Time out – zašto ne slati dijete u kut i što napraviti umjesto toga?

Tri jednostavna savjeta za roditelje.

Time-out je vrlo popularna metoda discipliniranja djece gdje roditelji pošalju dijete u mirni kut (na stolicu, u sobu) da dijete razmisli o onome što je učinilo.

To bi zapravo bila super metoda kada bi dijete stvarno sjedilo na stolici i promišljalo o onome što je učinilo. Većinom to izgleda tako da oni sjede na stolici i razmišljaju kako je mama zločesta i o tome kad će kraj agoniji.

Često niti ne šute pa viču da hoće van, ispituju mogu li sada van, a neki se od tolike muke i krenu igrati.

Problem sa time-outom je naša pretpostavka da mala djeca imaju u potpunosti razvijen mozak kao odrasla osoba. Pretpostavljamo da su sposobni sjediti u miru i razmišljati o svojim djelima.

Ova funkcija u dječjem mozku još nije razvijena dovoljno i zato oni jednostavno nisu sposobni sjediti i razmišljati.

Starija djeca imaju veću sposobnost za ovo, ali kada uzmemo u obzir njihovu dob i edukaciju niti za njih ovo neće biti najbolje rješenje.

Dijete će možda naučiti što nije prihvatljivo, ali to je samo polovina onoga što želimo da nauči. Posao roditelja je da dijete nauči što je ispravno, a što ne, ali i pomoći djetetu da nauči kako biti bolja osoba i kako da ispravi ono loše je učinilo.

Time-out ne uči dijete kako da ono bude bolje.

Ovdje su tri vrlo efikasne alternative time-outu.

Uvedite time-in

Time-in je odlična alternativa sjedenju na stolici za manju djecu i predškolce. Za vrijeme time-ina dijete treba biti u blizini svoga roditelja. Treba ga potaknuti da se smiri i opusti. Jedino tako će biti u stanju nešto naučiti. Za vrijeme time-ina radite neke opuštajuće stvari sa djetetom, npr pročitajte mu slikovnicu, crtajte ili jednostavno razgovarajete.

Važno je da ste i vi roditelj smireni. Dijete neće imati koristi od razgovora sa živčanim roditeljem niti ćete ga kao takvi moći smiriti. Kada se dijete smiri, mozak je spreman na učenje. U ovomu trenutku možete započeti razgovor s djetetom o tome što se dogodilo, zbog čega i kako se ponašati idući puta kada bude u istoj situaciji.

Time-in zahtijeva puno više vašeg vremena i pažnje od 2-5 min sjedenja na stolici, ali je puno efikasniji kao dugoročno rješenje. Umjesto da je dijete ostavljeno samo da se nosi sa svojim osjećajima, pomažemo mu da nauči kako se nositi s njima i u svakom trenutku im dajemo svoju podršku.

POVEZANA TEMA: Kako pokazati djetetu da nauči kontrolirati svoje osjećaje.

Rješavanje problema je bolja alternativa za stariju djecu

Kada roditelj pošalje dijete na stolicu ili u mirni kutak, upravo tada ga je lišilo njegove odgovornosti za ono što je učinilo i kaznilo ga za određenu radnju. U djetetovoj glavi, on je platio za svoje ponašanje i tu je za njega kraj.

Naravno, nije bilo ugodno kazniti ga niti je njemu bilo ugodno izdržati kaznu, ali zapitajte se što je u cijeloj toj situaciji naučio?

Ako želimo odgajati odgovornu djecu, moramo ih smatrati odgovornima za djela koja su učinila. Moramo ih i naučiti kako da isprave pogrešku.

Vratite odgovornost za počinjeno djelo svomu djetetu. To je njegova odgovornost. Zapitajte ga koja je posljedica njegovog (ne)djela? Kako će to ispraviti? Što je naučio iz ove situacije?

Posljedice naših djela su najbolje učiteljice

Dva su problema koja većina roditelja radi, a sprječavaju nas da pomognemo djetetu da nešto nauči iz onog što je učinilo.

Prvo je da spašavamo djecu od suočavanja sa posljedicama njihovih djela.

Nakon toga, kaznimo ih, a kazna im još više odvuče pažnju od posljedica sa kojima bi se trebali suočavati.

Na kraju, fokusiramo dijete na svoje ponašanje, umjesto da ga fokusiramo na njegovo.

Dopustite da se dijete suoči sa posljedicama svojih dijela i pustite da ih život nauči lekciju. Slanje u kut nije korisno za naše dijete, te nema razloga da tu lošu metodu odgoja više ikada upotrijebimo.

POVEZANA TEMA: Pozitivna disciplina – Što koristiti umjesto kazne?

Renata Šankohttps://modernoroditeljstvo.com
Glavna urednica Modernog Roditeljstva. Majka četvero djece. Već godinama aktivno prati povezujuće roditeljstvo, te se zalaže za popularizaciju istog.