fbpx

Što je noćni teror, zašto se događa i kako mogu pomoći svom djetetu?

Odgovori na sva vaša pitanja u vezi noćnih terora.

Noćni teror česta je pojava kod djece, pogotovo u predškolskoj dobi. Što je noćni teror, kako bi se kao roditelj trebali postaviti i biti podrška svom djetetu saznajte u nastavku.

Što je noćni teror?

Noćni teror je buđenje u panici, najčešće u prvih nekoliko sati sna djeteta. On se obično događa kod djece od 4 do 12 godina starosti, no zabilježen je i kod mlađe djece, već od 18 mjeseci starosti.

Važno je znati da noćni teror nije isto što i noćna mora. Noćni teror obično se događa u prvih 2-3 sata sna te je vrlo stresan za dijete. Dijete u tijeku noćnog terora nije u potpunosti budno te nije sasvim svjesno što se događa. Kod noćnih mora dijete je nakon iste budno te je u mogućnosti pričati o tome što se dogodilo. Noćne more obično se događaju kasnije u noći.

Noćni teror nije san ili noćna mora već zastrašujuća reakcija koja se događa u prijelazu iz duboke faze non-REM sna u laganu REM fazu sna. Kod većine djece ovaj prijelaz događa se bez ikakve reakcije, dok kod otprilike 5% djece ovo prelazi u stresnu reakciju koju zovemo noćni teror.

Noćni terori ne ostavljaju dugoročne posljedice na djecu te oni obično prestaju kako dijete raste i razvija se.

Što se događa djetetu kada doživljava noćni teror?

Dijete koje doživljava noćni teror početi će vikati ili pričati u polusnu. U tom trenutku dijete je vrlo preplašeno te vjerojatno nije u mogućnosti u potpunosti se razbuditi.

Kada su u noćnom teroru djeca su obično preplašena, kao da sanjaju. Otkucaji srca su im ubrzani, ubrzano se znoje, oči su im staklastog izgleda te ih ne nemoguće utješiti. Neka djeca čak lupaju po krevetu ili trče po sobi kao da ih netko lovi, a moguće je i da vas neće prepoznati.

Djeca su zapravo u polusnu – dovoljno su budni da otvore oči, pričaju ili se kreću, no nisu dovoljno svjesni kako bi ih mogli utješiti. Ujutro se obično ne sjećaju noćnih terora.

Što uzrokuje noćne terore?

Noćni terori obično se događaju kada je djetetov centralni živčani sustav prestimuliran u toku sna. Ovo može biti nasljedno ako je netko u obitelji imao problema s noćnim terorima ili hodanjem u toku sna.

Noćni terori nisu povezani s nikakvim psihološkim poremećajima ili traumama, no mogu biti uzrokovani pretjeranim umorom, stresom ili uobičajenim dječjim brigama. Oni su zapravo normalna pojava u emocionalnom razvoju djeteta.

Djeca koja su bolesna, na lijekovima ili preumorna mogu imati povećan rizik od noćnih terora. Također, ustaljeno je mišljenje kako su noćni terori učestaliji kod dječaka.

POVEZANA TEMA: Zašto smo zakazali u odgoju naših dječaka?

uspavljivanje

Kako mogu pomoći svom djetetu u toku noćnog terora?

Ako je vaše dijete sklono noćnom teroru ili hodanju u snu, nemojte očajavati. Postoji način kako im možete pomoći. Pokušajte:

  • Ostanite smireni i pokušajte ne dirati dijete dok je noćni teror u tijeku. Diranje djeteta za vrijeme noćnog terora može imati suprotan učinak pa to izbjegavajte osim ako vaše dijete predstavlja opasnost za sebe i druge.
  • Vaša prisutnost ponekad je sve što dijete treba. Pratite da li vaše dijete želi da ga zagrlite ili budete uz njega. Pružite podršku svom djetetu ako mu je ona potrebna, ali nemojte navaljivati.
  • Nemojte noćnim terorima pridavati previše pažnje i pokušajte ostati smireni.
  • Neka pod u sobi i hodniku ispred sobe bude čist i uredan, pokušajte pokupiti igračke prije sapavanja.
  • Prije sapavanja provjerite da su vanjska vrata i prozori zatvoreni.
  • Ako vaše dijete spava kod bake ili prijatelja pobrinite se da oni znaju za mogućnost noćnog terora. Ukratko ih upoznajte što je noćni teror ili im pošaljite link na ovaj članak.
  • Ako je vaša soba udaljena od sobe vašeg djeteta, razmislite o baby monitoru.

Zapamtite, noćni terori obično traju od 5-10 minuta te se mogu ponoviti i nekoliko puta u toku iste noći.

Trebam li potražiti pomoć liječnika?

U većini slučajeva posjet liječniku nije potreban kod noćnih terora. Ako se pak događa nešto od sljedećeg razmislite o posjetu liječniku:

  • Ako je vaše dijete vrlo nasilno u toku noćnog terora te tako predstavlja opasnost za sebe ili druge.
  • Ako se noćni terori događaju učestalo ili traju predugo.
  • Ukoliko vaše dijete ne spava dovoljno te u toku dana pokazuje znakove iscrpljenosti kao posljedicu noćnih terora.

Mogu li spriječiti noćne terore?

Noćni teror nije uvijek moguće spriječiti, no moguće ih je ublažiti ili prorijediti uz određene tehnike. Ne postoji univerzalno rješenje problema, već ono zahtjeva konstantan trud. Prvo i osnovno, potrudite se da vaše dijete nije pod stresom kada ide na spavanje te da ima dovoljnu količinu sna.

Za vrijeme večere razgovarajte s djetetom i podijelite događaje dana. Razvijte način uspavljivanja koji nije stresan za dijete.

POVEZANA TEMA: 8 savjeta kako staviti djecu na spavanje bez stresa

Zapamtite – noćni terori normalna su pojava kod zdrave i sretne djece. Nemojte tome pridavati pretjeranu pažnju, jer vaše dijete ih se vjerojatno neće ni sjećati ujutro. Nemojte noćnim terorima pridavati previše pažnje u komunikaciji, jer to može dijetetu dati poruku kako nešto s njim nije u redu.

Noćni terori, iako neugodni, ne ostavljaju dugoročne posljedice na vaše dijete. Vaš odnos prema djetetu vrlo je važan, zato poradite na tome.

Pokušajte biti podrška svome djetetu, razvijajte komunikaciju i otvoren odnos.

Iako noćne terore ne možemo u potpunosti spriječiti, možemo svom djetetu pomoći da razvije vlastitu emocionalnu inteligenciju i sigurnost. Pravilnom komunikacijom i smirenom rutinom uspavljivanja možemo smanjiti razinu stresa u obitelji, a to može pomoći i smanjivanju noćnih terora.

Zapamtite, stabilan i otvoren odnos s djetetom počinje od prvog dana, a naš je zadatak raditi na sebi kako bi postali bolji roditelji.

PROČITAJTE SLJEDEĆE: Pozitivne alternative za uobičajene načine odgoja 

Mihael Šanko
Mihael Šanko
Izvršni urednik Modernog Roditeljstva. Otac četvero djece. U toku odgoja razvio interes za povezujuće roditeljstvo iz jednostavnog razloga - mnogo je bolje od uobičajenog načina odgoja jer nas tjera da postanemo bolja verzija sebe samoga kako bi mogli biti bolji roditelj.