Kad nas dijete nešto traži ponekad mu moramo reći ne. Nekad zato što je to dobro za njega, nekad zbog naše obitelji ili nas samih.
Djeci je teško razumjeti i prihvatiti to naše NE. No kad im dopustimo da se osjećaju razočarano i kada ih vodimo kroz taj proces ljubavlju i razumijevanjem, onda će naučiti sljedeće:
- Tuga i razočaranje će proći.
- Nije kraj svijeta ako im kažemo ne.
- Ne mogu uvijek kontrolirati sve oko sebe, no mogu izabrati svoju reakciju kako bi popravili situaciju u kojoj se nalaze.
Djeca na ovaj način uče kako podnijeti razočaranje.
No zašto se djeca toliko opiru našim granicama i pravilima koja namećemo?
Razlog je zapravo vrlo jednostavan – osjećaj razočaranja kada kažemo NE im je toliko težak za podnijeti da će se radije nastaviti svađati s nama, umjesto da prihvate taj težak osjećaj.
Zbog toga je važno da kad djetetu kažemo ne, to učinimo uz dozu razumijevanja i nježnosti, smirenim tonom. Tako djetetu dajemo do znanja da ne znači ne i da nema više pregovora oko toga.
Kada smo to napravili moramo prihvatiti da se naše dijete neće osjećati dobro zbog toga što smo rekli ne (ili smo mu nešto zabranili).
Potrudimo se prihvatiti te njegove osjećaje i dajmo mu do znanja da se nalazi u sigurnoj okolini te da s nama može podijeliti svoje osjećaje, čak i one najteže.
POVEZANA TEMA: Kako pričati s djecom o teškim temama?
No što kada dijete jednostavno ne želi prihvatiti naše ne? Što ako se ne prestaje svađati s nama?
Djeca se uglavnom najviše bune kada ta naša zabrana utječe na to kako se oni osjećaju, te se oni zbog toga osjećaju razočarano ili tužno.
Kako se vi osjećate kad ne možete imati nešto što jako želite? Možda je to ljetovanje, večera u dobrom restoranu ili samo 10 minuta mira u danu…
Razmislite koliko se osjećate bolje kada vaš partner ili prijateljica kaže nešto poput: “Znam da to jako želiš i tako bi volio da si to možemo priuštiti. Ti to zaslužuješ…”
No, što ako umjesto toga kaže ovo: “Nema šanse! Ti si totalno poludjela! Znaš da nikad nećeš doći do toga!” ili pak: “Ti uvijek imaš neke posebne želje! Uvijek misliš samo na sebe! Pa nisi ti centar svijeta!”
Iz naše perspektive ono što naše dijete želi možda izgleda potpuno nesuvislo. No ako možemo reci DA osjećajima, a NE njegovoj želji dijete će se osjećati nemjerljivo bolje.
Evo primjera.
“Znači, želiš ostati budan do ponoći? Kada narasteš siguran sam da ćeš biti budan cijelu noć, nikada nećeš ići na spavanje. Ali sada je vrijeme za spavanje. Idemo se obući u pidžamu, ja ću ti pomoći. Možemo se još poigrati 5 minuta ako želiš, a onda ću ti ispričati priču za laku noć.”
“Vidim da si pun energije. Sad smo kod doktora i tu ne možeš trčati okolo, ali kada završimo možemo skoknuti do parka pa tamo možes trčati. Vidi ovu igru, želiš ju igrati sa mnom dok čekamo red?”
“Aha, znači želiš slaviti rođendan u toj novoj i skupoj igraonici? Ali to je nešto što si ove godine ne možemo priuštiti. Znam da si razočaran zbog toga. Znam da želiš lijepu proslavu gdje se možeš igrati sa svojim prijateljima. Hajdemo smisliti kako možemo napraviti zabavu u našem dvorištu. Što misliš da bi tvojim prijateljima bilo zabavno?”
Vaše dijete se osjeća shvaćeno.
Sigurno je razočaran, ali zna da ste na njegovoj strani. Sigurno će se samosažalijevati, ali neće biti ljut zbog toga. I prihvatiti će vašu odluku.
Kako dakle naučiti dijete da prihvati kada mu kažemo ne?
Jednostavno – prihvatimo njegove osjećaje, a ograničimo nedopustivo ponašanje.
Recimo DA osjećajima, a NE želji ili ponašanju.
Samo na taj način dijete može razumjeti našu perspektivu.
Nema vikanja, nema kazni. Samo razumijevanje i suosjećanje s djetetom.
POVEZANA TEMA: Disciplina bez kazne – kako ju naučiti koristiti?
