Pripovijedanje je ključni dio onoga što nas čini ljudima.
U povijesti pripovijedanje i prepričavanje priča bila je jedna od važnih odgojnih metoda.
Ipak u sadašnjosti, to nije alat koji roditelji često koriste kada razgovaraju sa svojom djecom, što je žalosno, jer pripovijedanje je moćan način na koji možemo prenijeti vrijednosti, suosjećati sa svojom djecom, pokazati im podršku i zabaviti se.
Pripovijedanje funkcionira bez obzira na to je li vaše dijete maleno koje tek uči prepoznati zvuk vašeg glasa ili okorjeli tinejdžer koji većinu svog vremena provodi pokušavajući vas blokirati.
Pripovijedanje je bitan dio našeg života i nudi čitav niz prednosti koje nedostaju drugim oblicima komunikacije.
To je zasigurno jedan od načina na koji možete podučavati svoje dijete pravim životnim vrijednostima.
Kao što zna svaki roditelj koji je pokušao držati predavanje, djeca često ignoriraju poruku.
Priče su nevjerojatan način za prenošenje vrijednosti bez da dijete pomisli da su to dosadne roditeljske prodike.
Obiteljske priče posebno su učinkovite, pokazujući djeci kako su njihovi rođaci napredovali u dobrim vremenima i ustrajali unatoč teškim.
Istraživanja pokazuju da djeca koja dobro razumiju priču svoje obitelji imaju veću vjerojatnost da će biti emocionalno otpornija. Oni mogu pokupiti psihološke alate iz ovih priča kako bi prebrodili izazovne situacije.
Čak i najjednostavnije priče mogu naučiti djecu što učiniti u određenoj situaciji.
Za malu djecu preporučuje se pričanje jasnih priča koje prenose vrijednosti kroz „sporedna vrata“ dječjeg uma. Kako djeca odrastaju, priču možete graditi na vještinama pripovijedanja pokušavajući koristiti složenije strukture pripovijedanja koje uključuju ironiju, dileme, intrigu i dramu…
Priče mogu naučiti djecu prihvaćanju pomažući im da se povežu s ljudima koji su vrlo različiti od njih.
Može biti teško staviti se u poziciju očajnog imigranta ili izbjeglice.
POVEZANA TEMA: Djeca trebaju granice u odgoju. No kako ih postaviti na pravi način?
Približavajući osobu kroz priču koja je djetetu na neki način bliža može to iskustvo učiniti realnijem te se dijete s time može poistovjetiti. Čak i izmišljene priče o djeci različitog podrijetla mogu pomoći djeci da se povežu s ljudima iz stvarnog života s takvim iskustvima.
Dok si bio dijete, lako je vjerovati da tvoji roditelji nikada neće razumjeti kroz što prolaziš. Uostalom, odrasli se često ne bore – barem ne javno – s istim stvarima koje ste radili kao djeca.
Jedan od načina da pokažete da suosjećate jest pričanje vlastitih osobnih priča.
Prisjećanje na vrijeme kada ste prošli kroz slično iskustvo ili imali slične osjećaje može vam pomoći da se povežete i date savjet bez propovijedanja.
Najvažnije su priče koje pričate o svojoj djeci.
Ljudi često slijede samo-ispunjujuća proročanstva u kojima ispunjavamo očekivanja koja ljudi imaju od nas, čak i ako su lažna ili neopravdana. Kada uvijek iznova pričamo istu priču o svom djetetu, to jača njihovu sliku o tome tko su. Čak i ako ta priča izvorno ne predstavlja njih kao osobu, počet će osjećati da jest i ponašati se u skladu s tim.
Pričanje pozitivnih priča o vašoj djeci može ojačati vaš odnos s njima i izbjeći postavljanje prepreka koje štetne priče mogu izgraditi.
Osim priča koje pričate o prošlim postupcima naše djece, postoji i prostor za izmišljeno i fantastično.
Primjerice, možete pričati priču tako da osmislite lika koji je sličan vašem djetetu i prepričavate njegove neobične avanture. Izmišljene priče govore vašem djetetu da mislite da je ljubazan, pametan i hrabar, baš kao i njegov dvojnik iz priče.
Priče mogu biti zajednička točka djece i roditelja, čak i u najtežim vremenima.
Kada ste ljuti na malu djecu, pričanje priče o izmišljenom liku može vam privremeno skrenuti misli s te teme i spriječiti vas da vičete. Ako možete natjerati lik da nauči lekciju koju pokušavate naučiti svoje dijete, možete ga čak potaknuti na suradnju.
Zajedničko pričanje priča može biti jednostavno zabavno.
Zajedničko pripovijedanje između roditelja i djece, gdje svatko pridonosi priči, nudi jedinstveno vrijeme za zbližavanje i jačanje veze. Za stariju djecu, prisjećanje smiješne obiteljske priče ili vremena kada ste bili ponosni na njih može samo malo ublažiti napetost.
POVEZANA TEMA: Kako zabaviti djecu – vodič po godinama?
Svatko ima priče za ispričati, no nije svatko rođeni pripovjedač.
Srećom, ne moramo izmišljati priče do kraja. Obiteljske i osobne priče najlakše je ispričati i neke su od najsnažnijih. Izvorne priče također mogu igrati važnu ulogu, posebno za malu djecu.
Izmišljanje priča može biti osobito važno ako je vaša obiteljska priča traumatična ili ako ne znate ni za jednu postojeću priču relevantnu za situaciju.
Povijesne priče i priče temeljene na vijestima još su jedna opcija, posebno za stariju djecu koja se mogu smatrati “prestarima” za one jednostavne fikcije.
Međutim, smišljanje priča – osobito u hodu – može biti teško ako nemate iskustva s kazalištem ili improvizacijom.
No kako se odlučiti koju priču iskoristiti?
Razmislite o vrstama priča koje volite čuti i pričati
To mogu biti knjige, obiteljske priče, priče iz vašeg života, povijesne priče ili priče u vijestima.
Razmislite o tome zašto ih volite – je li to osjećaj avanture, ljubavna priča, snaga likova u njoj?
Koje vrijednosti obuhvaćaju te priče koje želite prenijeti svojoj djeci?
Za mlađu djecu, izmišljene priče mogu više odjeknuti. Starija djeca mogu se više povezati s pričama o herojima iz stvarnog života, bilo u prošlosti ili sadašnjosti.
Imati nekoliko priča u pripremi koje vam se sviđaju može vam omogućiti da ih spominjete kao početak razgovora, što vam omogućuje da se povežete i suptilno podijelite sa svojom djecom koje vrijednosti vama najviše znače.
Također razmislite o tome koje priče trenutno pričate o svojoj djeci, kako njima tako i drugim ljudima.
Komuniciraju li ono što želite o karakteru vašeg djeteta?
POVEZANA TEMA: 5 koraka za razvijanje emocionalne inteligencije kod djece
Pronađite prilike za sudjelovanje u pripovijedanju s djetetom
To može biti prije spavanja, kroz lutkarske predstave ili samo čekanje u redu.
Zapravo, neka od najomiljenijih književnih djela proizašle su od roditelja koji su svojoj djeci usputno pričali priče.
Dok pričate priču, razmišljajte o aspektima priča koje volite i vrijednostima koje želite izraziti.
Dok mala djeca uživaju u pričama u kojima se ne događa mnogo, najbolje priče imaju likove s jakim osobnostima i sukob koji moraju prevladati. Većina sukoba događa se kada lik nešto želi, ali ga neka okolnost – drugi lik ili situacija – sprječava da dobije ono što želi.
Ako vam je teško smišljati priče, poigrajte se s postojećim!
Ne postoje pravila koja govore da morate napisati nagrađivani roman.
Korištenjem postojećih likova iz knjiga, filmova ili televizijskih emisija, možete doprijeti do zajedničkog znanja vašeg djeteta o tom liku. Revizija bajki ide korak dalje, jer već ima postavljenu priču.
Budući da postoji toliko mnogo verzija bajki kroz stoljeća i kulture, slobodno ih mijenjajte kako biste zadovoljili svoje potrebe i vrijednosti.
Starija djeca vjerojatnije će se povezati s ne-fikcijskim pričama i manje će željeti priče ispočetka. Priče o povijesnim osobama, posebno onima koji su imali uzbudljive ili nadahnjujuće živote, mogu imati odjeka.
POVEZANA TEMA: 3 načina za uspostavljanje kvalitetnog odnosa s djetetom
Naučite svoju djecu kako da sami pričaju svoje priče
Pričajući vlastite priče, djeca mogu bolje razumjeti svoja iskustva i procesuirati svoje osjećaje.
Jedno istraživanje je pokazalo da kada roditelji koriste otvorena pitanja i elaboriraju prošli događaj s djecom, djeca mogu bolje raspravljati i tumačiti svoje emocije nakon toga.
Djeca možda nisu spremna ili ne žele podijeliti svoje priče s vama, možete zajedno naučiti osnove pripovijedanja.
Za stariju djecu, igra „priča u krugu“ savršena je za obiteljsku večer igre.
Svaka osoba ima nekoliko minuta da napiše dio priče na obrubljeni list papira. Zatim prosljeđuju list papira sljedećoj osobi s presavijenim prema dolje tako da je sve osim posljednjeg retka skriveno. Papir ide svim sudionicima prije nego što posljednja osoba pročita cijeli tekst. Malo je vjerojatno da ćete na ovaj način ispričati mnogo dubokih ili vrijednih priča, ali jako je zabavno!
Sada znate kako izabrati priču i ispričati ju na pravi način.
No zašto to radimo?
Koji su benefiti pričanja priča?
Ovo je 5 razloga zašto pripovijedanje pomaže djeci u emocionalnom razvoju.
(tekst se nastavlja ispod slike)
1. Pričanje priča razvija djetetovo razumijevanje kulture i morala
Jedna od glavnih važnosti pričanja priča za dječji razvoj je da će pričanje povijesnih i tradicionalnih priča pomoći djeci da nauče proučavati vlastite kulture i počnu shvaćati da ljudi imaju različito rasno, vjersko i nacionalno podrijetlo.
Uz pripovijedanje djeca mogu dobiti važne kulturne i moralne pouke.
Basne pametno uključuju moralne pouke na način koji djeca često dobro prihvaćaju i uživaju.
2. Pričanje priča poboljšava komunikacijske vještine djeteta
Pričanje priča je zabavan način da se vaše dijete upozna s riječima, slogovima i zvukovima koje možda nije čulo u svakodnevnim razgovorima.
To pomaže proširiti djetetov vokabular, jer djeca usvajaju nove riječi dok ih čuju.
Kada pričate priče, djecu treba aktivno poticati da postavljaju pitanja i govore o tome kako se osjećaju, o zapletu i likovima u priči. To će povećati njihovu spremnost da se izraze i priopće svoje misli i osjećaje.
POVEZANA TEMA: Moje dijete ne želi se pomaknuti s kauča. Kako ga motivirati?
3. Pričanje priča jača dječju znatiželju i maštu
Važnost pričanja priča za dječji razvoj je ta da su djeca kojoj se pričaju priče nadahnuta da budu maštovita i kreativna.
Pripovijedanje omogućuje djetetu da vizualizira scenu, ljude u pripovijesti i radnju kako se razvija.
Dijete je sposobno stvoriti sliku u kojoj je narativ postavljen za sebe, a ne primati vizualno uz riječi, kao u slučaju gledanja filmova.
Također je važno uvijek odabrati raznolik raspon tema i tema kako biste potaknuli kreativno razmišljanje svog djeteta.
4. Pričanje priča poboljšava dječje socijalne vještine
Kroz pričanje priča djeca se motiviraju da slušaju druge.
Nauče biti strpljiviji i pustiti druge da govore, počinju otvarati svoj um tuđim mišljenjima i razumjeti tuđe misli.
Njihov fokus i vještine slušanja također se razvijaju jer obraćaju pozornost na ono što pripovjedač govori. Dok pričate priče, oni će shvatiti da će, ako ne budu slušali, propustiti neki dio zapleta.
5. Pričanje priča olakšava proces učenja
Pričanje priča je dobar način da pripremite svoje dijete za školu jer učenje čini lakšim i prirodnijim.
Također poboljšava djetetovu koncentraciju, što je plus za akademski uspjeh.
Pripovijedanje priča za razvoj djeteta temeljno je ljudsko nastojanje.
Obrazovanje u ranom djetinjstvu mora obuhvatiti programe opismenjavanja koji aktivno koriste pripovijedanje.
Pričanje priča ili pripovijedanje je vrlo korisna metoda razvijanja dječje emocionalne inteligencije, ali i povezivanja s djetetom.
Zato pričajte priče i zabavite se.
To je uvijek bolji način za provesti večer od gledanja TikTok videa.