deranje na djecu

Discipliniranje nema veze s kažnjavanjem. Kažnjavanje je kad se jednoj osobi nameće nešto neugodno, a zbog ponašanja koje onaj koji kažnjava smatra pogrešnim. Disciplina dolazi od latinskog glagola učiti ili voditi, kao i riječ učenik.

Pozitivno discipliniranje se dakle može tumačiti kao pozitivno vođenje. Neki ga ljudi zovu i nježnim vođenjem, a da bi taj pojam razlikovali od oštrije metode koja često prolazi pod učenjem u našem društvu.

Zbog toga što smo svi odrasli s tako negativnim asocijacijama na riječ “disciplina”, radije se koristim terminom pozitivno roditeljstvo. To također obuhvaća sve što mi kao roditelji radimo da bismo se povezali sa svojim djetetom i pružili mu podršku, kako bi ono bilo otvoreno za naše vodstvo.

Ovaj članak donosi deset savjeta za prakticiranje pozitivnog roditeljstva u Vašem domu. Ako se pitate da li je to dobra ideja, kratak bi odgovor glasio da kažnjavanje potkopava vaš odnos s vašim djetetom, utječe na to da se djeca osjećaju gore (zbog čega se i ponašaju gore) te sabotira razvoj samodiscipline kod vašeg djeteta.

Nije li vaš cilj pomoći svom djetetu kako bi se ono osjećalo dobro i ponašalo bolje?

Evo kako se koristiti pozitivnim roditeljstvom ili nježnim vođenjem, a da biste odgojili nevjerojatno, emocionalno inteligentno dijete.

Pozitivno roditeljstvo počinje kontrolom vlastitih osjećaja

Kako bi mogli biti strpljivi, emocionalno stabilan roditelj kakvog vaše dijete zaslužuje, morate naučiti nositi se sa svojim osjećajima. Ne možemo nešto naučiti djecu, ako to sami ne znamo.

Usmjerite se na jačanje vašeg odnosa s djetetom

Pozitivno roditeljstvo počinje tako da stvorimo dobar odnos sa svojim djetetom, kako bi nam ono odgovorilo na nježno vođenje, umjesto prijetnji i kažnjavanja. Ostvariti blisku vezu sa svojim djetetom predstavlja najučinkovitiju strategiju discipline. Djeca koja se osjećaju povezana sa svojim roditeljima, žele im ugoditi.

Procijenite svako učenje na temelju toga jača li ili oslabljuje vaš odnos s djetetom. Mislite smjernicama ljubavi, ne kažnjavanjem. Kažnjavanje djeluje destruktivno na vaš odnos s djetetom i u konačnici dovodi do još više neprimjerenog ponašanja. Smjernicama ljubavi postavljate granice i ako je to potrebno, pojačajte očekivanja, ali radite to uz pomoć empatije. To će pomoći djetetu da se usredotoči na popravljanje svog ponašanja umjesto da osjeća ljutnju prema vama.

budite-povezano-sa-svojom-djecom

Svaka odgojna metoda koju koristite mora učvrstiti vašu povezanost s djetetom

Zapamtite, djeca se ponašaju neprimjereno kada se osjećaju loše u svojoj koži, a zbog nedostatka povezanosti s nama.

Evo nekoliko primjera koje možete upotrijebiti u svakodnevnim situacijama.

Sagnite se na djetetovu razinu, pogledajte gu u oči i recite: “Gurnuo si svog brata jer si želio da se on pomakne. Umjesto da ga gurneš zamoli ga da se pomakne. Njega boli ako ga ti gurneš!”

Podignite ga i recite: “Htio bi se igrati duže, ali vrijeme je za spavanje.”

Uspostavite privržen kontakt oči-u-oči i recite: “Vidim da si jako uzrujan.”

Stavite svoju ruku na njegovo rame i recite: “Bojiš se reći mi da si pojeo slatkiše iz ormarića.”

Postavite granice, ali imajte razumijevanja

Ako je to potrebno, nemojte se bojati postaviti granice, no napravite to sa suosjećanjem. Naravno da trebate primijeniti svoja pravila. No, morate shvatiti stvari iz djetetove perspektive.

Kada djeca osjete da ih razumijemo, lakše će prihvatiti pravila i granice koje im postavljate.

“Veoma si ljut i povrijeđen, ali ne smijemo gristi. Radije upotrijebimo riječi kako bismo rekli tvojem bratu kako se ti osjećaš.”
“Htio bi se igrati duže, ali vrijeme je za spavanje. Znam da si zbog toga tužan.”
“Ne želiš da mama kaže ne, ali odgovor je ne. Mi ne govorimo “ušuti” jedno drugome, ali u redu je biti tužan i ljut.”
“Preplašen si, ali mi si uvijek međusobno govorimo istinu.

Što kada situacija predstavlja fizičku opasnost?

U bilo kojoj situaciji koja predstavlja fizičku opasnost, odmah reagirajte postavljanjem granica, ali se istovremeno povežite suosjećanjem.

“Pravilo je da nema udaranja, iako te je ona jako naljutila zadirkujući te. Sjednimo i razgovarajmo o tome.”

Prkos je uvijek problem odnosa.

Ako dijete ne prihvaća vaše usmjeravanje, morate znati da je to pokazatelj kako odnos nije dovoljno jak da bi podupirao učenje. To se događa svima nama s vremena na vrijeme. U tom trenutku stanite i razmislite kako osnažiti odnos. Okretanjem situacije u vrstu borbe za vlast, samo ćete još više produbiti jaz između sebe i djeteta.

Izbjegavajte time-out.

On potpomaže neprimjereno ponašanje. Time-out, iako beskrajno bolji od udaranja, predstavlja tek drugu inačicu kažnjavanja koristeći se protjerivanjem i ponižavanjem.

Djecu se ostavlja potpuno same da upravljaju svojim zbunjenim emocijama i tako se potkopava njihova emocionalna inteligencija. Umjesto da osnažuje, time-out urušava vaš odnos s djetetom, on predstavlja borbu za moć. Time-out djeluje samo dok ste vi veći. To je humaniji oblik bulinga od fizičkog discipliniranja.

POVEZANA TEMA: Zašto ne slati dijete u kut i što napraviti umjesto toga?

Trebaju li djeca učiti iz posljedica svojih djela?

Posljedice uče pogrešnu lekciju ako ste uključeni u njihovo stvaranje. Na prvi pogled posljedice imaju smisla: dijete učini (ili ne učini) nešto i tako nauči iz posljedica svog djela. To kada se dogodi prirodno, može biti odlično i poučno iskustvo za dijete.

No, većinu vremena roditelji su ti koji stvaraju posljedice, primjenjuju time-out, da bi nam dijete moglo objasniti kako su posljedice zapravo kazna.

Ako roditelj nije uključen u posljedice (na primjer ako dijete ne uči i padne na testu ili ako ne pere zube i dobije karijes) i ako može podnijeti loše rezultate, djeca mogu mnogo naučiti trpeći posljedice svojih radnji. Naravno, ne želite da im se to dogodi više od jednom, jer bi njihova slika o samima sebi mogla biti kao o nekome tko pada na testovima ili dobiva karijese, stoga su oni tako naučili nenamjernu lekciju. Ako je moguće, najbolje je preskočiti takve lekcije i smatrati ih zadnjom opcijom.

Kako pomoći djeci da budu sretni

Nažalost, većina djece čiji se roditelji koriste posljedicom kao oblikom kažnjavanja, ne smatraju ih prirodnim rezultatom vlastitih postupaka (“Danas sam zaboravio ponijeti užinu, pa sam gladan.”), nego ih smatraju prijetnjama koje čuju izgovorene iz stisnutih usta roditelja: “Ako ja moram zaustaviti auto i doći vam tamo, biti će POSLJEDICA!”

Ako su roditelji krivi za posljedice, tada te posljedice nisu prirodan rezultat djetetovih postupaka, nego je to kazna. Kada dođe do te mjere da djeca posljedice vide kao kaznu, a gotovo uvijek tako i bude, tada one nisu učinkovite kao pozitivno discipliniranje koje će polučiti dobro ponašanje. Posljedice bi trebalo primjenjivati na djeci kao posljednju opciju i trebaju biti pokazatelj da je vrijeme da smislite neku drugu strategiju.

Važnije je što mislite i osjećate nego ono što kažete

Ono što mislite i osjećate važnije je od onog što govorite. Djeca će napraviti gotovo bilo što ako ih to zatražimo privrženo i od srca. Pronađite način da govorite DA umjesto NE, čak i kada određujete svoje granice.

DA, vrijeme je za pospremiti i DA, ja ću ti pomoći, i DA, možemo ostaviti tvoj toranj, i DA, ti možeš mumljati u vezi toga i DA, ako se požurimo, večeras možemo pročitati još jednu priču, i DA, možemo učiniti ovo zabavnim, i DA, ja te obožavam, i DA, kakve sam sreće bila da postanem baš tvoja mama! DA!” 

Vaše će dijete odgovoriti u velikodušnom duhu koji odgovara vašem pristupu.

Kako se vi odnosite prema svom djetetu tako će se i ono odnositi prema sebi

Ako ste strogi prema djetetu, dijete će biti strogo prema samom sebi. Ako ste privrženi i puni ljubavi, a istovremeno čvrsti u postavljanju primjerenih granica, dijete će razviti sposobnost određivanja čvrstih, ali privrženih granica u svom životu.

Stroga se disciplina i kažnjavanje miješaju u djetetovu sposobnost razvijanja samodiscipline. Problem s uvođenjem grubosti nije samo taj da će stvoriti nesretnu djecu i u konačnici nesretne odrasle osobe, već je problem u činjenici da za dijete jednostavno ne funkcionira.

Djeca nad kojom se vrši disciplina bez ljubavi nikad neće naučiti konstruktivno upravljati samima sobom. U određenom smislu, kada smo strogi prema sebi zbog toga kako smo odgojeni, često odgovaramo na to pobunom ili činimo sebe mučenicima. Trudimo se biti dobri dječaci i djevojčice, ali u sebi gradimo ogorčenost i izbacujemo frustracije na one koje volimo, ili ne dajemo sebi dovoljno priznanja i na kraju doživimo “raspad sistema”.

Kada dođemo do te točke da možemo prihvatiti svoje privrženo vođenje puno ljubavi zato jer smo od svojih roditelja naučili da se tako ponašamo prema samima sebi, tada smo sposobni postaviti ciljeve i koristiti se svojom samodisciplinom za njihovo održavanje.

Naposljeku, privrženo vođenje i pozitivno roditeljstvo pružaju nam najveći alat koji možemo dobiti u odgoju svog djeteta i najuzvišeniji cilj kojem težimo – razviti djetetovu vlastitu samodisciplinu.

PROČITAJTE SLJEDEĆE: Kako se nositi s teretom vlastitog djetinjstva u odgoju djece?