Dojenje je prirodno, urođeno je svim sisavcima pa tako i ljudima. To je način na koji se hrane mladunci, a postoji s dobrim razlogom. Kao i sve što priroda daje, dojenje je vrlo jednostavno i učinkovito, a moderan svijet, ubrzan način života i marketing koji jednostavno “mora prodati” učinili su da dojenje postane tabu. Žene koje doje svoju djecu imaju osjećaj da je to nešto pogrešno, da svako dijete mora imati bočicu i da što prije treba uvesti dohranu jer dijete “ne dobiva dovoljno”.

Dragi moji roditelji i “stručnjaci” – u krivu ste. Za dojenče nema bolje prehrane od majčina mlijeka, zato se i kaže dojenče zar ne?

Kao glavni razlog zašto je dojenje u modernom svijetu postao tabu navest ću upravo kriv odnos okoline, počevši od pedijatara koji bi trebali biti podrška ženama, a ne farmaceutskom lobiju pa do bake i djeda i naravno najvažnije karike – supruga i tate.

Svaki tata morao bi podržati svoju ženu u dojenju, jer time njegovo dijete dobiva samo najbolje, a i on bi mogao biti na dobitku. Kao suprug i otac koji više od tri godine podržava suprugu u dojenju, najprije jednog djeteta, a potom tandema (dvoje djece u isto vrijeme) smatram se dovoljno kompetentnim za iznjeti ove savjete tatama.

Dojenje je praktično!

Prvo i osnovno, nema bočica, grijača, žličica, sterilizatora, kutija mlijeka, kupovanja zaliha, pranja i spremanja. Jednostavno se dijete “spoji” i to je to. Kako je praktično za mamu tako i za nas tate. Ne moramo misliti na mnogo toga, jer sve što našem malom anđelu treba ima kod svoje mame, i mnogo više od toga.

Nije sve u hrani

Dojenje nije samo hranjenje, to je mnogo više. To vam mogu reći tek nakon što sam nebrojeno puta svjedočio promjeni raspoloženja svog trogodišnjeg sina koji se još ponekad zna prikrasti na sisu, nakon čega je kao nova osoba – sretan i ispunjen zadovoljstvom. O smirivanju 6mjesečne kćei ne moram niti govoriti, ali činjenica je da dojenje pozitivno utječe na djecu i to je vidljivo iz aviona. Ta povezanost koju dijete ima sa majkom znači mnogo više od hranjenja na gumenu bočicu, hladne radnje koja nikome ne donosi sreću, samo pun želudac. Nama tatama velika porcija čevapa i pun želudac sigurno donosi sreću, ali djeci to nije dovoljno. Oni traže povezanost, traže osobu pod čijim su srcem proveli 9 mjeseci svog života jer se samo kod nje osjećaju posebno, voljeno i sretno. Takav osjećaj mi tate ne možemo ponuditi. Nažalost, jer mnogo sam puta poželio na takav način biti povezan sa svojim djetetom.

Tata podrška u dojenju

Mirno spavamo po noći

Znam da mi se mi tate volimo ponekad okrenuti na drugu stranu kada treba uskočiti po noći, opravdavajući se pritom da sutra treba raditi, da smo umorni ili da nas jednostavno nije briga. Sa prvim djetetom, sada prekrasnom djevojčicom od 4,5 godine dojenje je trajalo samo mjesec dana, a nakon toga uslijedila je prava muka sa bočicama, mliječnim formulama, ustajanjima po noći i spremanjem obroka. Sada na to gledam sa velikim žaljenjem, jer sa zadnjih 3,5 godine uz dvoje male djece spavam kao beba, a i supruga također. Ponekad ju čujem kako u polusnu namješta dijete u pozu za dojenje, i nastavljam sa spavanjem. Nema ustajanja, nema razbuđivanja, a svi zajedno se dobro odmorimo.

Krivo je more

Lako je za svoje odluke u životu kriviti druge kada smo zapravo glavni krivci mi sami. Možemo se praviti da je okolina ta koja utječe na nas, da nam je pedijatar tako rekao ili da baka i djed imaju hrpu savjeta. Ali na kraju dana moramo se suočiti sa istinom, za našu djecu nije odgovorna okolina, pedijatar niti baka i djed. Odgovornost leži na nama roditeljima i zato bi mi trebali biti ti koji će donjeti pravu odluku za svoje dijete. Da bi to mogli moramo biti informirani i ne smijemo se bojati. Činjenica je da se ljudi boje onoga što ne poznaju pa se malo zapitajte koliko poznajete dojenje?

Putovanja

Makar idete samo kod pedijatra na manje od sat vremena dug put, količina stvari koju morate ponjeti sa sobom je nevjerojatna. Da ne pričam o dužem putovanju, ljetovanju ili posjetu baki i djedu od nekoliko tjedana, sve što vam treba ne stane u nekoliko kofera. A onda opet morate tražiti trgovinu koja ima točno vašu formulu mlijeka jer ste odlučili produžiti odmor za par dana. Svatko tko je jednom spremao bočicu u automobilu zna koliko je taj posao naporan. Sve oko vas je ljepljivo, teško je u malom prostoru biti precizan pa je sve puno mliječne formule i vode, jednom riječju kaos. Sa dojenjem toga nema, sve je nadohvat ruke.

Zaključak

Kao i sve na svijetu tako i dojenje ima loše strane, za nas tate barem. Morate se pomiriti sa činjenicom da nemate sise, one nisu dozvoljena zona, već samo prehrambeni objekt. Koliko je to dobro u određenim situacijama zna biti frustrirajuće, pogotovo ako dojenje traje neprekidno nekoliko godina. Ipak grudi su mnogo veće, što nije uvijek loše.

Ali onaj trenutak kada vidite sreću u očima svog djeteta nakon što završi sa obrokom, kada vidite koliko to maleno biće treba i voli svoju ciku onda za vas ne postoji ljepši trenutak. Sigurni ste i znate da je upravo to ono što vašem djetetu treba, a ako uzmemo u obzir sve navedeno možemo zaključiti da i mi tate izvučemo dobar kraj.

PROČITAJTE SLJEDEĆE: Kako biti najbolji tata svojoj maloj djevojčici?