fbpx

Zašto dobri roditelji imaju zločestu djecu?

Ništa nije kako se čini. I za to postoji dobar razlog!

Zamislite dvije obitelji.

Svaka od njih je za stolom.

Nedjelja. Ručak.

U prvoj obitelji djeca su dobro odgojena.

Pristojna.

Pohvalili su hranu, pričaju o tome što su radili prošli tjedan. Slušaju što roditelji pričaju.

Nakon ručka odlaze u svoju sobu i igraju se u miru.

U drugoj obitelji, situacija je pak drugačija!

Djeca majku nazivaju idiotom te vrte nosom kada otac nešto kaže i rugaju mu se.

Kada ih roditelji pitaju kako je u školi oni drsko odgovore da je škola glupa. Onda ljutito izlaze van i lupaju vratima.

Čini se kako je sve u savršenom redu u prvoj obitelji, i katastrofalno u drugoj!

No ako se zagledamo duboko u dječji um vidjet ćemo da i nije baš tako kako se čini…

U prvoj obitelji to dobro i pristojno dijete u sebi nosi osjećaje koje ne želi pokazati.

Skriva ih.

Ne zato što su tajni već jer se boji da ga roditelji neće prihvatiti onakvog kakav uistinu jeste.

Boji se pokazati svoj bijes, ljutnju, pa čak i dosadu!

Boji se jer vidi da se njegovi roditelji naizgled ne mogu nositi s takvim osjećajima.

Nositi s istinom!

Oni zato moraju sakriti svoje prave osjećaje duboko u sebe. Ne žele se pokazati u pravom svjetlu. Svaka kritika koju dobiju od odrasle osobe čini im se kao kraj svijeta i duboko ih pogađa.

U drugoj pak obitelji takozvano “loše dijete” zna da su obiteljski odnosi kompleksni.

Oni misle da mogu majci reći da je idiot jer duboko u sebi znaju da ih ona voli, da oni vole nju te da taj izraz neće uništiti tu njihovu bezuvjetnu ljubav.

Oni znaju da njihov otac može podnijeti ruganje.

Da se neće uvrijediti na to.

Ova obitelj je topla i snažna.

Ona može podnijeti djetetov bijes, ljutnju, razočaranje i drskost…

No rezultat svega ovoga je nešto što možda ne očekujemo!

POVEZANA TEMA: Kako odgojiti dijete koje će vas poštovati?

Dobro dijete čekaju pravi problemi kada odraste. Zbog pretjerano strogog odgoja i poslušnosti koja se od njega zahtijevala na svakom koraku dobro dijete gubi svaki oblik kreativnosti i živi s tugom u mislima, do te mjere da često razmišlja o samoubojstvu.

Zločesto dijete pak je na putu ka sretnom životu.

Ono je spontano, zna prihvatiti poraz i nositi se s teškim osjećajima. Prihvaća sebe kakav god da je!

Ono što smatramo “zločestim” ponašanjem je zapravo rano istraživanje samostalnosti i autentičnosti kod djece.

Kao zločesta djeca možemo biti kreativniji jer si dopuštamo isprobavanje ideja za koje nemamo garanciju pozitivnog ishoda.

Možemo pogriješiti.

Napraviti nered.

Ispasti zadnja budala.

I ništa se loše neće dogoditi zbog toga!

Sve se može popraviti i poboljšati.

Možemo saslušati kritiku bez pogovora. Prihvatiti ono što je u njoj istinito, a odbaciti ono što nije…

Mi kao društvo moramo naučiti da “zločestu djecu”, kaos i poneki povišeni ton vidimo kao pozitivan događaj. Umjesto da to smatramo problemom.

Moramo se više bojati malih tihih ljudi koji ne zahtijevaju ništa!

I ako nam se dogode trenuci sreće i zadovoljstva, moramo biti vječno zahvalni za onoga tko je, daleko u prošlosti, odlučio kroz leću ljubavi gledati na naše besmisleno, bezobrazno i vjerojatno “zločesto” ponašanje.

POVEZANA TEMA: Kako se nositi s teretom vlastitog djetinjstva u odgoju djece?

Mihael Šanko
Mihael Šanko
Izvršni urednik Modernog Roditeljstva. Otac četvero djece. U toku odgoja razvio interes za povezujuće roditeljstvo iz jednostavnog razloga - mnogo je bolje od uobičajenog načina odgoja jer nas tjera da postanemo bolja verzija sebe samoga kako bi mogli biti bolji roditelj.