Ako redovno pratite Moderno Roditeljstvo i pokušavate primijeniti savjete iz naših tekstova u svakodnevnom životu, vi ste svakako roditelj koji pokušava primijeniti načela povezujućeg roditeljstva i pozitivne discipline.

Iako ste sami možda u djetinjstvu bili odgajani drugim metodama, shvaćate da kazne i udaranje nisu način na koji želite odgajati svoje dijete. I apsolutno nam je drago da nas pratite – ustrajte u tome!

Znajte da postavljanje granica bez kažnjavanja djeluje. Budite sigurni da ako primjenjujete pravilne metode nećete odgojiti razmaženo derište, već divno emocionalno inteligentno dijete koje će imati potpun i zdrav odnos prema vama i svijetu.

No što ako ove metode ne djeluju na vašem djetetu? Što ako neće, pa neće?

Što ako ponašanje vašeg djeteta prerasta u destruktivno, nasilno ili čak opasno? Zašto se vaše dijete ponaša tako iako primjenjujete sve pozitivne metode pristupa odgoju?

Postoji učestalo razmišljanje da pristup pozitivne discipline izbjegava direktan sukob s djetetom, no to nije točno. Direktan i jasan odgovor na djetetovo loše ponašanje ne smije izostati, no on mora sadržavati notu razumjevanja i nježnosti.

Na primjer, ako vaše dijete udari psa, direktan i pozitivan pristup bi bio sagnuti se u razinu djeteta i gledajući ga u oči reći – jasno i smireno: “Neću ti dopustiti da udaraš psa, to ga boli.” – dok u isto vrijeme držite dijete za ruku i ne dopuštate mu da udari psa.

Ne trebamo ovo nepotrebno komplicirati. No glavna razlika je da nećemo vikati na svoje dijete ili ga udariti, jer tako ga ne učimo ničemu.

Mnogi roditelji često kompliciraju pristup pozitivnoj disciplini jer krivo pristupaju pojmovima poput povezanosti s djetetom, neispunjenih potreba ili razigranosti.

Povezanost s djetetom

Osnova pozitivne discipline je u povezanosti roditelja i djeteta. Da bi pozitivna disciplina djelovala vaše dijete mora osjetiti tu povezanost. No kako to postići?

Vjerujem da kada kažemo “povezanost s djetetom” vi to asocirate kao piknik na zelenoj livadi, cvrkut ptica i dva hippie roditelja koji se bezbrižno smiju i grle sa svojom djecom, trčeći livadom. Rijetko tko će to asocirati sa time da djetetu kažemo NE i tako ga možda uzrujamo.

No iako u trenucima kada postavljamo granice ne smatramo povezanost važnim djelom tog procesa, ona je u tom od presudne važnosti. Ovo su dva najvažnija načina za povezati se.

POVEZANA TEMA: Besplatan priručnik: Kako se prestati derati na djecu?

pozitivna disciplina i sto ako ne djeluje

1. Pričajte sa svojim djetetom

Često se u trenucima kada ne želimo izazvati bijes kod djeteta služimo drugačijim načinima za izgovoriti ono što želimo, pa izbjegavamo ispravnu komunikaciju. Često pričamo u trećem licu pa kažemo: “…mama ne voli kada ti…” ili “Marko ne smije trčati bos po kući…”

Ili imamo malo filozofski pristup: “Ulica nije tu za trčanje…” ili “Prijatelji nisu tu da bi ih grizli…” ili “Znaš da mi u ovoj kući ne bacamo hranu…”

No često i glumimo da smo smireni dok pucamo po šavovima, pa dijete nazivamo milim imenima: “Mišiću, nemoj udarati psa…” ili “Mrvice, nemoj bacati hranu po kući…”

Umjesto ovakvih izraza povežimo se s djetetom na jednostavan način i jasno recimo: “Neću ti dopustiti da bacaš hranu po kući.” ili “Ne želim da udaraš psa.” Takvim pristupom postavljamo jasne granice i otvoreno dajemo do znanja djetetu što očekujemo od njega.

Iako su naša djeca možda mlađa pa mislimo kako ne razumiju naše izmotavanje, budimo svjesni da oni jako dobro procjenjuju karakter i nakanu te jako dobro tumače govor tijela od malih nogu.

Oni zaslužuju direktan i iskren odgovor.

2. Prihvatite emocije svog djeteta i suosjećajte s njim

Kada postavljamo granice moramo prihvatiti emocije svog djeteta i moramo mu dati do znanja da ih uistinu prihvaćamo u izvornom obliku.

Najprije postavite jasnu granicu “Neću ti dopustiti da baciš hranu na pod…” pa onda definirajte emociju koju dijete osjeća “…htio si moju pozornost dok sam pričala s tatom pa si bacio hranu na pod.” ili “Vidim da si ljut jer ti ne dopuštam da udariš psa…”

Suosjećati s djetetom znači razumijeti ga i podržati njegov pogled na svijet iako se možda ne slažemo s njim.

I kada dijete negativno reagira na vaše postavljanje granica, nemojte to shvatiti osobno. U tom trenutku moramo ostati pribrani i fokusirani.

POVEZANA TEMA: Disciplina bez kazne – kako ju naučiti koristiti?

pozitivna disciplina ne djeluje

Neispunjene potrebe

Do svojih 18 mjeseci velika većina djece jako dobro zna što očekujemo od njih i koje ponašanje im ne toleriramo.

No zašto onda ipak ustraju po svome i testiraju naše granice?

Postoji mnogo mogućih razloga, no nemojmo se opterećivati s njima prije no što zadovoljimo osnovnu potrebu našeg djeteta u tom trenutku.

Ako ne postavimo jasnu granicu dopuštenog ponašanja na vrijeme jer smo zauzeti analiziranjem onoga što naše dijete hoće, riskiramo da dijete ne dobije tu jasnu poruku koju mu želimo prenijeti, već ga ostavljamo sa polu-informacijom koju ono može protumačiti kako god želi.

U većini takvih situacija naše dijete želi upravo i samo našu pozornost.

Kako bi tu potrebu zadovoljili moramo nježno prihvatiti djetetovu emociju, ali i vrlo jasno postaviti granicu te koncizno prenijeti svoje očekivanje prema djetetu.

Razigranost

Razigranost je odlična osobina za nas roditelje ako nam pomaže u povezivanju s djetetom.

Kada se osjećamo kompetentni i sposobni voditi dijete te postaviti jasnu granicu možemo bez brige biti razigrani i smijati se u isto vrijeme.

Razigranost je odlična u određenim situacijama kada želimo da dijete počisti igračke ili opere zube. No kada razigranost koristimo umjesto jasne, koncizne i iskrene reakcije na ponašanje našeg djeteta ona može biti vrlo loša reakcija s naše strane.

Također, kada zagovaramo razigranost i trudimo se biti opušteni u odnosu s djecom, od samih sebe očekujemo da djecu učinimo sretnima u svakom trenutku.

No moramo biti svjesni da takav odnos nema veze sa stvarnim životom.

Postoje trenuci kada ćemo se smijati i igrati, ali moraju postojati i oni kada ćemo jasno reći što očekujemo i vrlo precizno djetetu dati do znanja što ne dopuštamo.

Naša djeca zaslužuju iskrenost. To je najmanje što možemo napraviti za njih.

Pozitivna disciplina ne znači popuštanje i izbjegavanje sukoba – imajte to na umu!

POVEZANA TEMA: Kako odgojiti dijete koje će nas poštovati?