara pravila igre?
To što vaši roditelji nisu znali za bolje ne opravdava vašu lijenost da naučite, nesposobnost da se promijenite i manjak želje da svom djetetu osigurate bolje temelje u životu no što ste sami imali.
Ako vaši roditelji nisu bili osobe koje znaju kontrolirati svoje osjećaje, to ne znači da vi ne bi trebali biti.
Ako je vaša baka uvijek znala najbolje to ne znači da i današnje bake znaju najbolje. Možda netko tko je posvetio svoj život edukaciji o roditeljstvu, netko tko se educira iz pouzdanih izvora i neprestano radi na sebi, možda, ali samo možda taj netko zna bolje?
Ako je vaš otac bio bezosjećajni gad koji vas maltretira, to ne znači da i vi morate biti. Ako je pak bio divan i nježan čovjek, zašto mu ne bi odali poštovanje tako da postanete još bolja osoba i na taj način svojoj djeci osigurate još bolje temelje za njihov život?
Svi mi svojoj djeci želimo samo najbolje, u to ne sumnjam, no jesmo li spremni poraditi na definiciji što je najbolje i zašto je to najbolje?
Danas nam je dostupno toliko resursa, kako na engleskom, tako i na hrvatskom jeziku pa ne poznavanje jezika nije opravdanje. Samo na Modernom Roditeljstvo do trenutka pisanja ovog teksta objavljeno je više od 100 članaka. Opravdavati se nečim što je bilo prije 20-30 ili 50 godina je u najmanju ruku neodgovorno i pokazuje koliko ste odvojeni od svijeta u kojem živite danas, ne prije 20-30 ili 50 godina. Dostupnost informacija koju imamo, dostupnost informacija koju će imati naša djeca – stvara uvjete koji su uvelike različiti od onih kada je jedini izvor informacije bio netko iskusan i star. Danas to naprosto više nije tako!
Prilagoditi se vremenu u kojem živimo je postalo potreba jer ne pripremamo djecu za svijet kakav je nekad bio, niti za svijet kakav je danas, već ih pripremamo za svijet kakav će tek biti.
Koga staviti na prvo mjesto?
U odgoju nije važno tko je na prvom mjestu. Odgoj djece nije utrka na 100 metara i nije važno tko će pobijediti. Ono što je važno je da svojoj djeci omogućimo stabilne emocionalne temelje na kojima će graditi svoj život i odnose sa drugim ljudima u svom životu, pa i s nama samima kao svojim roditeljima.
POVEZANA TEMA: 5 koraka za razvijanje emocionalne inteligencije kod djece
Nećemo dijete postaviti na nikakvo mjesto, bilo prvo, drugo ili deseto. Ne postoje mjesta u srcima, već postoji iskrena i neiskvarena ljubav. Ako se na pravi način odnosimo prema svojoj djeci, oni će nam vrlo brzo će nam pokazati kako ona izgleda.
Mi vjerujemo da svaki roditelj treba znati prepoznati situaciju u kojoj djetetu udovoljiti, te onu u kojoj ne smije popustiti. No to ne radi da bi onda udovoljio nečijem hiru, već da bi razvio svoj odnos s djetetom i pomogao – kako sebi, tako i djetetu.
Povezujuće roditeljstvo temelji se na komunikaciji i razumijevanju potreba djeteta, no isto tako i na postavljanju jasnih granica ponašanja.
Lijenost i popustljivost nisu “moderno roditeljstvo”
Čest argument je upravo da je djeci roditelja koji koriste “moderne” metode odgoja sve dopušteno. Jedno je metoda odgoja koja vam odgovara, no lijenost je nešto sasvim drugo. Bilo da odgajate djecu u duhu povezujućeg roditeljstva ili ste fokusirani na autoritarni stil odgoja – možete biti revan ili lijen roditelj.
Kao što vidite iznad u stilovima roditeljstva, popustljivi roditelji ne postavljaju jasne granice, dok ono za što se povezujuće roditeljstvo zalaže je postavljanje granica i komunikacija s djetetom kako bi ono shvatilo čemu granice služe.
Povezujuće roditeljstvo najteži je oblik roditeljstva jer nas tjera da postanemo najbolja verzija sebe samoga, kako bi mogli biti bolji roditelj. Zato je povezujuće roditeljstvo i najbolji oblik pristupa odgoju djece.
Nije lako mijenjati sebe, svoje navike i uvjerenja. Često je to upravo ono što sprječava ljude da uistinu počnu primjenjivati načela povezujućeg roditeljstva. Da bi mogli krenuti naprijed, prošlost moramo ostaviti iza sebe, moramo oprostiti svima koji su nas povrijedili kako bi mogli odbaciti teret koji nosimo. Moramo propitivati i mijenjati sebe svaki dan kako bi mogli biti bolji roditelj.
POVEZANA TEMA: Kako se nositi s teretom vlastitog djetinjstva u odgoju djece?
Pa i nama je bilo tako i ništa nam ne fali
Koliko je ovo točno? Ne fali vam ruka ili noga, ali koliko emocionalnih ožiljaka nosite? Ako se valjate po blatu cijeli dan isto vam ništa neće faliti, ali to ne znači da ste korisno proveli svoj dan. Nije svrha života ostati živ da vam ništa ne fali, već rasti, razvijati se i napredovati svakog dana – kako u fizičkom tako i u emocionalnom smislu.
To što vam ništa ne fali ne znači da ste iskoristili svoj puni potencijal.
Logika statusa quo je ostala u nekim davnim vremenima. Ostaje još poneki dinosaur koji ne shvaća kako je njegovo vrijeme prošlo. A oni koji misle da mogu svoju lijenost opravdati modernim načinom odgoja mogu vam reći samo jedno – žao mi vas je. Žao mi je vas kao osoba koje nisu spremne i najmanje se potruditi kako bi svom djetetu osigurali bolju budućnost.
Najlakše je popustiti djetetu svaki put. Ono što je teško, ono što zahtjeva da se potrudimo je poraditi na sebi – educirati se, svakim danom razmišljati kako postati bolja osoba i bolji roditelj i u tom smjeru usmjeravati svoje ponašanje – svakodnevnom samokontrolom i učenjem.
Zaboravimo dinosaure, jer pripadaju prošlosti. Vrijeme je da se već jednom okrenemo budućnosti. Krenimo s načinom na koji usmjeravamo svoju djecu u svijet, krenimo od sebe samih.
PROČITAJTE i OVO: Četiri savjeta kako postati najbolji tata svojoj maloj djevojčici
