Čovjek je po prirodi društveno biće bez obzira koliko nam je, s vremena na vrijeme, potrebna samoća u fizičkom i emocionalnom smislu.

Tako je i s našim malenim primjercima, koji tek trebaju svladati sve potrebne društvene vještine u pogledu socijalizacije s drugima.

Toddleri (malena djeca) imaju prirodnu potrebu za društvom vršnjaka, a naš je posao olakšati im taj proces koji će ih razviti u ravnopravne sudionike međuljudskih interakcija. Pritom težimo k tome da postignemo određeni balans, kako naše dijete u spomenutom ne bi nazadovalo, jednako kao što ne želimo da bude nasrtljivo ili nametljivo.

Svako dijete posjeduje društvene kompetencije potrebne za daljnje interakcije, samo je pitanje koliko ćemo mu mi, kao roditelj, pomoći da ih uspješno razvija.

Prvi korak bi, svakako, bilo okruženje poput vrtića, gdje se toddleri pripremaju za različite životne izazove koji ih čekaju u budućnosti.

Stoga bih odmah trebala napomenuti da vrtiće i slične organizacije (kao što su obrti za čuvanje djece) smatram ključnim u djetetovom razvoju društvenih vještina.

Od mišljenja sam da to nisu samo odgojno-obrazovne ustanove, već temelji dječjeg razvoja kada je u pitanju socijalizacija te bi ih na taj način bilo dobro promatrati te tako postaviti svoja očekivanja prema tim institucijama.

Pritom ne smatram da je dijete koje ne pohađa vrtić, manje vrijedno u spomenutom, već držim da im okruženja, kakva se stvaraju u vrtiću, mogu uvelike pomoći prilikom razvijanja raznih društvenih vještina.

Drugi koraci, kada je u pitanju pomaganje djetetu kod razvoja socijalizacije, iziskuju više roditeljske predanosti i strpljenja.

Prvenstveno je važno pomoći djetetu da nauči upravljati vlastitim emocijama.

Najbolji primjer takvog ponašanja će dobiti promatrajući vas u svakodnevnim situacijama.

Pokažite djetetu da je ljutnja, iako snažan osjećaj, ustvari emocija koju svatko može kontrolirati.

Kada se dijete nađe u situaciji da mora pričekati svoj red na ljuljačci ili ne želi dijeliti zajedničku igračku iz parkića, pomognite mu čekati, pokažite mu kako je ona djevojčica sretna što se poigrala s igračkom koju je možda on htio u ovom trenutku.

POVEZANA TEMA: Trebaju li naša djeca dijeliti igračke s drugom djecom?

socijalizacija za djecu

Objasnite djetetu da razumijete njegovu ljutnju jer nije uspio složiti dvorac od pijeska, no, uvijek ostanite u blizini svog djeteta, pošto se djeca često zaigraju i prestanu obraćati pozornost na ono što rade u odnosu na druge.

Također, ključna je i empatija.

Iako se empatija odnosi na razumijevanje stanja, misli i osjećaja druge osobe iz njezine perspektive (a ne vlastite), često je vještina koju treba učiti i na kojoj je potrebno raditi.

Empatija olakšava sam proces socijalizacije zato jer nam pomaže da shvatimo kako se drugi osjećaju ili na koji način drugi ljudi mogu vidjeti neku situaciju.

Jednostavno rečeno, pomaže nam da bolje razumijemo ljude i svijet oko sebe.

Te konačno, potrebno je naučiti dijete da se izrazi u pogledu potreba i osjećaja, bez da napada druge oko sebe.

Da verbalno, bez uporabe pogrdnih riječi ili provokacija, izrazi ono što želi.

“To je moja lutka, ne želim ju sada dijeliti.”

U redu je zauzeti se za sebe, ali nije u redu biti agresivan. Podučite svoje dijete zdravim načinima rješavanja konflikata.

Jednako tako, napomenula bih da izbjegavam koristiti izraz “zločesto dijete” jer čak i kada se ono ponese “zločesto”, znam da se tako ponaša jer još nije svladalo adekvatne načine nošenja sa svojim emocijama.

Tada, jednu od ključnih funkcija u djetetovom životu predstavlja upravo socijalizacija i sve što iz nje proizlazi.

Na koncu, nemojte zaboraviti da su oni samo djeca i kada se ponesu na način koji smatramo neprimjerenim – u igri gurnu drugo dijete ili ustrajno žele nametnuti svoju igru drugima.

Oni zbog toga nisu zločesti i tada im je, više nego ikad, potrebno naše razumijevanje i strpljenje.

POVEZANA TEMA: Kako naučiti dijete da riješi problem bez nasilja i svađe?