Postoji mnogo savjeta za odgoj djece stare oko tri godine. No kada se radi o starijoj djeci mnogo je teže pronaći odgovarajuće tekstove i savjete za roditelje. Ako vaša djeca nisu odgajana u duhu pozitivnog i miroljubivog roditeljstva do sada, nemojte očajavati. Bolje da počnete sada nego nikad.

Ne postoji nešto što bismo mogli nazvati savršenim roditeljstvom. Svi mi radimo najbolje što možemo koristeći sredstva kojima raspolažemo u određenom trenutku. Činjenica je da ako na djeci koristimo pristup pozitivnog roditeljstva dok su toddleri, lakše je s njima kada postanu stariji. No miroljubivim roditeljstvom možemo početi bilo kada i vrlo brzo uočiti razliku u ponašanju svog djeteta.

Kako izgleda miroljubivo roditeljstvo sa djecom koja su krenula u osnovnu školu? Bez obzira na situaciju ova tri koraka možete uvijek primijeniti.

1. Kontrolirajte vlastite emocije

Ovo je vaša najveća roditeljska odgovornost. Nitko ne može biti miran i staložen u svakom trenutku, no ključan faktor za naš napredak je kontrola vlastitih osjećaja.

2. Ponovo se povežite sa svojim djetetom

Jedini razlog zašto će dijete surađivati je njegova povezanost s vama. Ukoliko se ponaša neprimjereno, to je zbog toga jer se osjeća nepovezanim s vama.

3. Podučavajte svoje dijete umjesto da ga kažnjavate.

To znači da ukoliko je potrebno postavite granice, no sagledajte situaciju s njegovog gledišta i dopustite mu iskazivanje emocija. To djeci pomaže da ostanu povezana s vama, zbog čega žele i surađivati. Također im pomaže da prihvate vlastite emocije kako bi ih mogli bolje kontrolirati. Kada uspiju kontrolirati emocije, uspjet će kontrolirati i svoje ponašanje.

POVEZANA TEMA: Psiholozi sa Harvarda su proučavali kako odgojiti dobru djecu. Ovo je njihovih 6 savjeta.

pozitivno roditeljstvo

Evo nekoliko primjera iz svakodnevnog života djece od 7 do 11 godina.

Vaš 7-godišnjak vas uporno ometa dok radite neki posao

Čini se kao da se ne može igrati sam sa sobom. Imate osjećaj da ćete “puknuti” na njega i tada shvatite kako je to signal da duboko udahnete i ponovo sagledate situaciju. Shvatite kako se on osjeća nepovezanim, te kako vas u tom trenutku treba. Ostavite posao na trenutak i posvetite se djetetu.

Možete reći nešto poput: “Pokušavaš pridobiti moju pažnju cijelo podne. Gasim računalo i isključujem mobitel. Imaš moju potpunu pozornost 20 minuta. Što želiš raditi?”

Vaš 8-godišnjak tuče svog mlađeg brata svakom prilikom

Postavite jasne granice “Nema udaranja! Udaranje boli!”. Ali umjesto da kažnjavate dijete, shvatite da mu je potrebno da se osjeća povezanim s vama.

Možete reći: “Činiš mi se nekako mrzovoljan u zadnje vrijeme. Nedostaje mi naše zajednički provedeno vrijeme otkako nam je obitelj postala tako zauzeta sa svim obavezama. Ajmo nas dvoje imati 20 minuta samo za sebe svaku večer kada tvoj mlađi brat ode spavati.”

Vaš 9-godišnjak vas izluđuje tražeći dopuštenje da nešto napravi

Imate osjećaj da ćete “puknuti” no to je vaš znak da stanete, pustite što god da ste do tad radili i duboko udahnite. Nakon što razmislite, shvatiti ćete da ste ljuti zato jer vam dijete uporno ispituje granice. Uzimate u obzir da možda svo to ispitivanje dolazi od njegove potrebe da se osjeća više neovisnim. Sjetite se da uvijek možete pronaći “win-win” rješenje. No napetost raste i vi se želite smiriti prije no što nepotrebno reagirate. Stoga odgodite razgovor dok se situacija ne smiri. Suosjećajte, a potom dogovorite razgovor.

Možete reći: “Čujem da si ljut zato jer te ne želim pustiti da ostaneš duže budan. Želim se usredotočiti na našu raspravu, no to ne mogu učiniti dok pokušavam sve staviti navečer u krevet. Možemo li se dogovoriti da ćemo pričati o ovome sutra nakon škole?”

No, tada nemojte zaboraviti. Pokrenite razgovor i u dobroj vjeri potražite “win-win” rješenje.

Vaš 10-godišnjak viče “Ti nikada ne razumiješ! Mrzim te!”

Umjesto da to uzmete srcu, shvatite da se ovdje ne radi o vama nego o vašem djetetu. To su njegovi zbrkani osjećaji, poteškoće pri samokontroli, podivljali hormoni, frontalni korteks koji se počinje ponovo povezivati, te nezrela sposobnost za razumijevanjem i izražavanjem emocija. Duboko udahnite. Prisjetite se da vas vaše dijete uistinu voli, no ne može stupiti u kontakt s tom emocijom u ovom trenutku te svjesno snizite svoj ton.

Možete reći: “Joj! Vidim koliko si uzrujan. Znam da me inače nemaš namjeru povrijediti i da se mi ne ponašamo tako jedni prema drugima u ovoj kući. Moraš biti jako nesretan kada se ovako ponašaš. Jako mi je žao što nemam više razumijevanja. Volim te i žao mi je što si povrijeđen. Ovdje sam i spremna sam pružiti ti zagrljaj kada budeš spreman za to.”

Vaše dijete će biti duboko zahvalno, čak i ako to ne može priznati u tom trenutku. Kasnije ga možete zagrliti i reći mu da nećete vikati na njega, te tako ne želite ni da on viče na vas. U trenutku uzburkanih emocija usredotočite se na to. Jer ovdje se ne radi o pravilima, već o narušavanju odnosa koji oboje cijenite.

Vaš 11-godišnjak uporno izlazi iz svoje sobe i govori vam kako ne može spavati

Očajni ste kako bi oprali prljavo rublje kako bi i vi mogli otići u krevet, no shvatite kako vam dijete govori da vas treba.

Zagrlite ga i recite: “Ovo se često događa s djecom tvoje dobi. Puno se toga događa – nove stvari u školi, tijelo se mijenja, prijateljstva se mijenjaju, škola postaje sve teža. Čak se i ja sigurno činim drugačijom. Još uvijek pokušavam otkriti način kako da budem dobar roditelj djetetu koje odrasta tako brzo, ali ti si i dalje moje malo dijete. Mogu li leći s tobom na kratko svaku večer za vrijeme spavanja kako bi malo popričali i tako ostali povezani?”

PROČITAJTE I OVO: Što očekivati od djece s obzirom na njihovu dob i što oni trebaju od nas?