Skretanje pažnje je popularna taktika u rješavanju “neprikladnog” ponašanja male djece i toddlera. Sasvim je razumljivo zašto veliki dio roditelja koristi ovu metodu, umjesto da se direktno suoče sa djetetom i prođu kroz vrlo mogući tantrum, roditelji djetetu pažnju skrenu na neku drugu aktivnost ili igračku te na taj način izbjegnu direktni sukob.
Izbjegavajući situaciju u kojoj znamo da će doći do sukoba ili do djetetovog otpora izbjegavamo i ono što sijedi nakon toga, a što niti jednom roditelju nije drago, posebno u javnosti – vikanje, plakanje, vrištanje.
POVEZANA TEMA: Kako se nositi s tantrumima na javnom mjestu?
Skretanje pažnje funkcionira, barem privremeno. Isto tako, ono omogućuje da roditelj ostane dobar policajac ne dovodeći sebe i dijete u, inače neizbježan, sukob. Umjesto da kažemo “Ne možeš crtati po zidu. Evo ti papir pa možeš crtati na papiru” puno je lakše izbjeći sukob i skrenuti djetetu pažnju na nešto drugo pa mu kažemo “Hajde, nacrtaj mamu i tatu ovdje na papiru”.
Na ovaj način smo zaštitili svoj zid u dnevnom boravku (bar ovaj put), ali dijete i dalje ne zna da nije u redu crtati po zidu i vrlo će vjerovatno pokušati opet drugom prilikom. No, barem nema suza i plača.
Ali, baš tu se nalaze problemi sa skretanjem pažnje. Evo koji su to problemi.
Niste iskreni
Kad ste uznemireni i pomalo ljuti, uživate li glumeći da ste dobre volje samo da usrećite dijete? Za odnos roditelja i djeteta ovakvo ponašanje nije zdravo, a ne želite niti da ovakvo vaše ponašanje bude model ponašanja koji pokazujete djetetu.
Koliko god bilo teško ili neugodno suočiti se sa ne tako ugodnim stvarima, djeca zaslužuju i trebaju iskren odgovor na njihovo ponašanje. To ne znači da trebamo reagirati ljuto i agresivno, ali ne moramo niti glumiti i biti u potpunosti neautentični. Ostati smireni i dati jednostavan odgovor i još jednostavniji izbor je sasvim dovoljno, na primjer: “Možeš crtati po papiru ili smisliti neku drugu igru za igrati se.”
Da, dijete će vjerovatno postati uznemireno i plakati će. Ono ima svo pravo na svoje osjećaje i na mišljenje koje je drugačije od vašeg. Dobro je za dijete da izrazi svoje nezadovoljstvo i za nas da shvatimo da je dijete nezadovoljno. Možete mu reći “U redu je da plačeš. Htio si crtati po zidu, a ja ti to nisam dopustila.” Djeca su sposobna proći kroz ovakve, za njihovu dob prilagođene, konflikte.
POVEZANA TEMA: Kako naučiti dijete da riješi problem bez nasilja i svađe?
Propuštena je prilika za naučiti nešto iz konflikta
Naša djeca trebaju proći kroz iskustvo neslaganja sa nama roditeljima i sa svojim vršnjacima. Kad se naš toddler “svađa” oko igračke sa svojim vršnjakom, a mi odmah uskočimo sa prijedlogom “Ooo vidi ovog smiješnog medvjedića ovdje…”, mi ga zakidamo za neprocjenjivu priliku da ono samo nešto nauči iz konflikta u kome se nalazi. Skretanje pažnje na drugu igračku rijetko pomaže jer dijete gotovo uvijek želi upravo onu koja se nalazi u rukama drugog djeteta. Puno puta, djeca su više zainteresirana za situaciju u kojoj se nalaze i kako je riješti nego za samu igračku – koja će prestati biti zabavna odmah nakon što ju dobije u ruke. Naša uloga je da djeci pokažemo kako riješti sukob na pravi način, a ne kako ga izbjeći.
POVEZANA TEMA: Treba li moje dijete dijeliti igračke s drugom djecom?
Nema nužno potrebnog vodstva
Što je dijete naučilo kad smo mu rekli da nacrta crtež na papiru umjesto da smo mu samo rekli da ne može crtati po zidu? Naša djeca trebaju naše vodstvo da nauče i usvoje osnovna kućna pravila.
Skretanje pažnje onemogućuje djetetu da nauči nešto iz situacije u kojoj se nalazi.
Obeshrabrena je dječja koncentracija i pažnja
Skretanje pažnje znači da od djeteta tražimo da zaboravi ono što je radilo i usmjeri se na nešto sasvim drugo. Treba li ovako nešto ohrabrivati? Mnogi tvrde da djeca imaju problem sa koncentracijom, a skretanje pažnje u ovakavim situacijama sigurno nije nešto što će djeci koristiti.
Djeca koja nisu naviknuta na skretanje pažnje ne reagiraju na takvu metodu. Jednostavno, njima ne možete prodati papir za crtanje ako su oni zamislili zid. Djeca koja su poticana da budu prisutna u onom što rade trebaju izravan i direktan odgovor, a takav i zaslužuju.
Djeca koja su svjesna i koncentrirana na ono što rade mogu biti “teža” u pojedinim situacijama (ne možete ih zavarati kada kažete “Ups mobitel je nestao i nema ga više, evo ti sada ova slatka beba koja plaće.” ), no koncentracija i svjesnost onoga što rade i u čemu sudjeluju će im u životu dobro doći.
Poštovanje prema djeci je važno
Skretanje pažnje je varanje djeteta i na taj način podcjenjujete inteligenciju svog vlastitog djeteta, njegovu sposobnost učenja i mogućnost da nešto nauči. Toddleri i djeca zaslužuju da ih poštujete na isti način na koji poštujete i bilo koju drugu odraslu osobu.
Biste li skrenuli pažnju drugoj odrasloj osobi u trenutku vašeg neslaganja tako da joj ponudite da vam opere pod?
Zašto onda malu djecu tretirati kao budale? Moramo vjerovati u to da naša djeca znaju i mogu učiti, naučiti, ali i suočiti se sa negativnim osjećajima.
Evo nekoliko alternativa koje možete koristiti umjesto skretanja pažnje:
Dišite – Stanite i promatrajte. Ne reagirajte odmah osim u slučaju da su flomići preblizu zidu. Tada se ustanite i uzmite flomiće što nježnije možete. Onda duboko dišite.
Ostanite mirni, dragi, empatični, ali čvrsti – U slučaju sukoba s vršnjakom, priznajte djetetove osjećaje, ali bez naglašavanja krivca i žrtve. Dopustite sukob, ali ne dopustite da se djeca međusobno ozlijede.
Priznajte djetetove osjećaje i način razmišljanja – Kad je sukob gotov, priznajte djetetu njegove osjećaje. “Ivan ima kamion. Ti si ga, Petre, želio. U redu je da si uznemiren sada.”
Budite dostupni djetetu i utješite ga ako to želi.
Nakon našeg odgovora na crtanje po zidu i nakon što ste djetetu dopustiti da izrazi svoje nezadovoljstvo, da se svađa i plače, utjehom i empatičnošću podržavamo i poštujemo svoje dijete te njegovo mišljenje i stav o situaciji.
Prepoznajte postignuće i potaknite znatiželju. Skretanjem pažnje želimo određenu situaciju što prije privesti kraju. No, na taj način gasimo dječju prirodnu znatiželju. Ukoliko situacija nije hitna, uvijek je dobro dati priznanje djetetu za trud koji je napravilo. Na primjer, ako se dijete potrudilo ili popelo na ormarić samo da dosegne vaše naočale, priznajte mu trud. “Vauuu, popeo si se čak tu da bi uzeo moje naočale, baš ti se sviđaju. Evo pogledaj ih.” Dopustite da dijete pogleda naočale iz vaše ruke i nakon toga ih zajedno pospremite.
Noseći se sa ovakvim situacijama otvoreno, sa strpljenjem, empatijom i iskrenošću – ohrabrujući dječje suze i prihvaćanjem da ste vi u ovom trenutku loš policajac – je put u odnos temeljen na poštovanju i povjerenju.
POVEZANA TEMA: Postanite osoba od povjerenja svom djetetu uz ovih 6 savjeta