Zamislite svijet u kojem odrasle osobe ne znaju kontrolirati vlastite emocije. Zamislite redove ljudi kako se vuku po podu shopping centra urlajući jer se je rasprodao njihov omiljeni komad traperica u H&Mu ili urlaju u banci jer im još nije sjela plaća. Iako svaka od ovih situacija na nama ostavlja emocionalni trag mi to ne pokazujemo na tako radikalan način.
Umjesto toga znamo prihvatiti tu emociju, nositi se s njom i kontrolirati svoje ponašanje. Na taj način osiguravamo civiliziran odnos s drugim ljudima oko nas.
Samo kada se znamo na pravi način nositi sa svojim emocijama, možemo u životu razviti kvalitetne odnose s drugim ljudima, bilo na poslu, u slobodno vrijeme ili općenito u svakodnevnim aktivnostima. U svakoj od tih situacija vrlo je važno da znamo određena pravila ponašanja i da poštujemo mjesto i trenutak u kojem se nalazimo.
Naša djeca, pogotovo u fazi odrastanja, imaju problem nositi se sa svim novim emocijama koje doživljavaju. Za njih to može biti veliki šok i zato im treba naša pomoć.
Umjesto da djecu kažnjavamo za “loše ponašanje” u određenoj situaciji, pokušajmo se fokusirati na to kako im možemo pomoći da se nose s osjećajima.
Kako kaže Rebecca Eanes u svojoj knjizi “The Newbie’s Guide to Positive Parenting” dječji tantrumi nisu loše ponašanje. Oni su samo izražavanje emocije koja je djetetu postala preteška za nositi se s njom. Zato tantrume ne treba kažnjavati. Umjesto kazne vaša djeca trebaju razumijevanje i vaš zagrljaj pun ljubavi u kojem mogu pronaći sigurnost.
Ovo je 5 načina kako vaše dijete može naučiti kontrolirati vlastite emocije
Budite uzor svom djetetu
Prvo i osnovno – naša djeca rade ono što vide da mi radimo. Ako vide nas kako imamo problem sa kontrolom vlastitih emocija, vrlo vjerojatno će i oni imati isti problem.
Koliko god vam to bilo teško, prvi korak koji morate napraviti kako bi mogli pomoći svom djetetu je pomoći sebi. Pronađite način da se nosite s onim emocijama koje su vam najveći problem, savladajte ih i kontrolirajte svoje ponašanje.
Većina nas bila je odgajana na sasvim drugi način, u komu je vikanje pa čak i udaranje bilo sasvim normalno. Ponašanje vašeg djeteta zbog toga može vratiti loša sjećanja na vaše djetinjstvo i na takve teške trenutke. Suočite se s time, izrazite svoje emocije i naučite kontrolirati vlastitu reakciju na njih. Da bi to mogli napraviti pokušajte najprije prihvatiti te emocije. Nemojte osuđivati sami sebe jer osjećate nešto što mislite da ne bi trebali osjećati. U redu je da vam se vrate određene emocije koje ste mislili da više ne postoje u vama. Prihvatite ih i pokušajte se na najbolji način nositi s njima.
Tek kada su vaše vlastite emocije pod kontrolom, tek tada ste spremni pomoći svom djetetu.
Povezanost je najvažnija
Da bi vaša djeca mogla postati nezavisna, najprije moraju proći fazu ovisnosti o vama kao roditelju. Od prvog dana vaše dijete ovisi o vama, ponajviše majci. Kako odrasta, tako ovisnost postaje sve manja jer je dijete sposobno neke stvari napraviti samo.
Sigurna povezanost je kada vaše dijete zna da ćete pravovremeno odgovoriti na njegove potrebe. Kada se prema njemu odnosite sa ljubavlju i poštovanjem ono se osjeća sigurno u vašoj blizini. Ovo se događa na razini hormona, pa se tako hormon stresa kortizol mijenja hormonom sreće, oksitocinom.
Kako vaše dijete raste tako razvija sposobnost govora, ali još uvijek nije sposobno u potpunosti se izraziti u svakom trenutku. Zato se nastavlja oslanjati na vas kako bi prepoznali kada je gladan, umoran, ljut ili tužan.
Upravo ova povezanost pomaže vašem djetetu da na pravi način razvije svoje emocije i način kako se nositi s njima. Kako otkriva studija provedena u Sjedinjenim Državama djeca koja do tri godine nisu razvila povezujući odnos s roditeljima kasnije češće imaju problema sa nasiljem, odbojnošću i hiperaktivnošću. Sve ovo upućuje upravo na problem samo-regulacije vlastitih emocija.
Osjećaji su uvijek važni, čak i kada vam se ne sviđaju
Naše društvo često postavlja prevelika očekivanja za djecu koja još uvijek razvijaju vlastite emocije, često mnogo veća nego što se očekuje od nas odraslih osoba koji bi već trebali imati regulirane emocije.
Često puta ćemo odrasloj osobi opravdati loše ponašanje i pripisati to “lošem danu”, stresu ili umoru, dok isto ponašanje nećemo tolerirati vlastitom djetetu. Je li ovo u redu?
Mi želimo da naša djeca pokazuju vlastite emocije. Onda moramo biti spremni prihvatiti sve emocije, kakve god one bile. To ne znači da moramo prihvatiti i loše načine ponašanja koji dolaze s njima.
Kada prihvaćamo emocije vlastitog djeteta sa razumijevanjem i poštovanjem, ono uči obrazac ponašanja koji će primijeniti kasnije u životu u odnosu prema drugim ljudima.
Ponekad je teško naći vremena za posvetiti se djetetu na pravi način jer uvijek trčimo za nekim poslom. No, ukoliko pratimo emocije svog djeteta možemo vrlo lako prepoznati trenutak kada nas ono treba i na taj način predvidjeti tantrum.
Isto kako ste naučili dijete da zna gdje je nos, a gdje uho tako ga i sada naučite da zna prepoznati različite emocije. Možete im pomoći na neki od ovih načina:
- Definirajte emociju: “Vidim da si tužan.”
- Definirajte uzrok te emocije: “To je sigurno zato jer ne želiš ići kući.”
- Utješite dijete: “U redu je da se osjećaš tužno sada.”
- Pojasnite razloge: “…ali moramo ići kupiti stvari u trgovinu.”
- Neka rezultat bude pozitivan: “Ali zato možemo kupiti nešto lijepo za ručak.”
Postoji mnogo emocija koje bi trebali naučiti svoje dijete, bilo pozitivnih ili negativnih.
“Ti si sretan/uzbuđen.” može se objasniti isto kao i “Ti si tužan/razočaran.”
Na taj način vaše dijete će shvatiti što su emocije, kako se koja od njih zove i tako će razviti sposobnost da prepozna vlastite emocije i izrazi ih.
Isto tako možete djetetu pojasniti svoje emocije koje trenutno osjećate:
- “Sada sam sretan zato što…”
- “Jako sam tužan jer…”
- “Tako sam ljut zbog…”
Tako ćete mu dati do znanja da je u redu osjećati sve te emocije i da ih i vi osjećate.
Disciplina umjesto kazne
Isto kao što je nepotrebno kazniti dijete zato jer je popišalo gaće dok prolazi kroz proces odvikavanja od pelena, tako je nepošteno i nerealno kazniti ga zbog toga što uči kontrolirati svoje osjećaje.
Postoje neka ponašanja koja nikada nisu prihvatljiva poput udaranja, ugriza, bacanja stvari ili uništavanja igračaka. Kroz disciplinu (ne kaznu jer nije isto) ova ponašanja se mogu okrenuti prema pozitivnim. Dopustite djetetu da izrazi svoje emocije, ne samo riječima već i djelima.
Dijete mora znati da nije u redu udariti osobu, ali da može udarati po jastuku ili krevetu ako je ljuto. Iako nije u redu gristi ljude, dijete može imati silikonsku igračku koju može gristi ako na taj način želi izraziti svoje emocije.
Korištenjem ovih sigurnih metoda izražavanja osjećaja negativno ponašanje vašeg djeteta može se vrlo lako pretvoriti u pozitivno. Kažnjavanje nije dobro jer samo šalje poruku straha i bijesa, a nema utjecaja na promjenu ponašanja.
Umjesto da pošaljete dijete u kut, iskoristite to vrijeme kako bi dijete prihvatilo vlastite emocije i pomozite mu nositi se s njima. Neka ima sigurno mjesto u vašem zagrljaju kako bi se moglo nositi s vlastitim emocijama koje proživljava.
Ukoliko vas zanima ova tema imamo cijeli članak o tome što koristiti umjesto kazne i kako primjeniti pozitivnu disciplinu u odgoju.
Budite podrška
Kada nam je teško često je jedina stvar koju trebamo podrška i ljubav osobe koju volimo.
Kada je vašem djetetu teško ono treba vašu podršku i ljubav. Ako vam dijete to dopusti, zagrlite ga i utješite njenim riječima. Ako odbija vaš zagrljaj ostanite mu blizu i dajte mu jasno do znanja da je vaš zagrljaj spreman kada on to želi. Ako dijete odbija i komunikaciju s vama, ostanite blizu i pričekajte trenutak kada mislite da je spreman prihvatiti razgovor.
Morate paziti da dijete u tom trenutku ne ugrožava nekog drugom ili samog sebe. Ako ugrožava, vaš zadatak je djelovati, ako ne, dajte djetetu prostora da se nosi s vlastitim emocijama.
Put vašeg djeteta do emocionalne zrelosti je dugačak. Znanstvena istraživanja potvrđuju da je za razvoj mozga potrebno i više od 25 godina. Budite nježni i puni razumijevanja prema vašem djetetu. U razdoblju od dvije godine do škole ono aktivno uči kako se nositi s jednostavnim emocijama poput sreće, tuge, ljutnje ili razočaranja i kako iste kontrolirati.
Te vrlo važne emocije ponekad izazvane bezazlenom situacijom samo su priprema za one mnogo važnije emocije koje čekaju vaše dijete u pubertetu. Postavljanje čvrstih temelja sada, svom djetetu osiguravate kvalitetne preduvjete za sljedeći veliki korak koji ga čeka u životu – onaj u kojem od djeteta postaje odrasla osoba.