S obzirom na to da iz dana u dan pratimo tragične vijesti iz crne kronike vezane uz prometna stradavanja, vjerojatno nas ne iznenađuje činjenica da se nalazimo pri samom vrhu ljestvice zemalja Europske unije po broju prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama.
Prema Biltenu o sigurnosti cestovnog prometa 2018. godine, izdanog od strane Ministarstva unutarnjih poslova RH, u Hrvatskoj je u 2018. godini u prometu smrtno stradalo 317, teško je ozlijeđeno 2.731, a lakše 11.258 ljudi.
Za malenu zemlju poput Hrvatske, to su velike brojke!
Kao majka predškolskog djeteta, ne osjećam ni trunku sigurnosti živeći u zemlji u kojoj se ovakve brojke ne smatraju alarmantnim.
Gdje “nosite glavu u torbi” šećući s djetetom do parkića. Strepeći da vas uz sav trud i pribranost na obilježenom pješačkom prijelazu ili nogostupu neće pokositi nečija bahatost ili prometni bezobrazluk!
Iako se ne volimo uspoređivati s drugim zemljama, možda je napokon došlo vrijeme da se po nekim stavkama ugledamo na njih i nešto krenemo poduzimati.
Tako se za naše poimanje čini nevjerojatnom činjenica da u Norveškoj u 2019. godini u prometu nije smrtno stradalo niti jedno dijete!
Pročitajte to još jednom.
U Norveškoj u 2019. godini u prometu nije smrtno stradalo niti jedno dijete!
U 2019. godini, do rujna je u Hrvatskoj smrtno stradalo 6, a u 2018. godini 7 djece. Po broju stanovnika, Norveška je gotovo izjednačena s Hrvatskom.
Zbog čega mi smatramo da su opravdani gubici djece koja kod nas stradavaju?!
Očito smatramo opravdanim, kada se vrlo malo poduzima po tom problematičnom pitanju.
Norveška je zemlja s izuzetno strogim zakonom vezanim uz sigurnost prometa na cestama, a kazne za kršenje tog zakona su poprilično visoke. Provođenje zakona nije dovedeno u pitanje i svi sudionici u prometu drže svojom dužnosti samoinicijativno prijaviti svako eventualno kršenje zakona koje uoče.
S druge strane, kod nas se svako povećanje kazne u pogledu izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama smatra “represijom malog čovjeka kojom država pronalazi nove načine da ga dodatno pljačka”.
Upravo zbog tog stava, imam jednu poruku za tog malog čovjeka:
Prestani kršiti zakon čovječe, pa nećeš biti u opasnosti od državne pljačke!
Ne vidimo problem u sebi ako smo vozili 10 km/h više od dozvoljenog, ako nismo zavezali pojas ili smo popili dvije pive kod prijatelja pa krenuli autom kući jer to su sitnice. Ma kako se samo onaj Horvatinčić ponaša pa nikom ništa?!
Vrijeme je da preuzmemo odgovornost za vlastita djela, ne bi li povećali sigurnost svoje djece!
Postanimo zemlja u kojoj je sigurnost djece na prvom mjestu!
POVEZANA TEMA: Veliki vodič za roditelje – sve što morate znati o sigurnosti djece!
Uzmemo li u obzir da najveći broj djece strada u ulozi putnika, najveća odgovornost je, naravno, na roditeljima.
2015. godine, tijekom Rodinih pregleda autosjedalica, utvrđeno je da se u Hrvatskoj više od 80 posto autosjedalica neispravno koristi!
Najčešće greške roditelji čine kod pričvršćivanja autosjedalice za vozilo, vezanja djeteta u autosjedalicu te preranim prelaskom u autosjedalicu koja se postavlja u smjeru vožnje.
Osobno smatram da je u stvarnosti statistika puno gora, a ispravno korištenje autosjedalica puno manje od prikazanog na papiru.
U ljeto 2019. godine na snagu su stupile nove odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje su, između ostalog, odredile da se novčana kazna za nevezanu djecu poveća sa 500,00 na 1.000,00 kuna.
No, izgovori većine roditelja i dalje su tu, kao na primjer:
“I mi smo se kao djeca vozili bez autosjedalica pa nam ništa nije bilo!” ili “Idemo samo do trgovine.”
Ili pak vožnje djece na prednjem sjedištu, odnosno vožnje djece u autosjedalici, ali nevezane, prividnog korištenja autosjedalica samo zbog straha od policije i eventualne kazne…
Zašto roditelji svjesno i namjerno ugrožavaju život vlastite djece?
I zašto drže taj drski stav “ma meni se to neće dogoditi”?
Čak i ako se ne dogodi vama, nego nekome koga ne poznajete, umanjuje li to tragediju cijele situacije? U kojem se trenu izgubio svaki trag empatije, smatrajući da je sve u redu jer se tragedija nije dogodila nama ili nekome koga mi poznajemo?
Svi imamo ulogu u zaštiti te posebno ranjive skupine u prometu.
Od izvršne, odnosno zakonodavne vlasti koja bi trebala donijeti strože zakone i odrediti veće kazne za prekršitelje zakona, do sudbene vlasti koja bi adekvatno i bez ublažavanja kažnjavala svako ugrožavanje djece u prometu.
Zatim od organa policije koji bi se prema prekršiteljima odnosili u skladu s propisanim zakonima bez dobro poznatih opomena, do vozača kojima kazna ne bi bila jedina motivacija savjesne i umjerene vožnje u naseljenim područjima.
I konačno, do roditelja, koji bi učinili ono najvažnije u zaštiti svoje djece.
Uvijek i bez iznimke koristiti autosjedalicu, naučiti na koji način ispravno vezati dijete s obzirom na njegovu dob/visinu/težinu, staviti sigurnost ispred komfora i svojim primjerom potaknuti druge oko sebe da učine isto.
Naučimo iz svoje prošlosti i osigurajmo budućnost koja će imati zavidnu statistiku u pogledu stradavanja djece u prometu. Samo zajedno možemo donijeti promijene koje će našoj djeci omogućiti sigurnost.
POVEZANA TEMA: 6 savjeta za sigurnu vožnju djece u automobilu
