Što god naša djeca naprave, uvijek se i iznova deremo na njih. Zašto to radimo?

Zašto osjećamo potrebu vikati na djecu kada nas ne čuju na prvu? Zašto moramo deranjem tražiti njihovu pozornost?

Istina je – NE MORAMO!

U trenutku kada se deremo na svoje dijete ne samo da smo izabrali najgoru metodu odgoja, već i djeci pokazujemo loš primjer. Kada nas vide da se konstantno deremo na njih naša djeca dobivaju dojam da je to prihvaćen oblik ponašanja, pa i oni to isto rade. Deranje zapravo ne uči djecu ničemu pozitivnom, a ostavlja im poruku da nam se život oteo kontroli i da nismo u mogućnosti kontrolirati svoje emocije.

To ne znači da smo loši roditelji, ali nas ne čini ni dobrim roditeljima. Unatoč stresu, dnevnim obavezama i problemima s kojima se suočavamo, mi kao roditelji moramo pronaći snage da se prema svojoj djeci odnosimo dostojanstveno i s poštovanjem.

Truditi se moramo iznova i iznova kako se deranje nebi više nikada ponovilo. Evo nekoliko savjeta koji su u tome od velike pomoći.

Prepoznajte razlog zbog kojeg vičete na djecu

Svi smo mi iznad svega ljudi i kao takvi skloni smo greškama. Svakodnevni stres, posao i brige koje imamo ponekad su nam preteške za nositi pa se istresemo na onima na kojima ne bi trebali – na našoj djeci.

U toku dana dogodi nam se mnogo situacija koje nas ljute. Malo po malo u sebi skupljamo svu tu gorčinu i bijes sve dok ne puknemo.

Prvi korak kako bi spriječili deranje na djecu je taj da shvatimo što nas tjera na deranje i da to spriječimo.

U toku dana pokušajte definirati što vas ljuti. Razmišljajte o svojim osjećajima i definirajte ih u sebi. Pokušajte prepoznati proces koji prolazite u danima kada ste smireni i onaj u danima kada ste više skloni vikanju na djecu.

Potrudite se razviti način na koji ćete spriječiti emocionalni izljev, a kako bi to mogli najprije morate prepoznati problematične emocije.

POVEZANA TEMA: Kako pomoći sebi da postanete bolji roditelj?

Umjesto da vičete – šapćite

Kada se želite derati napravite upravo suprotno – natjerajte se da šapćete.

Kada govorite glasno ili vičete vaše vas dijete ne sluša i ne doživljava. Naprotiv, kada govorite tiho to pobuđuje interes djeteta za onim što ćete reći pa vas pozorno prati.

Ukoliko se na redovnoj bazi derete na dijete, ono više nema osjećaja za vašu dreku. Kao da vas ne čuje. Zapravo – stvarno vas ne čuje!

Sljedeći puta umjesto ga graknete na dijete, nemojte. Umjesto toga natjerajte se da govorite tiho i s poštovanjem prema djetetu. Mogli bi se iznenaditi reakciji svog djeteta.

odmor
Trenutak odmora je ono što će vam pomoći da zadržite hladnu glavu. Osigurajte si par trenutaka za predah.

Kada osjećate da ćete puknuti, napravite pauzu

U trenutku kada mislite da ćete punkuti, napravite pauzu. Uzmite keks, skuhajte si čaj ili jednostavno izađite iz kuće.

Prepoznali ste osjećaje koji vas tjeraju da puknete, no niste u mogućnosti više se kontrolirati. To je u redu! Ali sada je vrijeme za sljedeći korak, a to je da uzmete pauzu.

Ako imate malenu bebu ostavite ju na sigurnom mjestu poput krevetića ili kolica te uzmite trenutak za sebe.

Postoji mnogo toga što možete napraviti. Izađite na balkon i udahnite malo svježeg zraka, sjednite na mirno mjesto ili legnite u krevet, izbor je na vama.

Ono čega morate biti svjesni je trenutak kada je vrijeme za uzeti pauzu. Ništa se neće dogoditi ako izdvojite minutu ili pet samo za sebe.

Pokušajte “metodu razgovora”

Umjesto da držite svoje osjećaje zatvorene u sebi pokušajte ih podijeliti sa svojom djecom. Sukladno njihovoj dobi, potrudite se razviti otvoren odnos i komunikaciju. Na taj način ne samo da ćete pomoći sebi u trenutku kada mislite da ćete puknuti, već pomažete izgraditi dobar odnos sa svojim djetetom i razvijate povjerenje.

Umjesto da čekate trenutak u kojem ćete puknuti, otvoreno recite svojoj djeci što vas muči. Ako vas ljuti to što vas djeca ne slušaju ili ne čuju iako ste im nešto već pet puta ponovili, recite im to na smiren način.

Iako smo mi roditelji to ne znači da moramo biti savršeni i bez mane u svakom trenutku. Pojasnite svojoj djeci da i vi imate dobar i loš dan. Komunicirajte, to nikada ne može biti na odmet.

POVEZANA TEMA: Kako postati osoba od povjerenja svom djetetu?

Jeste li svjesni koliko vičete?

Ponekad je vikanje na djecu ponašanje koje si uzmemo pod normalno pa niti ne shvaćamo koliko to često radimo. Kada o tome počnemo razmišljati, shvatimo koliko se zapravo često deremo na djecu.

Deranje djeci daje poruku da vi kao roditelj gubite kontrolu. Kada vide da roditelji gube kontrolu djeca se osjećaju nesigurno i tužno. Imajte to na umu.

Shvatite da niste savršeni roditelj. Nitko od nas nije. I to je u redu. Pomirite se s time i prihvatite se kakvi jeste. Tek tada moći ćete krenuti naprijed.

Nemojte se obazirati na priče i očekivanja drugih, već se fokusirajte na svoju obitelj. Prepoznajte svoj obrazac ponašanja kako bi ga mogli ispraviti.

To što se derete na djecu ne čini vas lošim roditeljem. Samo vas čini normalnim roditeljem.

Kkao razviti dobar odnos s djecom?

Što nas tjera da vičemo na djecu?

  • Prepoznajte li trenutak u kojem ste na rubu da puknete? Uzimate li tada pauzu kako bi se suočili sa svojim osjećajima?
  • Kontrolirate li svoj ton kada se želite derati? Pokušavate li šaptati?
  • Znaju li vaša djeca kako se osjećate u trenutcima kada vičete na njih? Ili se prave da vas uopće ne čuju?
  • Jeste li svjesni razloga zašto vičete i načina na koji prestati?

Što napraviti da prestanem vikati na djecu?

  • U toku sljedećeg tjedna sigurno ćete doživjeti barem nekoliko trenutaka u kojima želite vikati na svoju djecu. Prepoznajte te trenutke i kako ste došli do njih.
  • Uzmite komad papira i zapišite što vas tjera na vikanje. Ukoliko to vidite na papiru lakše vam je shvatiti. Analizirajte te razloge i pokušajte pronaći način kako da ih spriječite.
  • Razgovarajte sa svojom djecom i podijelite s njima svoje osjećaje. Djeca su puna razumijevanja i često zrelija nego što to mislimo. Mogli bi se iznenaditi kako će se oni postaviti prema vama.
  • Prepoznajte razlog zbog kojeg vičete i popravite se.

Ako vam se i dogodi da se opet izderete na djecu, ne posustajte. Vikanje je navika, a navika se je teško riješiti. Potrebno je mnogo truda i samokontrole kako bi prestali sa nečim što nam je postalo navika. Najprije ćete primijetiti da sve rijeđe gubite kontrolu, a onda ćete vrlo brzo doći do željenog cilja – prestati ćete vikati na svoju djecu.

Kako bi odgojili emocionalno stabilnu i zdravu djecu moramo najprije poraditi na sebi. Da bi im omogućili sigurnu okolinu za rast i razvoj moramo izbaciti vikanje iz svoje svakodnevice. Tek tada počinjemo stvarati temelje za pozitivno roditeljstvo.

PREUZMITE BESPLATNU eKNJIGU: Kako se prestati derati na svoju djecu?

Preporuke za čitanje: