Kako pronaći utjehu u umoru?

Pokušavajući skupiti snage da napišem tekst koji će nadahnuti sve one umorne roditelje koji traže slamku spasa u svakodnevnoj borbi s manjkom vremena, shvaćam da se i sama nalazim u ulozi kronično umorne mame, vječito u potrazi za tih 5 minuta odmora i konstantno spominjanih 5 minuta trošeći da napravim „još samo ovo“.

Kada su nam životi satkani od toliko raznih dijelova da svaki djelić predstavlja značajan dio cjeline, ne možemo si dopustiti da u nekom dijelu ili datom trenutku zakažemo. Znam da, ukoliko ne napravim ručak, moja obitelj danas neće ručati. No, iznimno važna stavka ove konstatacije je činjenica da postoje varijacije, da nikada ništa nije crno ili bijelo, već uvijek imamo prostora za prilagodbu. Šest dana u tjednu moja obitelj će objedovati kvalitetan obrok, a sedmi dan ćemo svi jesti frigana jaja i smijati se.

Koliko god željeli da dan traje dulje od 24 sata ne bi li obavili sve što nas slijedi predstojećeg dana, toliko smo svjesni da se moramo pomiriti s realnošću i prihvatiti činjenicu da danas nećemo uspjeti otići u poštu po tiskanicu broj 5, već ćemo taj zadatak morati ostaviti za drugi dan, kao što ćemo neki drugi zadatak ostaviti za treći dan, i tako dalje. Ništa novo, svakom roditelju je ovo uhodana metoda djelovanja.

Međutim, kada nam je fokus podijeljen na toliko raznih strana, a naš primaran roditeljski osjećaj nam govori kako su to sve trivijalnosti, shvatimo da je vrijeme da stanemo na loptu i damo prednost onim bitnim trenucima. Posvetimo pozornost djetetu koje ne zna da se suđe ne može ostaviti prljavo danima, koje ne razumije da se računi moraju platiti u roku, koje ne želi pojmiti da mama nekad mora odraditi dežurstvo na poslu.

Prije ili poslije, naša će djeca prihvatiti činjenicu da odrasli imaju obaveze, no ona neće znati zašto se baš sada ne možemo ići igrati ili zašto večeras ne čitamo dugačku priču za laku noć.

Nađemo li se predugo u začaranom krugu umora, shvatiti ćemo da, bez obzira koliko se trudili, ne možemo ostvariti adekvatan balans koji uobičajeno ostvarujemo prakticirajući pristup povezujućeg roditeljstva. Uzrok tome krije se u nizu faktora koji mogu poremetiti spomenutu ravnotežu, kao što su iznimno zahtjevan karakter djeteta, neodobravajuća okolina, osobni ciljevi roditelja, vanjski pritisak ili nerealna očekivanja u vidu roditeljstva.

Uzmemo li u obzir činjenicu da živimo u patrijarhalnom društvu, shvaćamo kako se od jedne moderne majke očekuje da radi apsolutno sve: održava savršeno kućanstvo, odgaja inteligentnu i kreativnu djecu, obavlja svoje „bračne dužnosti“, vodi zavidan društveni život, te obavlja stimulirajuću ulogu uzornog djelatnika na svom „pravom“ poslu.

Novopečena majka koja pokušava živjeti u skladu s ovim prikazom “supermame” je upravo ta koju će zadesiti fizički i emocionalni teret umora.

Učeći kako biti dobra majka svom djetetu je nešto što zahtjeva puno radno vrijeme i 24-satni angažman.

Konstantan osjećaj umora je neizbježan kada postanemo „friški“ roditelj, pa će tako ujedno biti i dana kada ćemo se zapitkivati da li smo uopće sposobni obnašati ulogu roditelja tom malenom, dragocjenom biću. No, s druge strane, taj osjećaj možemo pobijediti ili ga barem ublažiti, promijenimo li neke korake u vlastitom djelovanju.

Prvenstveno, ignorirajte negativne “savjetnike”. Mnogi ljudi oko vas pokušavati će vas uputiti kako da odgajate svoje dijete, te će njihovo inzistiranje na stavu kako vi u svom pristupu griješite zapravo postupno srozati vaše samopouzdanje. Nemojte trošiti vrijeme raspravljajući s takvim ljudima. Nemojte niti provoditi puno vremena razmišljajući o njihovim savjetima.

Radije podsjetite sami sebe kako imate vrlo dobre razloge za odabir pristupa povezujućeg roditeljstva, te kako ste vi jedini i istinski stručnjak za svoje dijete.

Nadalje, dopustite i tati da pomogne. U obiteljima u kojima je otac aktivno uključen u odgoj i brigu o djeci, nećete vidjeti umornu majku kako je klonula u poslijepodnevnim satima. Stoga su neki očevi dobri u prepoznavanju svoje uloge od samog početka. No, drugima je potrebno određeno ohrabrenje.

Majka može pomoći ocu svog djeteta tako da mu mirnim tonom jasno da do znanja što želi i očekuje od njega, bez da pretpostavlja kako će on sam predvidjeti njezina htjenja i traženja. Bilo da majka ima tendenciju ka perfekcionizmu ili otac nije samouvjeren u svoje metode djelovanja, temelj ove stavke je kvalitetan protok komunikacije između mame i tate.

Kada majka i otac timskim radom pronađu vlastitu sreću i zadovoljstvo, pronaći će tu traženu utjehu u umoru promatrajući kako njihovo sretno, zdravo i divno dijete odrasta u kvalitetnu, samouvjerenu i emocionalno inteligentnu odraslu osobu.

Pročitajte i ovo: