Smrt unutar obitelji je teška situacija za svih te uključuje mnoštvo osjećaja kao što su tuga, šok, tjeskoba, ljutnja i usamljenost. Mi odrasli se i sami često teško nosimo sa ovim osjećajima i sa smrću, ali za razliku od djece mi razumijemo što je smrt. Možda nam to nije prvi put da se susrećemo sa smrću te imamo podršku prijatelja i okoline. Za djecu, susret sa smrću bliske osobe je često prvi susret sa smrću uopće i jako im je teško razumjeti što se dogodilo, kako se dogodilo i što će se dogoditi sa osobom koja je umrla, te što nas čeka u budućnosti.
Vrlo je važno kako ćemo djeci objasniti što je smrt i što se dogodilo, koje odgovore ćemo dati na njihova pitanja te kako ćemo im pomoći da se nose sa običajima koji idu uz smrt osobe. Za djecu je vrlo važno da im budemo podrška te da im objasnimo što se događa, no ovo je vrlo izazovan zadatak za nas roditelje, koji i sami tugujemo i nosimo se sa svim osjećajima koje nosi gubitak drage osobe. Evo nekoliko načina kako da pomognete djetetu i date mu odgovor koji traži.
Kako reći djetetu?
Vjerovatno najteži zadatak je reći djetetu za smrt člana obitelji ili bliskog prijatelja. Djeca će imati puno pitanja, a odgovori koje će dobiti utječu direktno na to kakav odnos će razviti prema smrti uopće. Razgovarajte sa djecom jasno i otvoreno, nemojte se bojati koristiti riječ “smrt”. To je vrlo jednostavna riječ i bolje je da ih odmah upoznate s njom. Na taj način izbjeći ćete nesporazume kasnije. Ako djeci kažete da je npr. baka zaspala ili da je otišla na vrlo daleki put, dajete djetetu lažne nade da će se možda baka probuditi ili vratiti s puta.
Objasnite djetetu što je smrt. Kada je netko živ, on diše, jede, osjeća, njegovo srce kuca i nakon spavanja se probudi. Kada netko umre, on više nije živ, više ne diše, njegovo srce ne kuca i ta osoba više ne osjeća ništa. Ne osjeća više niti bol. Njeno tijelo je prestalo raditi. Ako ste već imali susret sa smrću npr. kućnog ljubimca, možete mu objasniti da je to vrlo slično, da je i npr. pas umro, da je njegovo tijelo prestalo raditi. Pobrinite se da dijete ovakvu vijest čuje od roditelja ili od neke vrlo bliske osobe. Dajte mu vremena da shvati što mu govorite, da odgovorite na njegova pitanja. Da mu kažete da je u redu osjećati sve što osjeća. Pružite mu podršku i zagrljaj.
Pripremite se na pitanja i ostanite povezani sa djetetom
Kada djetetu kažete za smrt bliske osobe i objasnite mu što je, dajete mu ogromnu količinu informacija koje ono jednostavno nije u stanju odmah apsorbirati. Pokušajte biti dostupni djetetu za razgovor kada poželi razgovarati s vama, potaknite ga da vam kaže kako se osjeća i ohrabrite ga na postavljanje pitanja. Vjerovatno će vam postavljati ista pitanja nekoliko puta pa se pripremite na ponavljanje istih odgovora nekoliko puta. Ovo je način na koji dijete upija informacije i pokušava u mozgu posložiti cjelokupnu sliku situacije.
Dajte djetetu odgovor na svako pitanje, jednostavno i otvoreno, sa obzirom na dob djeteta. Manjak informacija djecu potiče da maštom popune praznine, a priča koju si mogu složiti u glavi ponekad može biti zastrašujuća. Razgovarajte o onome što osjećate s djetetom, podijelite svoju tugu i pomozite im da shvate da je u redu tako se osjećati.
Škola i vrtić
Informirajte osobe koje se brinu za dijete o smrtnom slučaju. Dijete treba podršku, a osjećati će se bolje kada ju može pronaći u ljudima s kojima provodi vrijeme. Svakako dajte do znanja tetama u vrtiću ili učiteljima u školi za vašu situaciju kako bi mogli pozorno pratiti djetetovo ponašanje. Ponekad se djeca jako teško nose sa tugom i smrću te je važno što prije prepoznati ima li dijete problem kako bi mogli intervenirati na vrijeme.
Što sa sprovodom?
Sprovod je naš zadnji oproštaj od bliske osobe i jako je bitna faza u tugovanju za svaku osobu, kako za odrasle tako i za djecu. To je konačna potvrda smrti osobe i njen ispraćaj iz života u smrt. Bez obzira na vaša religiozna uvjerenja, ovo je prilika za sjećanje na umrlu osobu, za podjeliti svoju tugu sa drugim ožalošćenima te za odavanje počasti za život preminule osobe. Ukoliko djeca žele prisustvovati sprovodu, svakako im to dopustite. To im je prilika da se oproste od preminule osobe. Ako ne žele, nemojte ih prisiljavati. Pobrinite se da shvate da je u redu da ne žele ići na sprovod, ali budite im na raspolaganju za pitanja koja mogu imati poslije.
Razgovarajte o onome što osjećate s djetetom, podijelite svoju tugu i pomozite im da shvate da je u redu tako se osjećati.
Objasnite djetetu što će se dogoditi na sprovodu, razgovarajte s njima za vrijeme ceremonije kako bi lakše mogli shvatiti što se događa. Upozorite ih da će biti mnogo ljudi koji će biti tužni i koji će plakati. Recite im da je u redu plakati te da je u redu ako i oni zaplaču.
Mišljenja oko toga treba li dijete vidjeti tijelo preminule osobe ili ne, su podjeljena. Svakako vrlo pažljivo donesite ovu odluku. Ukoliko je tijelo preminule osobe vrlo izmjenjeno s obzirom na ono koje dijete pamti, moguće je da se dijete uznemiri kada ga vidi. Tada je pametno izbjeći situaciju koja bi za djete mogla biti traumatična. S druge strane, ako dijete vidi tijelo osobe, to mu može pomoći da bolje shvati smrt i da se po zadnji puta oprosti od voljene osobe. Ovu odluku roditelj mora donijeti sam za svoje dijete, a na nju utječe mnogo faktora – u kakvom stanju je tijelo, starost djeteta i njegovo emocionalno stanje. Ukoliko dijete ne želi vidjeti tijelo, poštujte njegovu odluku.
Fokusirajte se na budućnost
Kada sve ceremonije završe, život mora krenuti dalje. Ponovno uspostavite rutine koje ste imali prije smrtnog slučaja. Radite stvari koje ste i inače radili. Nemojte dijete ograničavati u životnim radostima, dopustite smijeh i sreću u obitelji. Objasnite djetetu da je u redu ponovno biti sretan. Da umrla osoba ne bi voljela da nas vidi tužne i da ne treba osjećati krivnju što se ponovno veseli svakodnevnim stvarima.
Ohrabrite dijete da se nastavi normalno baviti svojim aktivnostima, igrati se itd. Budite dostupni za razgovor. Nemojte da dijete osjeti da ne smije spomenti osobu koja je umrla. Prisjetite se zajedničkih lijepih uspomena, razgovarajte ili pregledajte zajedničke fotografije.
Djeci treba pomoć i podrška da prođu kroz ovakve teške trenutke. Treba i nama. Mislite i na sebe, priznajte svoju tugu te potražite podršku i pomoć ako je trebate. Oslonite se na obitelj i prijatelje. Pronađite prostora da izrazite svoje osjećajte. Možda se i vi osjećate usamljeno zbog gubitka voljene osobe.
Zapamtite, da bi mogli pomoći svome djetetu da se nosi sa osjećajima – prvo morate pomoći sebi.
