Vrijeme svakog obroka bi trebalo biti vrijeme za povezivanje sa našom obitelji, uživanje i opuštanje. Nažalost, u većini obitelji vrijeme obroka je povezano sa stresom i napetošću.
Kako vrijeme obroka izgleda u vašoj obitelji?
Sjedite li zajedno oko stola dijeleći događaje koji su se dogodili u danu i uživate u ukusno pripremljenom obroku?
Ili možda cijelo vrijeme nagovarate djecu da probaju novu hranu, da pojedu nešto s tanjura, podmićujete ih čokoladom da pojedu povrće? Možda čak i kuhate odvojene obroke za svakoga u obitelji?
Zašto se hrana ne bi trebala koristiti kao nagrada?
Hrana je poznati uzrok stresa za većinu roditelja.
Većina nas brine se jedu li naša djeca dovoljne količine zdrave hrane.
I jedu li prevelike količine one manje zdrave.
Jedino što mi, kao roditelji, možemo napraviti je osigurati se da svojoj djeci nudimo zdrave obroke, a nakon toga moramo njima dati na izbor što će i koliko pojesti – koliko god to bilo frustrirajuće za nas.
Oslanjanje na hranu kako bi regulirali svoje emocije
Istraživanja su pokazala da roditelji koji pretjerano kontroliraju hranjenje svoje djece nenamjerno uče svoju djecu da se oslanjaju na hranu kako bi regulirali svoje osjećaje te kako bi se osjećali bolje.
Uobičajene roditeljske tehnike kao što su korištenje hrane kao nagrade i poslastice nakon pojedenog ručka povećavaju šansu da će dijete imati problem sa emocionalnim prejedanjem u odrasloj dobi.
Istraživanja su radila britanska sveučilišta Aston University, Loughborough University i Birmingham University. Analizirane su prehrambene tehnike koje roditelji najčešće koriste kod svoje djece od 3 do 5 godina. Kad su djeca bila stara od 5 do 7 godina istraživanje je nastavljeno da se vidi kakav učinak su imale ranije prakse i na koji način su se promijenile.
POVEZANA TEMA: 9 savjeta za mršavljenje za uvijek zauzete roditelje
Podmićivanje djece da jedu i emocionalno prejedanje
Emocionalno prejedanje možemo okarakterizirati kao trenutak kada neka osoba jede hranu da bi se osjećala bolje, a ne zato što je uistinu gladna.
Istaživanja su pokazala da djeca koja ne osjećaju stres i pritisak oko hrane jedu lakše i s više veselja.
Djeca čiji roditelji koriste hranu kao nagradu imaju veću šansu u odrasloj dobi svoje loše osjećaje liječiti hranom.
Svaki roditelj ima potrebu da svom djetetu pruži samo najbolje. Isto tako, ima potrebu da svoje djete zaštiti od hrane koja nikako nije dobra za njega. To je hrana koja sadrži velike količine šećera, masti ili soli.
No, često upravo ovu hranu roditelji nude kao nagradu ili kao poslasticu, a neki čak i da smire dijete koje je uzrujano ili se osjeća loše.
Koristeći hranu na ovaj način učimo djecu da i oni koriste hranu kako bi se lakše nosili s različitim osjećajima.
Nesvjesno povećavamo njihovu šansu da u budućnosti imaju problem sa emocionalnim prejedanjem što za sobom nosi i rizik od pretilosti.
Što je sa slatkišima?
Sve ovo ne znači da vaše dijete više nikada ne smije pojesti čokoladu ili slatkiš niti da ćete iste zauvijek izbaciti iz prehrane. Ovo samo znači da se takva hrana kao što su slatkiši ne smije koristiti kako bi dijete podmitili ili kao nagradu za dobro ponašanje.
Umjesto toga, naučite svoje dijete da je u redu ponekad jesti slatkiše sve dok ih jedemo u umjerenoj količini.
Prehrambene navike koje vaše dijete usvoji u djetinjstvu će ga pratiti cijeli njegov život. Emocionalno prejedanje je usko povezano sa pretilošću i poremećajima u prehrani kasnije u životu djeteta.
Pomozite svom djetetu da danas razvije zdrav odnos prema hrani kako bi smanjili šanse od ovakvih poremećaja u budućnosti.
