Zamislite ovu situaciju.
Dok se igra s prijateljima u parku trogodišnjak postaje ljut. Udara svog prijatelja te mu gura glavu u pod.
Dolazi njegova mama. Ona ga grli i lijepo mu kaže da se „ne smije udarati“. Nakon toga vraća se i sjeda na klupu odakle je i došla.
Nakon par minuta trogodišnjak opet udara.
Ovakve situacije su prve na pameti roditeljima koji tvrde da pozitivno roditeljstvo ne djeluje.
Kao glavni razlog za takav stav je već uvriježeno mišljenje kako je pozitivno roditeljstvo zapravo ista stvar kao i popustljivo roditeljstvo.
Roditelji koji imaju ovaj stav čvrsto vjeruju kako je pozitivno roditeljstvo metoda odgoja u kojoj nema postavljanja granica. U kojoj „pozitivni roditelji“ dopuštaju djeci da sama postavljaju pravila te da ih krše bez ikakvih posljedica.
Oni misle kako će ti pozitivni roditelji pokušati svaki problem riješiti zagrljajem, u strahu da ne uzrujaju svoje male pahuljice. Jer takvi roditelji žele biti najbolji prijatelj svojoj djeci.
Sigurno ste već čuli ovakve priče?
Krajnje je vrijeme da postavimo neka pravila te definiramo što je zapravo pozitivno roditeljstvo i kako se razlikuje od popustljivog roditeljstva.
Krenimo tako što ćemo definirati 3 osnovna stila odgoja djece.
