Sjedeći na klupi dječjeg igrališta i gledajući mog četvorogodišnjeg sina kako se penje visokim stepenicama ka toboganu, razmišljala sam kako je zaista samostalan dječak.
Želja u meni da postane pri igranju samostalan i samouvjeren, pobjedila je sav moj strah pred negativnim mislima kako će pasti, razbiti glavu, slomiti ruku i slično.
Vjerujem da svaka majka prvo pomisli na to i da je upravo to razlog zašto stoje za svakim dječjim korakom. Ni same nisu svjesne kakvu štetu im nanose.
Bila sam jedna od tih majki koje se bojala svoje sjene.
Svaki put kada bi moj sin napravio korak naprijed, skočio malo jače, potrčao ili uradio bilo koji potez koji je normalan za dijete njegove dobi, ja bih očajavala.
Na moju, a i sreću moje djece rano sam shvatila da im takvim ponašanjem samo škodim.
I dok sam sjedila na toj klupi promatrala sam drugu djecu i njihove roditelje. Većina djece je stalno bila uplakana. Stalno su dozivali roditelje da ih dignu, spuste, izvade kamen iz cipela, poprave jaknu…
A roditelji? Oni su im disali za vratom, slijepo slijedeći svaki njihov korak.
Kakvo nepovjerenje – pomislih. Nepovjerenje u vlastito dijete! A baš oni su bića kojima moramo najviše vjerovati, kao i oni nama.
David se izigrao, krenuli smo kući. Ulaskom u stan primjetila sam svog sedmogodišnjeg sina kako sjedi za radnim stolom i piše zadaću.
Nema potrebe da napominjem da je iz škole došao sam i počeo bez mene da piše domaći.
I to je za mene bio stres. Vrijeme kada smo ispred sebe postavili cilj koji je glasio nekako ovako: Ovaj tjedan moraš savladati strah i sam ići u školu i iz škole.
Stiskalo me je oko srca, gušilo me je u grlu ali morali smo zajedno prijeći još jednu prepreku.
Morali smo zajedno naučiti još jednu novu stvar u životu. Sjećam se samo kako sam mu pokazala da mu vjerujem, da on to može i da je veliki dječak. A u sebi sam se tresla i razmišljala koliko mu točno minuta treba da dođe do škole.
POVEZANA TEMA: Što ako vaše dijete ne voli ići u školu?
Svi imamo u životu ovakve prepreke, no samo od nas samih ovisi kako ćemo ih proživjeti.
Neki od nas na vrijeme shvatimo što djeci samostalnost donosi u životu, drugi se nesvjesno odluče da ih sputavaju u njihovoj samostalnosti.
Nikad nije kasno da prekinemo trend zaštite djece pred svim životnim izazovima.
Prvo i osnovno je da najprije moramo postati svjesni gdje u odgoju djece griješimo. Ni jedno dijete nije rođeno lijeno i neposlušno, već je to postalo godinama.
Koji je uzrok da je dijete lijeno i neposlušno? Da li ste svjesni da prvo moramo pronaći uzrok, da bi se mogli baviti posljedicama.
Ovo su moja četiri pravila kako pustiti djecu da izađu ispod staklenog zvona.
Kako prestati sa uništavanjem vlastite djece? Kako im podići samopouzdanje?
Pustite djecu da padnu!
Proces učenja kod djece sastoji se od greške i pokušaja.
Iako većina roditelja misli da se sastoji iz pokušaja i neprestalnog pomaganja uplašenih roditelja, djeca se moraju naučiti kako izgleda kada izgube tlo pod nogama, kako izgleda boriti se svom snagom i na kraju opet pasti.
Moraju naučiti kako se treba izboriti sa boli i kako krenuti naprijed. Ne gledajte na te bezazlene stvari kao na nešto što ih povrijeđuje.
Poljubite ih, očistite zemlju sa njihovih hlača i nagovorite ih da pokušaju ponovo.
Kada se oni igraju vi šutite!
Ne govorite im svakih pet minuta kako se neka igrica igra.
Ne savjetujte ih kako da se igraju svojim igračkama. Ne treba im vaš savjet kako se automobili poredaju u garažu, niti koja odjeća najbolje stoji omiljenoj barbiki vaše kćerke.
Vi ste svoje djetinjstvo imali, pustite njih da se igraju na najbolji mogući način koji imaju i znaju.
Budite im podrška samo u trenucima kada od vas traže pomoć.
POVEZANA TEMA: Što očekivati od djece s obzirom na njihovu dob?
Ne radite domaću zadaću umjesto njih!
Pustite ih da sami rješavaju svoje školske obaveze.
Naučite ih da sami spremaju knjige za školu. I ne, niste loš roditelj ako im drugi dan u školi bude falilo pola knjiga.
To je samo lekcija koja će ih naučiti da postanu odgovorniji i da više paze na sebe i svoje školske obaveze.
Kako mislite da će bilo što naučiti ako ste vi ti koji umjesto njih obavljaju njihove školske zadatke?
Pustite dijete da pokaže svoje znanje i doživi vlastite greške.
Iz tih grešaka će najviše naučiti. Neuspjesi sa kojima se budu nosili u školi su njihovi osobni neuspjesi, a nikako vaši.
Oni im samo mogu pomoći da se svaki put iznova više potrude kako biti i postati bolji u sljedećem pokušaju.
Budite tu da ih budete podrška i da im pomognete kada je to uistinu potrebno. Nikako nemojte biti tu iz razloga da umjesto njih ispunjavate njihove obaveze.
Cijenite njihove greške!
Da li mislite kako bi bilo bolje da ste neke životne greške napravili kada ste bili mladi? Smatrate li da bi posljedice tih grešaka bile mnogo podnošljivije i lakše nego danas?
A što roditelji rade danas?
Upravo to. Svojoj djeci ne dozvoljavaju da prave greške koje im mogu biti od životnog značaja.
Možda će vam te trenutne dječje greške prouzrokovati glavobolje ali će biti dobra lekcija za njih. Možda će razbiti pokoju čašu, kada budu pokušali skloniti tri čaše istovremeno sa stola.
Možda će vam izgrebati parket kada pokušaju usisati dnevnu sobu. No možda će ovo ipak biti lekcije koje su jako važne za njihovo samopouzdanje.
Kako djete može znati da ne može nositi tri čaše u dvije male ručice, ako to nije probalo.
Dajte im savjete, razgovarajte sa njima i omogućite im da uče iz svojih grešaka.
Biti roditelj nije jednostavno. Istovremeno moramo biti nježni i dosljedni sebi, energični i puni strpljenja.
Način na koji danas djecu štitimo od neuspjeha može samo dovesti do velikog broja neuspješnih ljudi koji neće znati na koji način da se suprostave izazovima života.
Budite roditelj koji vodi djecu po putu izazova, koji im pomaže im da uspješno i samostalno preskoče svaku prepreku.
Nije lako, ali je korisno. Probajte.
POVEZANA TEMA: Helikopter roditelji – Jeste li jedan od njih?
