Razvojem moderne tehnologije i njenim učestalim korištenjem u svakodnevnom životu javlja se potreba za edukacijom, kako djece tako i roditelja. Naša djeca prva su “digital native” generacija, od prvog dana upoznata sa digitalnom tehnologijom.
Kako bi ih mogli na pravi način usmjeriti u odgoju moramo se i sami educirati.
Razgovarali smo s Anom Dokler, glavnom urednicom nedavno pokrenutog portala MedijskaPismenost.hr kojeg su pokrenuli Agencija za elektroničke medije i UNICEF sa partnerima u želji da se podigne svijest o medijskoj pismenosti i korištenju modernih tehnologija edukacijom roditelja.
Objasnite nam što je MedijskaPismenost.hr i s kojim ciljem je projekt pokrenut? Tko stoji iza projekta?
Portal MedijskaPismenost.hr namijenjen je informiranju i edukaciji roditelja, dječjih skrbnika i učitelja o medijskoj pismenosti, a pokrenuli su ga Agencija za elektroničke medije i UNICEF zajedno s partnerima – Akademijom dramske umjetnosti, Fakultetom političkih znanosti, Hrvatskim audioviziualnim centrom i Hrvatskim filmskim savezom te brojnim suradnicima.
Cilj portala je osnažiti roditelje da aktivno traže znanja i informacije o medijima i načinima na koje oni mogu utjecati na razvoj djece. Tu će pronaći i savjete kako postaviti pravila o korištenju medija, kako prepoznati štetne medijske poruke i ublažiti njihov utjecaj, preporuke što gledati s djecom i o čemu onda razgovarati kako bi ih potaknuli na kritičko razmišljanje, odgovore stručnjaka na konkretna pitanja koja ih muče, iskustva naših kolumnista i tako dalje.
Kako javnost prihvaća ovakvu vrstu informacija i smatrate li da je našoj javnosti potrebna medijska edukacija?
Istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da 68% roditelja djece predškolske dobi smatra da je djeci od najranije dobi potreban medijski odgoj, a 73% roditelja smatra da bi roditelji, odgajatelji i učitelji trebali djecu medijski odgajati. I djeca i mladi prepoznaju važnost medijske pismenosti – 67,6% djece u dobi od 10 do 19 godina smatra da bi medijski odgoj trebao biti dio obrazovnog sustava. Medijska pismenost smatra se jednom od ključnih kompetencija 21. stoljeća.
Budući da je zbog sveprisutnosti medija nemoguće izbjeći njihov utjecaj, učiti djecu da se snalaze u njima danas je jednako važno kao, primjerice, učiti ih snalaženju u prometu.
Donedavno se o ovim temama u javnosti nije puno govorilo pa i ako ste željeli saznati više, nije bilo lako doći do informacija kako djecu zaštititi od potencijalno štetnih utjecaja i izvući najveću korist iz pozitivnih. Ovim portalom to želimo promijeniti, a budući da potreba i interes postoje, vjerujemo da će informacije, savjeti i ideje koje donosimo pomoći roditeljima u boljem razumijevanju medija i potaknuti ih na samostalno promišljanje i razgovor s djecom, što je već samo po sebi dobar temelj za razvoj medijske pismenosti i jednih i drugih.
Da li se projekt oslanja i na znanstvena istraživanja?
Projekt se u velikoj mjeri oslanja na znanstvena istraživanja, ali i druga istraživanja koja se provode u cilju mjerenja učinkovitosti mjera zaštite djece od štetnih medijskih sadržaja. Upravo zbog toga surađujemo s vodećim znanstvenim institucijama i stručnjacima u području medija te pratimo istraživanja koja se provode u drugim zemljama te o njima i redovito pišemo na portalu.
Kakvi su vam planovi za razvoj projekta u budućnosti? Da li imate u planu pokrenuti još neke projekte ili inicijative za poboljšanje medijske pismenosti?
Portal MedijskaPismenost.hr dio je aktivnosti Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a na promicanju važnosti medijske pismenosti. Među njima je bila i kampanja “Birajmo što gledamo” koja je kroz različite primjere u televizijskim spotovima prikazala mogući utjecaj medija na djecu i roditelje te ukazala na važnost pažljivog odabira medijskih sadržaja, svrsishodnog korištenja programskih oznaka o primjerenosti sadržaja i poticanja djece na kritičko promišljanje medijskih sadržaja.
Sljedeći važan korak bio je priprema Preporuka za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija, koje su namijenjene medijskim djelatnicima kao pomoć u kategorizaciji audiovizualnih sadržaja, roditeljima kao pomoć u odabiru primjerenog televizijskog programa za njihovu djecu, te učiteljima i nastavnicima kao pomoć u kreiranju nastave.
U izradu Preporuka bili su uključeni vodeći domaći stručnjaci iz razvojne psihologije, sociologije, komunikologije, teorije medija i filma, a nakon što ih usvoji Vijeće za elektroničke medije, u cijelosti će biti objavljene na portalu MedijskaPismenost.hr
Zatim slijedi i edukacija za urednike kako bi ih se dodatno osnažilo za primjenu Preporuka u njihovu svakodnevnom radu.
Koliko bi, po vama, djeca trebala provoditi vremena ispred ekrana (kombinirano, dakle TV, mobitel, kompjuter, tablet)?
Poznate europske stručnjakinje za područje medijske pismenosti, Sonia Livingstone i Alicia Blum-Ross smatraju da je važnije razmotriti kontekst i sadržaj digitalnih medija i veze koje djeca i mladi stvaraju, ili ne stvaraju, nego se baviti proizvoljnim pravilima o vremenu pred ekranom.
Kako bi mogli razlikovati problematičnu i “normalnu” upotrebu digitalnih medija kod svoje djece, one roditeljima predlažu da se zapitaju jesu li im djeca fizički zdrava, jedu li i spavaju dovoljno, jesu li povezani s prijateljima i obitelji – uz pomoć tehnologije i na druge načine, jesu li angažirani u školi te uživaju li u svojim hobijima i interesima – preko tehnologije i bez nje.
Ako su odgovori na ova pitanja više-manje potvrdni, vjerojatno je problem “vremena pred ekranom” manje dramatičan nego što mnogi roditelji vjeruju. Za djecu do dvije godine stručnjaci ipak generalno savjetuju da ih se ne ohrabruje na provođenje vremena pred ekranom.
Koje bi savjete dali roditeljima o tome kako zaštiti djecu na internetu?
Ovo je osobito važna tema pa smo joj na portalu posvetili i posebnu rubriku – Sigurnost na internetu. Mladi danas preko pametnih telefona mogu pristupiti internetu u bilo koje doba i zato je važno učiti ih da se u tome samostalno snalaze, umjesto da ih pokušavamo kontrolirati.
Dok su djeca mlađa, svakako ćemo biti prisutni i birati primjerene internetske stranice, igre, videe i druge sadržaje koji bi njima mogli biti zanimljivi, a možemo koristiti i roditeljske zaštite koje filtriraju neprimjereni internetski sadržaj.
Od najranije dobi dobro je s djecom razgovarati o svemu s čime se ona susreću na internetu, zajedno komentirati različite poruke, fotografije, oglase i tako dalje, a sa starijom djecom možemo konkretno razgovarati i o opasnostima s kojima su se susreli ili bi se mogli susresti te kako na njih reagirati, ili ih, još bolje, prevenirati.
To uključuje razgovore o čuvanju u tajnosti svojih lozinki i osobnih podataka, oprezu prilikom objavljivanja fotografija i komunikacije s nepoznatim osobama, općenito o načinu komunikacije na društvenim mrežama, različitim oblicima elektroničkog nasilja…
Važno je imati otvorenu komunikaciju kako bi se dijete u slučaju bilo kakvih problema ili nedoumica moglo obratiti roditelju ili nekoj drugoj odrasloj osobi u koju ima povjerenja.
