U najboljoj namjeri često i kao roditelji, ali i kao stručnjaci u radu s djecom umjetno izazivamo posljedice za određena nepoželjna ponašanja kod djeteta.

Razlog tome je namjera da se to ponašanje ne ponovi te da se djetetu skrene pažnja na to da je nepoželjno.

Kratkoročno to utječe na prekid nepoželjnog ponašanja.

Dugoročno, ne dovodi do rezultata poželjnih za rast i razvoj djeteta, a uz to se nepoželjno ponašanje može ponoviti.

Kazna

Izazvane posljedice su najčešće kazne koje su određene prema vlastitom sustavu uvjerenja (sjedenje na stolici, stajanje u kutu, osamljivanje, uskraćivanje zadovoljstava…).

Ono što može zavarati je da kazna zaista funkcionira u tom trenutku, no ujedno izaziva uz daljnja nepoželjna ponašanja – i nepoželjan proces misli o sebi koje se kod djeteta stvaraju.

Kazne se nastavljaju koristiti budući da daju trenutan rezultat.

Važno je osvijestiti koliko su uistinu loše za cijeli proces odgoja te i za samo dijete te pronaći načine djelovanja koji su primjereniji i prikladniji.

Prilikom primjene novih alata u odgoju te odbacivanja kazni, može se dogoditi da u početku ne funkcionira te da nastane zbrka. Tako je sa svim promjenama koje se uvode i treba im vremena da pokažu rezultate, da ih i odrasli i djeca prihvate te da ih kongruentno i dosljedno primjenjuju.

Tu također želim napomenuti kako su kazne jedan od primjera gdje odrasla osoba gradi autoritet na pobjedi nad djetetom.

Tada misli kako ima kontrolu, kako je jasno tko je glavni i tko je autoritet.

Ponavljam, ove kao i sve metode odrasli koriste u najboljoj namjeri kako bi pomogli djeci te im omogućili svu potrebnu dobrobit.

Ono što je poželjno – je osvijestiti koliko je koja od metoda primjerena ili neprimjerena te djelovati u skladu s njom.

POVEZANA TEMA: Koja je razlika između discipline i kazne?

Posljedica

Za razliku od izazvanih posljedica, postoje i prirodne posljedice koje dijete također može iskusiti.

Dogode se kad u slučaju kišnog vremena djeca imaju neadekvatnu opremu pa mogu uvidjeti zašto je važno imati adekvatnu opremu.

Također, odrasli mogu interferirati te omogućiti djetetu da osjeti i doživi prirodnu posljedicu ako je to ono što mu treba.

Za ovo mogu navesti primjer djeteta koje uvijek zaboravlja nešto ponijeti sa sobom u školu. Roditelji jure usred dana i nose mu kako bi imao sav potreban pribor i to se konstantno događa.

Ono što roditelji mogu učiniti jest da porazgovaraju s djetetom, rasprave, objasne, omoguće mu da samo logički zaključi o posljedicama te da se dogovore da mu više neće naknadno donositi stvari u školu.

To bi bila prirodna posljedica određenog ponašanja.

S druge strane, postoje situacije u kojima nećemo djetetu omogućiti da samostalno iskusi prirodne posljedice, a to su situacije:

• u kojima je dijete ugroženo (igra na cesti),
• u kojima dijete ugrožava prava druge djece (bacajući predmete na njih, na primjer)
• u kojima se određenim odbijanjima i ponašanjima kod djeteta ugrožava njegovo zdravlje (odbija jesti određenu hranu, odbij prsti zube, želi jesti samo slatkiše…)

Postoje i logičke posljedice koje se od prirodnih posljedica razlikuju po uključivanju odrasle osobe u njihovo provođenje.

Logičke posljedice prema načelima pozitivne discipline podrazumijevaju sljedeće osobine:

• Povezanost – posljedica mora biti povezana s ponašanjem
• Poštovanje – posljedica ne posramljuje dijete, ne omalovažava ga te ne izaziva bol
• Pomoć – posljedica doprinosi i pomaže svima uključenima u proces (odraslima i djeci)
• Razum – ruganje nije poželjno te posljedica treba biti jasna i razumna i djetetu i odrasloj osobi

Navest ću primjer primjenjiv na konkretne situacije i u vrtiću/školi.

Dijete prolije tekućinu po stolu.

Povezana posljedica bila bi da obriše to što je proliveno.

Može se ipak dogoditi da prilikom posljedice odrasla osoba ne pokazuje poštovanje niti je od pomoći te time to više nije logička posljedica.

To su primjeri kad odrasla osoba djetetu daje karakteristike nespretnog ili smatra kako mu se to uvijek dogodi, kako nije pazio te svoje mišljenje jasno izražava djetetu.

Također se može dogoditi da odrasla osoba djetetu dade zadatak da obriše i druge stolove ili stolice kako bi dijete sigurno zapamtilo što je napravilo i to ne bi ponovilo.

To također nije odraz logičke posljedice, a odrasla osoba pritom nije razumna u svojim zahtjevima.

POVEZANA TEMA: Kako će djeca razlikovati dobro od lošeg ako nema nikakvih posljedica za loše ponašanje, poput kazne?

Kad i jedna od osobina logičke posljedice izostaje, to znači da se ne radi o logičkoj posljedici, već o kazni.

U slučajevima kazne dijete razvija:

• Ogorčenost. Smatra kako je situacija nepoštena i kako ne može vjerovati odraslima.
• Osvetu. Smatra da odrasli pobjeđuju te im se želi osvetiti.
• Pobunu. Smatra kako će pokazati odraslima da može štogod poželi.
• Povlačenje koje se javlja kao podmuklost (Smatra da ga idući put neće uhvatiti) te kao nisko samopoštovanje (Smatra kako je ono loša osoba.)

Prilikom iduće manifestacije nepoželjnog ponašanja kod djeteta, valja razmisliti o načinu na koji će se odrasla osoba uključiti.

Netko tko koristi kaznu kao posljedicu vjerojatno će se susresti s izazovima pri prelasku na model logičke posljedice.

Također, moguće je da će neki odrasli morati mijenjati svoja uvjerenja.

Kako bi proces primjene logičke posljedice tekao lakše, dobro je imati na umu kako za sve treba vremena, kako većinu početaka prati kaos prije usklađivanja i ustaljenosti.

Osim navedenog, dobro se podsjetiti svih osobina logičke posljedice kao i misli i emocija koje se javljaju kod djeteta kad se koristi kazna.