Hrvatski obrazovni sustav je još jedan u nizu sustava koji ne valjaju. Porezni, upravni, sustav rada i socijalne skrbi, zdravstveni, pravni – možemo tako nabrajati redom, svi ti sustavi imaju jedan veliki problem. Zajednički problem svima njima su ljudi – ljudi glavama zaostali u nekim drugim vremenima koji ne vide niti ono što im se nalazi pod nosom.
Zašto cijeli svijet vidi koji je problem u našem obrazovnom sustavu, a naši “ugledni stručnjaci” ne rade ništa povodom toga? Zašto se stvari u ostatku normalnog svijeta mijenjaju brzinom svijetlosti, a Balkan ostaje godinama, čak i desetljećima iza svih?
Vjerojatno ste čuli već kultni govor Melanie Trump, izgledne buduće prve dame Sjedinjenih Država koji je “posudila” od trenutne prve dame – Michelle Obama. Washington Post povlači paralelu na obrazovni sustav bivših socijalističkih republika koji je baziran na Marksizmu. Nažalost taj model se nije mnogo promijenio do danas, zadržavajući učenje napamet, bez poticanja na raspravu i razmišljanje.
Mnogo sam razmišljao o obrazovnom sustavu u Hrvatskoj i na koji način on loše utječe na djecu. Učenje napamet, (pre)korumpiran sustav obavezne prodaje novih udžbenika, nepostojeće i loše pedagoške mjere te (ne)kultura koja kreće od onih koji bi trebali biti primjer, samo su vrh ove ogromne hrpe problema.
Teret prošlosti je pretežak
Rješenje nije ni na vidiku, jer dok svijet ide naprijed većina ljudi na brdovitom Balkanu još uvijek raspravlja o stvarima koje su se dogodile desetljećima u prošlosti kao da su se dogodile jučer. Ogorčeni roditelji, kronično nezadovoljni vlastitim životom, prenose sav taj jad na svoju djecu koji odrastaju u polu-izgrađene osobe. Stavovi se formiraju na temelju polu-informacija i po principu rekla-kazala. Dani se provode na kavama, trošeći zadnjih sto kuna dopuštenog minusa na tekućem računu.
I ono malo poslova što ima nitko ne želi raditi pa imamo naciju samoukih konobara jer lakše je odraditi sezonu pa ostatak godine čamiti po kafićima. Edukacija je stran pojam, kako onima sa završenom srednjom školom tako i onima koji bi se trebali najviše educirati – studentima. Na fakultete se ide do tridesete, a ne nauči se ništa. Hrpa nepotrebnih informacija koje nikome u životu nisu od koristi umjesto manje količine kvalitetnih informacija koje su potrebne na tržištu rada.
Život u uvjerenju kako je u svijetu kriza, dok svjetska ekonomska tržišta doživljavaju najbolja razdoblja u povijesti – informirajući se od ograničenih medija koji, kao da namjerno objavljuju samo negativne vijesti.
I što imamo od svega toga?
Dobili smo kronično neobrazovanu naciju visoko obrazovanih konobara koji redom imaju ekonomske i filozofske fakultete. No, izgleda da je većini najveći filozofski doseg sekcija komentara na Indexu ispod lošeg članka o Big Brotheru.
Sve su ovo problemi koji sežu duboko u obrazovanje.
Nekvalitetan sustav obrazovanja kakav imamo stvorio je upravo ovu situaciju. Jer da je sustav obrazovanja bolji, sve gore navedeno ne bi bilo istina. No nažalost, sve je istina – i to samo mali dio nje.
No, sam problem je još dublji od ovoga, jer nema niti interesa da stvari krenu na bolje. Svaka malo veća reforma zaustavlja se na pitanjima iz prošlog stoljeća. Povijest je samo mali dio onoga što djeca danas uče, a trebala bi biti još i manji.
Spremamo djecu za budućnost. Naš zadatak je dati im najbolje uvjete za rast i razvoj kako bi bili spremni za svijet koji ih očekuje, ne za onaj koji je davno iza nas. Spremamo ih za svijet robotike, električnih auta, obnovljivih izvora energije, virtualne stvarnosti. Svijet u kojem će oni živjeti duže od nas, educirati će se više od nas, i rađati će djecu koja će živjeti duže od njih, i educirati se duže od njih.
Mi smo prva generacija roditelja koja ima priliku svojoj djeci pružiti bolji način roditeljstva. Nemojmo taj zadatak shvatiti olako.
Obrazovanje je vrlo važan, ako ne i najvažniji faktor u tome.
Pozitivan pomak je moguć i nije ga teško ostvariti
Kvalitetan obrazovni sustav trebao biti biti od pomoći roditeljima. Učitelji i škole trebali bi biti okrenuti budućnosti i napretku naše djece koristeći najnovije tehnologije. Nenad Bakić, poznati investitor, poduzetnik i ekonomski analitičar pokrenuo je Croatian Makers ligu preko koje školama donira robote. Na taj način želi potaknuti razvoj programiranja i robotike u hrvatskim školama što je rijetko viđen i hvale vrijedan projekt. Iskreno se nadam da će ideja zaživjeti, a koliko vidim kreće se u odličnom smjeru što mi je veliko zadovoljstvo pratiti.
Ja osobno zajedno sa svojom obitelji trenutno živim u Irskoj. Naš glavni razlog preseljenja je bio taj što smo svojoj djeci željeli omogućiti bolje obrazovanje od prvog dana. Činjenica da je naše najstarije dijete trebalo krenuti u vrtić u Hrvatskoj bila je toliko neprihvatljiva da smo željeli naći bolje rješenje.
Nakon skoro godinu dana ovdje mogu slobodno reći da je neusporedivo bolje.
Škole su također besplatne, osim ako želite da vaše dijete ide u neku od privatnih škola koje se plaćaju i po 5-6 tisuća eura godišnje. Vrtić je besplatan dvije godine prije škole, a u školu se kreće sa 5 godina. Prve dvije godine djeca se većinom igraju i uče kroz igru. Tek kasnije se obujam učenja povećava, a igra smanjuje. Glavna misao vodilja školama je da su djeca kod njih zadovoljna i da se osjećaju sretno. Svaka aktivnost koju škola poduzima usmjerena je u tom smjeru u što smo se sami uvjerili nebrojeno puta u zadnjoj školskoj godini.
Učiteljice su divne tople osobe, prepune strpljenja i ljubavi. Ravnateljica škole je vrlo pristupačna i uvijek nasmijana žena koju nikada ne možete vidjeti u uredu, ali je zato svaki dan vidite među djecom kako radi svoj posao.
Mogu reći da sa zadovoljstvom i punim povjerenjem u te ljude vodimo svoju djecu u školu svaki dan uvjereni kako će se oni vratiti sretni i nasmijani. I uvijek se vrate i sretni i nasmijani.
Irska je u zadnjih desetak godina napravila ogromne pomake po pitanju obrazovnog sustava. To je samo znak da se može kad ima političke volje i želje da se stvari krenu mjenjati na bolje. Kada su ljudi okrenuti budućnosti i žele svoju djecu pripremiti za istu onda je sve moguće. Kada su ljudi glavama u prošlosti, takvom narodu nema budućnosti.
Nadam se da ću jednoga dana vidjeti kako i Hrvatska ide naprijed. Samo se nadam da taj dan neće doći prekasno za svu djecu koja žele bolje obrazovanje danas kako bi sutra postali bolji ljudi i bolji roditelji.
