Pozitivno roditeljstvo nije isto što i popustljivo roditeljstvo! Evo zašto je to važno!

Često se smatra da je pozitivan roditelj zapravo običan popustljivac. No to jednostavno nije točno!

Zamislite ovu situaciju.

Dok se igra s prijateljima u parku trogodišnjak postaje ljut. Udara svog prijatelja te mu gura glavu u pod.

Dolazi njegova mama. Ona ga grli i lijepo mu kaže da se „ne smije udarati“. Nakon toga vraća se i sjeda na klupu odakle je i došla.

Nakon par minuta trogodišnjak opet udara.

Ovakve situacije su prve na pameti roditeljima koji tvrde da pozitivno roditeljstvo ne djeluje.

Kao glavni razlog za takav stav je već uvriježeno mišljenje kako je pozitivno roditeljstvo zapravo ista stvar kao i popustljivo roditeljstvo.

Roditelji koji imaju ovaj stav čvrsto vjeruju kako je pozitivno roditeljstvo metoda odgoja u kojoj nema postavljanja granica. U kojoj „pozitivni roditelji“ dopuštaju djeci da sama postavljaju pravila te da ih krše bez ikakvih posljedica.

Oni misle kako će ti pozitivni roditelji pokušati svaki problem riješiti zagrljajem, u strahu da ne uzrujaju svoje male pahuljice. Jer takvi roditelji žele biti najbolji prijatelj svojoj djeci.

Sigurno ste već čuli ovakve priče?

Krajnje je vrijeme da postavimo neka pravila te definiramo što je zapravo pozitivno roditeljstvo i kako se razlikuje od popustljivog roditeljstva.

Krenimo tako što ćemo definirati osnovne stilove odgoja djece.

1. Autoritarni roditelji

Ovi roditelji skloni su strogom nadzoru djeteta, te postavljaju stroga pravila koja ne objašnjavaju djeci.

Oni su hladni i imaju visoka očekivanja od svoje djece. U slučaju nepokoravanja njihovim pravilima često pribjegavaju kazni.

Kod pitanja zašto nešto mora biti tako odgovor je uglavnom: “Zato što sam ja tako rekao!”

Djeca ovakvih roditelja često pokazuju znakove agresivnosti i lošeg ponašanja.

2. Popustljivi roditelji

Roditelji koji su puni ljubavi i topline, no nedostaje im kontrole djeteta.

Oni praktički ne discipliniraju svoju djecu. Imaju vrlo niska očekivanja od svoje djece, te im ne postavljaju mnogo pravila. Iako imaju dobar odnos s djetetom i aktivno rade na komunikaciji i prihvaćanju djeteta, ponašanje njihove djece često je nezrelo i bez kontrole.

Djeca popustljivih roditelja imaju nisku razinu samokontrole i emocionalne inteligencije.

3. Autoritativni roditelji

Ovi roditelji su brižni i pažljivi prema svojoj djeci te u isto vrijeme postavljaju jasne granice. Imaju visoka očekivanja od svoje djece.

Oni ne pribjegavaju kazni, aktivno rade na komunikaciji s djetetom i spremni su saslušati dječja pitanja.

Ovakav stil roditeljstva ima pozitivan učinak na rani društveni razvoj djeteta, a djeca ovakvih roditelja često su znatiželjna, samouvjerena i nezavisna.

Pozitivno roditeljstvo spada u ovu kategoriju.

POVEZANA TEMA: Moderno roditeljstvo neće proizvesti generaciju sebične i nekulturne djece

popustljivi roditelji

Svi znamo da se najbolje uči na primjeru. Zato ćemo kroz nekoliko primjera iz stvarnog života analizirati ove stilove odgoja te kako se pozitivan roditelj razlikuje od ostalih.

Postavljanje granica

Pozitivni roditelji postavljaju jasne granice ponašanja.

Osnovni zadatak svakog roditelja je osigurati da su mu djeca sigurna te da su osnovne granice prihvatljivog ponašanja jasno definirane.

Razlika kod pozitivnog roditeljstva nije nedostatak granica ponašanja, već način na koji su te granice postavljene i način na koji zahtijevamo njihovo poštivanje. Pozitivni roditelji postavljaju granice na smiren i pristojan način, no nikako ne zadiru u popustljivost. Oni znaju osnove dječjeg razvoja.

Evo primjer iz stvarnog života.

Vaše 18-mjesečno dijete je pravi mali istraživač. Savladao je penjanje na stolicu pa sa stolice na stol.

Autoritarni roditelj:

Strogo i odrešito: “Nemoj se više penjati na stol!”

Zatim ljuto uzima dijete i udaljava ga od stola, ostavljajući ga u kutu ili fotelji.

Popustljivi roditelj:

“Zlato, rekla sam ti da se ne smiješ penjati. Molim te spusti se sa stola.”

Roditelj ništa ne poduzima.

“Sunce, rekla sam ti da se spustiš. Možeš pasti sa stola i razbiti glavu.”

Popustljivi roditelj će sada vjerojatno spustiti dijete sa stola (smireno), ali neće postaviti granice prihvatljivog ponašanja.

Pozitivan roditelj:

Prvi puta kada se vaše dijete krene penjati na stol, kažite sljedeće:

“Penjanje je zabavno! Idemo naći sigurno mjesto gdje se možeš penjati. Stol nije baš siguran.”

Tada djetetu dopustite penjanje na jastuk od dvosjeda, na primjer.

Penjanje samo po sebi nije neprihvatljivo ponašanje!

U ovakvoj situaciji cilj je postići sigurnost djeteta i naučiti ga što je prihvatljivo ponašanje.

Sljedeći puta kada se dijete krene penjati na stol istog trena reagirajte i ponovite isto. Ako dijete postanje ljuto, prihvatite njegove osjećaje.

“Vidim da si ljut. Želiš se penjati, ali penjanje na stol nije sigurno. Idemo se igrati ovdje.”

Preusmjerite dijete na drugu aktivnost ako je to potrebno.

Pozitivan roditelj postavio je granicu prihvatljivog ponašanja. On se je držao postavljene granice tako što nije dopustio penjanje na stol. No također je djetetu pokazao suosjećanje i razumijevanje.

Imamo dakle:

  • Jasno postavljanje granica. Nema penjanja na stol!
  • Suosjećanje i razumijevanje djetetovih osjećaja. Ljutnja, frustracija.
  • Visoko postavljeno očekivanje od djeteta. Reguliranje osjećaja i kontrola ponašanja.

POVEZANA TEMA: Kako odgojiti društveno inteligentno dijete?

Vodstvo

Još jedno ustaljeno mišljenje vezano uz pozitivne roditelje je da oni tretiraju djecu kao odrasle osobe. Tako im dopuštaju previše slobode i ne preuzimaju vodstvo u svojoj ulozi roditelja.

Stav pozitivnog roditeljstva je jednostavan.

Djeca imaju svako pravo da se prema njima odnosimo s istom razinom poštovanja koju imamo prema odraslim osobama. No djeca nisu odrasle osobe! Njihov mozak nije na istoj razini i oni se zato oslanjaju na svoje roditelje za nužno vodstvo i usmjeravanje.

Djeca ne žele stati na poziciju vođe. Za njih to nosi veliku odgovornost na koju nisu spremni.

Evo primjer iz stvarnog života.

Morate ići u trgovinu sa svojim petogodišnjakom i dvogodišnjakom. Vaše starije dijete uporno traži novu igračku koju je vidio, dok je mlađe danas propustilo dnevno spavanje pa je plačljivo.

Autoritarni roditelj:

Govori petogodišnjaku: “Već sam ti rekao da kad dođemo u trgovinu ne možeš dobiti novu igračku! Ako me još jednom pitaš vidjet’ ćeš svoje kad’ dođemo doma!”

Govori dvogodišnjaku: “Ajde već jednom prestani plakati! Idemo van za 3 minute. S ovom djecom ne možeš baš nigdje na miru!”

Popustljivi roditelj:

Kupuje svakom djetetu novu igračku i lizalicu kako bi bili mirni dok ne izađu iz trgovine.

Pozitivan roditelj:

Govori petogodišnjaku: “Ovo je super igračka! Baš bi bilo lijepo da ti ju mogu kupiti jer vidim da ju jako želiš. Znam da je razočaravajuće kad ne možeš dobiti što hoćeš.”

Suosjeća s djetetom i prihvaća njegove osjećaje, ma kakvi god oni bili. Svi se slično osjećamo kada ne dobijemo što hoćemo, mi odrasli samo malo bolje kontroliramo svoju reakciju.

Govori dvogodišnjaku: “Znam da si umoran. Hoćeš li mi pomoći? Pokušavam pronaći banane u trgovini, znaš li gdje su?”

Djecu mlađe dobi potrebno je zabaviti i dati im nešto što vole. Neki roditelji nose malu igračku ili voćku sa sobom ako znaju da se dijete s tim brzo smiri.

Pozitivan roditelj inicira vodstvo. On je pripremljen za ovakve situacije i zna što će napraviti kada do njih dođe.

On tako:

  • Prepoznaje osjećaje svoje djece i prihvaća ih, bez obzira kakvi su. Blizak je s djecom i ima razumijevanja za njih.
  • Pronalazi rješenje u otvorenoj komunikaciji ili odvlačenju pažnje, ovisno o situaciji i dobi djeteta.
  • Ima visoka očekivanja od djece i postavlja jasne granice. Nema kupovanja igrački ili slatkiša, djeca to ne mogu očekivati pri svakom posjetu trgovini.

POVEZANA TEMA: Kako zabaviti djecu? Ultimativni vodič po dobi djeteta.

razumijevanje i podrska djetetu

Disciplina

U pozitivnom roditeljstvu disciplina znači učiti, a ne kazniti. To znači da mi svakog trenutka i svakog dana discipliniramo svoju djecu.

Svjesni smo da svaka naša interakcija s djecom njima prenosi određenu poruku, uči ih nečemu. Također, svaka naša interakcija s drugim ljudima uči ih nečemu. Oni pozorno prate svaki naš korak, svaku našu riječ ili djelo te uče iz našeg primjera.

Evo primjera iz stvarnog života.

Vaš dvogodišnjak udara drugo dijete. Na rođendanu kod prijatelja netko mu je uzeo igračku. On brže bolje udara to dijete iz sve snage!

Autoritarni roditelj:

Lagano udara svoje dijete po ruci i drsko mu govori: “Prestani, znaš da nije lijepo udarati druge!”

Popustljivi roditelj:

Ignorira udaranje te krivi drugo dijete. Ili hladno kaže bez ustajanja: “Zlato, znaš da mi ne udaramo drugu djecu!”

Pozitivan roditelj:

Približava se djetetu istog trenutka i udaljava ga iz problematične situacije.

Spušta se na njegovu razinu i govori mu:

“Ljut si! Ona je uzela tvoju igračku i to te je jako naljutilo. Ali udaranje boli. Sjedni tu kraj mene dok se ne smiriš.”

Dijete ostaje kod roditelja u krilu.

Pozitivan roditelj suosjeća sa svojim djetetom. On uči dijete kako se nositi sa svojim osjećajima. Kada se dijete smiri, ponovno mu objašnjava kako udaranje boli i kako nije u redu udarati druge.

Ako dijete ostaje u istom društvu pozorno prati svaku reakciju i reagira na prve znakove, prije no što dođe do problema. Sprječava udaranje. Ostaje smiren.

Pozitivan roditelj zna da je teško suzdržati se, ali to zahtjeva od svog djeteta. Udaranje je apsolutno neprihvatljivo ponašanje. On ga sprječava na vrijeme pravovremenom reakcijom.

Takav roditelj zna osnove razvoja kod djece i razvoja dječjeg mozga. Vrlo je važno znati što očekivati od djece s obzirom na njihovu dob i što oni tada trebaju od nas. Na temelju toga postavljamo svoja očekivanja i razumijemo svoje dijete.

To ne znači da sve puštamo govoreći: “Ma to je u redu jer je on još mali!”

Evo zašto je ovo važno.

Ako roditelj ne poznaje stupanj razvoja djeteta lako je pomisliti kako je dijete zločesto ili neposlušno. No naprotiv, dijete u toj dobi nema razvijen dio mozga koji mu omogućuje da se zaustavi i razmisli o posljedicama svojih djela prije no što reagira.

No kada roditelj razumije što očekivati od jednog dvogodišnjaka, on može:

  • Suosjećati sa svojim djetetom, što dodatno pomaže razvoju njegovog mozga.
  • Voditi dijete ka prihvatljivom ponašanju dok ono nije sposobno samo doći do tog zaključka.
  • Spriječiti fizičko nasilje kao neprihvatljivo ponašanje.

POVEZANA TEMA: Što očekivati od djece s obzirom na njihovu dob i što oni trebaju od nas?

dijete u parku skejt

Rast i razvoj

Kako naše dijete raste ono se mijenja i razvija svoje ponašanje. Sukladno tome i mi roditelji moramo napredovati i mijenjati svoje odgojne metode.

Evo primjera iz stvarnog života.

Vaš tinejdžer ostao je vani dulje no što je bio dogovor.

Autoritarni roditelj:

Viče, ljuti se i kažnjava dijete. Oduzima mu mobitel i sve ostale aktivnosti koje voli.

Popustljivi roditelj:

Neprestano kuka kako dijete nikad ne sluša, no ne poduzima ništa po tom pitanju.

Pozitivan roditelj:

Razgovara s djetetom kako bi saznao razlog za kašnjenje. Dogovara korake koje je potrebno poduzeti kako se isto ne bi ponovilo. Ako postoji prethodni dogovor po tom pitanju, on postupa sukladno tome.

POVEZANA TEMA: Nekoliko savjeta za odgoj vaše starije djece metodama pozitivnog roditeljstva.

Mali akcijski plan za pozitivne roditelje

Većina nas ima fluidne stilove odgoja. Svatko od nas većinom naginje na jedan stil odgoja, no ovisno o razini stresa ili sna, naša reakcija na određene situacije može biti sasvim drugačija.

Razmislite o navedenim primjerima kroz odgovore na sljedeća pitanja:

  • Kakva je vaša reakcija ako ste naspavani i smireni?
  • Ako vam se negdje žuri, je li vaša reakcija različita?
  • Što ako ste na javnom mjestu i ljudi vas gledaju?
  • Izaziva li specifična situacija različitu reakciju?
  • Kako su se vaši roditelji postavljali u ovakvim situacijama? I kako ste se vi osjećali zbog toga?

Plan za budućnost

Napravite plan reakcije za specifične situacije koje će se vjerojatno dogoditi, kao na primjer tantrum na javnom mjestu. Zapišite ga u rokovnik ili mobitel.

Kada unaprijed isplanirate što može poći krivo vaša reakcija će biti time umjerenija jer ćete za nju biti unaprijed spremni.

Postoje dvije osnovne tehnike postavljanja granica bez kazni, vikanja i prijetnji ili udaranja.

1. Umjesto udaljavanja i vikanja, približite se i slušajte

Ovo je idealna metoda za mlađu djecu. Ona ih uči emocionalnoj inteligenciji te kontroli ponašanja. Umjesto udaljavanja djeteta slanjem u kut (ili svoju sobu) mi mu se zapravo približavamo.

Tada pratimo dva koraka:

  • U prvom koraku umirujemo dijete – zagrljajem, nošenjem, čitanjem i slično. To je potrebno kako bi ono shvatilo što osjeća te prešlo iz reaktivne faze u fazu razmišljanja. Pročitajte cijeli vodič ovdje.
  • U drugom koraku dijete je mirno. Sada je vrijeme za učenje.

“Jesi li vidio izraz lica djetetu kojeg si udario? Bio je jako tužan kada si ga gurnuo. Kako mu možeš pomoći da se osjeća bolje? Misliš li da je dovoljno ispričati se i ponuditi mu igraču da se opet zajedno igrate?”

2. Rješavanje problema

Ova metoda prikladnija je za djecu stariju od 6 ili 7 godina. Poanta priče je odgovornost za rješavanje problema povjeriti djetetu. Ono samo mora riješiti problem i isplanirati kako to napraviti.

Roditelj može pomoći djetetu u tom procesu postavljajući mu pitanja poput:

“Što misliš zašto si tako reagirao?”, “I što se je onda dogodilo?” ili “Kako možemo popraviti stvar?””

Dopustite djetetu da samo dođe do zaključka koliko god je to moguće. Onda mu pomozite da ustraje u procesu mirenja ili isprike.

Zapamtite, pozitivni roditelji su učinkoviti, nježni vođe koji se trude razumjeti svoju djecu.

Oni su im podrška i pomoć kako bi ostvarili svoj puni potencijal. Popustljivi roditelji pak ne cijene ovaj proces razvoja djeteta. Stoga popustljivi roditelji nisu pozitivni roditelji i ne bi trebali brkati ove dvije kategorije.

Kada vas netko pita ili krene u raspravu po ovom pitanju, pošaljite ga na ovaj tekst.

POVEZANA TEMA: Mama, mislim da znam zašto vičeš na to jadno dijete!

Mihael Šanko
Izvršni urednik Modernog Roditeljstva. Otac četvero djece. U toku odgoja razvio interes za povezujuće roditeljstvo iz jednostavnog razloga - mnogo je bolje od uobičajenog načina odgoja jer nas tjera da postanemo bolja verzija sebe samoga kako bi mogli biti bolji roditelj.