Već smo pisali o tome kako kazne ne djeluju jer ne uče djecu dobrom ponašanju već im šalju poruku kako moraju izbjegavati neprihvatljivo ponašanje jer slijede posljedice u vidu kazne.

Ili da se jednostavno moraju više potruditi da roditelj ne vidi to ponašanje koje se smatra neprihvatljivim.

Mnoga znanstvena istraživanja također potvrđuju činjenicu da kazne ne šalju djeci dobru poruku tj. ne uče ih dobrom ponašanju.

No, kako djeca zapravo mogu razlikovati dobro od lošeg?

Djeca imaju svoj stav, svoje snove i želje. Oni žele biti ti koji će odlučivati o svojim postupcima i načinu na koji provode svoje vrijeme.

Ali oni također ovise o nama roditeljima.

Mi smo zaduženi da se brinemo o njima, da učinimo sve kako bi oni bili zbrinuti i sigurni. Oni nam vjeruju da ćemo to napraviti. Oni možda neće uvijek napraviti ono što tražimo od njih. Ali budite svjesni da će uvijek, ali baš uvijek raditi ono što mi radimo.

Djeca najviše uče od onoga što vide, a to je uglavnom ono što radimo mi, njihovi roditelji. Bez obzira što pričamo, ako svojim postupcima pokazujemo suprotno, djeca će pokupiti upravo to.

  • Kad im pomognemo pobrisati mlijeko koje su prolili, oni uče da se ništa strašno nije dogodilo pa nema razloga za plakanje ili svaljivanje krivnje. Sve što je potrebno je riješiti problem, a to je obrisati mlijeko koje se prolilo.
  • Kad razumijemo njihov bijes jer ne mogu dobiti što hoće oni uče dvije stvari: ne mogu dobiti što hoće i imaju roditelje koji ih razumiju i shvaćaju njihovo nezadovoljstvo.
  • Kada smo uvijek spremni da ih saslušamo, oni uče da život ponekad može biti težak, ali uvijek postoji rješenje problema, bez obzira koliko teško bilo.
  • Kad uživamo provoditi vrijeme s njima, dajemo im do znanja da su dobro društvo i da ih cijenimo kao osobe.
  • Kad opraštamo njihove pogreške, oni uče da nitko nije savršen. Ali isto tako shvaćaju da ih volimo, baš takve kakvi jesu.
  • Kad se ispričamo i tražimo oprost, oni uče da uvijek treba tražiti oprost i ispričati se kada si nekoga povrijedio.
  • Kad pokušamo shvatiti njihovu perspektivu, oni shvaćaju naš način gledanja na svijet i ne žele nas razočarati u tom pogledu.
  • Kad suosjećamo s njima dok su uzrujani, oni uče da teške emocije nisu kraj svijeta i da se uvijek možemo nositi s njima.
  • Kad im nježno objasnimo da je pas ostao gladan jer su ga zaboravili nahraniti, oni shvaćaju kako više nikada ne žele povrijediti svog omiljenog ljubimca.
  • Kad im pokažemo kako se podsjetiti da sljedeći put nahrane psa i da ne zaborave, oni uče kako biti organiziran i misliti na obaveze koje imamo.

POVEZANA TEMA: Kako pričati s djecom o teškim problemima?

djeca odgoj bez kazne i batina

Ali i suprotno od toga:

  • Kad ih kaznimo jer su zaboravili nahraniti psa, oni su ljuti na nas i na glupog psa. To ih uopće ne motivira da se brinu za njega.
  • Kad vičemo na njih, oni uče da je vikanje u redu. Onda se oni deru na nas i jedni na druge.
  • Kad ih kažnjavamo, oni uče da je to način za rješavanje problema. Shvaćaju da ljudi koji su snažniji imaju svako pravo gaziti i ponižavati one koji nisu toliko snažni.
  • Kad u prometu spustimo svetca s neba drugom vozaču, oni uče da je prostakluk u redu.
  • Kad nas slušaju dok pričamo na telefon i znaju da lažemo, oni uče da je u redu lagati.
  • Kad slažemo koliko godina imaju da bi upali u zabavni park i platili manju cijenu ulaznice, oni uče da je varanje prihvatljiv način ponašanja.
  • Kad vozimo preko ograničenja i hvalimo se time, oni uče da je prekršiti zakon u redu ako nas ne uhvate.
  • Kad im obećamo da ćemo im pročitati priču za laku noć i onda „zaboravimo“, oni uče da obećanja nisu važna i da ih je u redu prekršiti.
  • Kad ignoriramo teške osjećaje koji su ih natjerali da naprave nešto loše oni uče da ne postoji nitko tko im može pomoći nositi se s tim, za njih teškim osjećajima.
  • Kad ih udarimo, oni uče da je u redu zlostavljati slabije od sebe.
  • Kad ih kaznimo, dajemo im poruku da su loši. Loši jer su napravili nešto krivo, jer imaju osjećaje koje ne prihvaćamo. Zato što su ljuti na nas jer smo ih kaznili. I loši zato što znaju da će to opet napraviti.

Djeca ne uče razlikovati dobro od zla zato što smo ih kaznili.

Oni ne mogu naučiti razlikovati crvenu boju od plave jer ćemo ih kazniti ako ne nauče. Oni će naučiti jer ćemo im pokazati crvenu boju.

Isto tako će naučiti što je nježnost, odgovornost, razumijevanje, iskrenost, suosjećanje i darežljivost jer smo im to pokazali svojim primjerom. Jer vide nas kako smo nježni prema njima, kako odgovorno izvršavamo svoje obaveze, kako ih razumijemo i suosjećamo s njima…

Kad se djeca osjećaju bliska sa svojim roditeljima, oni žele slijediti njihov primjer. Raditi suprotno od onoga što rade njihovi roditelji za njih bi bilo kraj svijeta.

Mi roditelji smo najvažniji ljudi u njihovom životu. Zbog toga je povezanost s djetetom najvažniji faktor u odgoju. Dok god se dijete ne osjeća povezano s nama roditeljima, ono neće biti spremno prihvatiti naš savjet ili naše vodstvo.

Ukoliko smo mi savršeni, djeca neće uvijek donijeti ispravnu odluku. Njihov mozak se razvija i oni uče tako da testiraju granice. Na kraju krajeva, nitko nije savršen i svi smo samo ljudi. U tome i jest ljepota života na ovom svijetu.

No ako svoju djecu odgajamo primjerom, te ako i sami živimo po onom što očekujemo od njih, oni će se istinski truditi napraviti dobar izbor u svom životu.

Jer mi roditelji imamo najveći utjecaj na živote svoje djece. Pa ako se nećemo promijeniti na bolje zbog sebe, promijenimo se zbog svoje djece.

POVEZANA TEMA: Kako se nositi s teretom svog djetinjstva u odgoju djece?