fbpx

8 načela pozitivne discipline kojih moraju znati roditelji, ali i odgojitelji!

Dijete pokazuje određene obrasce ponašanja, no samo ako razumijemo od kuda to dolazi možemo istinski shvatiti ovih 8 načela pozitivne discipline.

Kako bismo mogli djelovati prema djetetu bilo u ulozi stručnjaka ili roditelja, važno je razumjeti podlogu i namjeru djetetovog ponašanja.

Često se i u ulozi stručnjaka kao i onoj roditelja nađemo osobno pogođeni djetetovim ponašanjem. Imamo dojam kako je usmjereno i upućeno direktno nama te iz takve uloge i djelujemo (branimo se).

Također, boljim uvidom u namjere pojedinih ponašanja unaprjeđujemo kako svoje uloge tako i rast te razvoj djeteta.

Gradimo odnos povjerenja, kvalitetan odnos koji vodi istinskim životnim vrijednostima.

Prema načelima pozitivne discipline 8 je koncepata kojima se mogu objasniti djetetova ponašanja odnosno sukladno tome prilagoditi naše reakcije.

1. Djeca su društvena bića

Djeca donose odluke o svom ponašanju ovisno o načinu na koji sebe vide u odnosu na druge te prema tome kako misle da drugi gledaju na njih.

Djeci je primarna potreba razviti osjećaj pripadanja skupini te stoga ponekad manifestiraju nepoželjna ponašanja.

Sigurno svi koji rade u odgojno-obrazovnim ustanovama imaju iskustva s djecom koja svoju pripadnost žele zadobiti time što su glasna ili se smiju drugima ili uzimaju/ruše predmete koji su predmet interesa druge djece.

S obzirom na ono što je u pozadini ponašanja (želja za pripadnošću) tada je važno reagirati s obzirom na pozadinu, a ne manifestirano ponašanje.

Važno je s djetetom razvijati osjećaj pripadnosti skupini, a ujedno razgovarati o nepoželjnim ponašanjima koja će nestati kad dijete razvije osjećaj pripadnosti primjerenim ponašanjima u odnosu na ostalu djecu u skupini.

Kažnjavanjem ili sankcioniranjem neprimjerenog ponašanja kod ove djece još više ih se udaljava od skupine te je dijete sve udaljenije od zadobivanja osjećaja pripadnosti.

POVEZANA TEMA: Ovo su najvažnije 4 tehnike za odgojiti društveno inteligentno dijete

2. Dijete želi pripadati

Želi pripadati skupini u kojoj boravi većinu dana.

Ponekad se djeca počnu ponašati slično onima za koje misle da dobivaju više pažnje od njih. Konkretno, u vrtićkim skupinama se može dogoditi da su stručnjaci izrazito usmjereni na određeno dijete i njegova nepoželjna ponašanja.

Drugo dijete to vidi i ono što vidi je da to dijete dobiva punu pažnju, pažnju koju bi i ono željelo dobiti.

Poseže za najbržim i sebi najsmislenijim rješenjem – počinje se ponašati kao to drugo dijete.

Isti je primjer i s poželjnim ponašanjima.

Ono što je ovdje važno istaknuti je da su djeca individue za sebe, jedinstvena takva kakva jesu i točno takva trebaju dobivati koliko je moguće podjednaku pažnju kako se ne bi poželjela pretvarati da su netko drugi i time zatomiti svoje vrijednosti.

3. Dio društvene cjeline

Treći koncept prema načelima pozitivne discipline naglašava povezanost dvaju prethodnih.

Cilj djetetovih ponašanja je pripadati i biti važna, značajna osoba u skupini.

Iz tih razloga se ponekad manifestiraju nepoželjna ponašanja što je i prethodno spomenuto.

Naglasak je ovdje na reakcijama stručnjaka za koje je važno znati što se nalazi u pozadini djetetovih ponašanja.

POVEZANA TEMA: Kako načela pozitivne discipline primjenjivati u vrtiću?

4. Pozadina priče?

Četvrti koncept izvrsno nadopunjuje prethodno opisano.

Dijete koje manifestira nepoželjna ponašanja dijete je koje se osjeća obeshrabreno.

Ono nam želi reći kako ne osjeća doprinos niti pripadanje i ne zna kako steći te osjećaje.

Dijete samo želi pripadati.

Stoga se kod svake manifestacije nepoželjnog ponašanja u skupini potrebno zapitati što je u pozadini tog ponašanja. Jednom kad krenemo tako sagledavati nepoželjna ponašanja, bit će nam ih lakše prihvatiti, kako nama odraslima, tako i djeci unutar skupine.

Osim toga, time djetetu pomažemo osvijestiti, prepoznati, imenovati i usmjeriti ponašanje u poželjno.

5. Kolektivna odgovornost ili osjećaj zajedništva?

Djeci i s djecom se razvija osjećaj sposobnosti.

Djeci se omogućuje da sama rade sve što mogu sama. Čineći stvari umjesto njih, odašilje im se poruka kako nisu dovoljno vrijedni, sposobni, kompetentni za nešto.

Ujedno se kod djece tako razvija osjećaj odgovornosti, primarno za sebe, a potom i za okolinu te unutar okoline.

Kako bi dijete osjetilo značajan doprinos zajednici, ono odgovorno treba svojim postupanjem i doprinositi zajednici. Da bi to moglo, prvo se mora osjećati kompetentno, a to smo mu omogućili dajući mu priliku da samostalno obavlja zadatke koje može.

U odgojno-obrazovnoj ustanovi također je moguće angažirati djecu tako da se osjećaju tako da doprinose.

Ujedno je to i metoda kojom se nepoželjna ponašanja preusmjeravaju u poželjna.

U osnovnoj namjeri su i dalje želja za pripadanjem i pažnjom. Kad se dijete angažira usmjereno na sebe te usmjereno ka ostalima, počinje se osjećati cijenjeno i korisno.

Različite su tehnike uključivanja djeteta u skupinu tako da ono doprinosi. To ne znači da to dijete treba donositi/odnositi ili pripremati materijale.

Ono može doprinositi svojim idejama, mišljenjima, kompetencijama, talentima.

Važno ga je uvažiti i angažirati.

POVEZANA TEMA: Kako simbolična igra potiče razvoj govora kod djece jasličke dobi?

6. Jednakost

Svako dijete je kako je već istaknuto individua za sebe te to ponekad podrazumijeva neke različite metode i pristupe ovisno o djetetu.

Nisu sva djeca jednaka i ne treba im se pristupati jednakim metodama.

Ono što je važno da svojim metodama i postupcima moramo odražavati jednakost te ozračje jednakosti treba vladati skupinom s ciljem da se svako dijete osjeća jednako prihvaćeno, vrijedno i uvaženo.

7. Pogreške su prilika za učenje

Pogreške su dio života svakog pojedinca, jednako kao što su i uspjesi.

Djecu od najranije dobi treba učiti kako su pogreške dio života te kako one ne umanjuju vrijednost djeteta kao osobe.

One su ujedno i prilika za ponešto naučiti.

Greške se često negativno vrednuju od strane odraslih, no isključivo iz najbolje namjere. Kao stručnjaci ili roditelji osjećamo odgovornost za živote i razvoj djece o kojoj brinemo, koju odgajamo.

Želeći im najbolje, ponekad ih motiviramo neprimjereno, iz želje da ta djeca jednog dana postanu uspješne odrasle osobe.

Negativno vrednujući djetetove greške ujedno odašiljemo poruku kako nisu dovoljno vrijedna te kako s njima nešto nije u redu. U skladu s partnerskim odnosom između odraslog i djeteta, (jer oni su suputnici i partneri kako u djetetovu razvoju, tako i razvoju odraslog) važno je s djetetom prepoznati pogrešku, osvijestiti ju te se ispričati.

Ispričavanjem za pogrešku dijete se uči preuzimanju odgovornosti.

Kako bi to moglo, prvotno moramo osvijestiti kako smo mu mi odrasli modeli.

I u ulozi stručnjaka osoba ponekad pogriješi. Svojom isprikom i objašnjenjem usmjerenima djeci uči ih da su greške u redu te da isprikama pokazujemo uvažavanje drugih.

Dijete vrlo brzo usvaja takav obrazac ponašanja.

Nakon tih koraka, s djetetom se razgovara o pogrešci te se zajednički pronalazi adekvatno rješenje.

POVEZANA TEMA: Zašto svaki roditelj mora učiti djecu kako NE uspjeti?

8. Važno je postići da se dijete osjeća voljenim i prihvaćenim

U redu je baviti se djetetovim nepoželjnim ponašanjima, postavljati pravila i granice u suradnji s djecom te razgovarati o kršenju istih.

Ujedno je važno da s djecom stvaramo partnerski odnos uvažavanja i prihvaćanja.

To nije odnos u kojem odrasli postaju popustljivi te djeca smiju što požele, već odnos temeljen na razumijevanju djetetovih ponašanja te mogućnosti odvajanja ponašanja od djeteta i uvažavanja djeteta kao osobe.

Stručnjaci unutar odgoja i obrazovanja ispred sebe imaju velik izazov budući da rade sa skupinom djece.

Svojim ponašanjem i njegovanjem ovih načela i principa primjer su svoj djeci u skupini. Vodeći se ovim načelima u svom ponašanju i radu u skupini, djeca vrlo brzo prepoznaju te vrijednosti i već su na dobrom putu da i promatranjem počnu reflektirati i manifestirati određena ponašanja.

Daria Antonović
Daria Antonovićhttps://razvojbeztabua.com
Odgojiteljica predškolskog odgoja. Daria ima desetogodisnje iskustvo u području ranog odgoja i obrazovanja. Misija joj je pomaganje drugima I u skladu s time se konstantno educira. Tako je, između ostalog stekla diplome life coacha, mindfulness trenera te positive discipline parent educator. Svoj posao voli toliko da rad s djecom i roditeljima smatra pozivom, a ne poslom. S ciljem toga piše edukativne tekstove te provodi edukacije vezane za područje odgoja i obrazovanja.