Okružena raznim tekstovima i pričama uoči tjedna dojenja, odlučila sam i sama podijeliti svoje iskustvo, kao i početke tog divnog procesa kojeg nazivamo dojenjem.

Moja djevojčica sada ima 21 mjesec, i iako još uvijek doji, te će dojiti koliko god nas dvije to budemo željele, moram priznati da je količina i učestalost neusporedivo mala u odnosu na period od prije nekoliko mjeseci. Razlog tome krije se u činjenici da sam se nedavno vratila na posao i jednostavno sam vremenski ograničena, pa kako se i ona prilagodila novom ritmu, ne iskazuje želju za dojenjem, barem ne u tolikoj mjeri kao prije, tako da smo sada na jednom podoju dnevno, navečer prije spavanja, nešto kao priča za laku noć.

Ipak nema bolje utjehe i ljepšeg načina da se utone u san od maminog zagrljaja ispunjenog majčinim mlijekom.

Kada se prisjetim naših početaka, moram priznati da nisam u svakom trenutku bila sigurna u to što radim, iako sam duboko u sebi znala da je to ono najbolje što moja beba može dobiti. Prije samog poroda nisam uopće znala da li ću biti majka dojilja ili ne, jednostavno sam odlučila prepustiti se trenutku i vidjeti što će mi predosjećaj govoriti, a predosjećaj nas ipak rijetko kad vara.

Dobro sam odlučila, jer se moja beba od prvog trenutka prepuštala toj prirodnoj potrebi za dojenjem, a ja sam imala dostatne količine mlijeka koje su se samo trebale uskladiti s njezinom potražnjom. No, nije nam išlo tako lako kao što bi se moglo očekivati.

Iako sam rodila u rodilištu koje se deklarira kao “rodilište – prijatelj djece”, osobe koje su tamo zaposlene nisu bile suviše educirane i/ili sklone pomoći mi u pogledu dojenja, a ja kao majka prvorotkinja nisam imala nikakvog iskustva niti znanja o istom. Nešto sitno teorije, no neusporedivo malo u odnosu na znanje o toj temi koje posjedujem primjerice sada.

Stoga sam se osjećala vrlo tužno i razočarano da se u jednoj ustanovi kao što je bolnica ne mogu osloniti na stručnost i susretljivost djelatnika koji tamo rade. Naime, imala sam problem da nikako nisam uspijevala namjestiti svoju bebu na ispravan način, da beba uspije uhvatiti bradavicu kako bi se dovoljno najela, a da istovremeno mene ne izgrize.

Tako da smo se nas dvije patile nekoliko dana zbog ove problematike, i kada sam već postala očajna i gotovo odustala od svega, došao je spas u vidu jedne osobe čiji mi je savjet i osoban pristup promijenio cijeli svijet u trenu.

Kada smo stigle kući, došlo je i vrijeme prve posjete patronažne sestre, kojoj sam objasnila o čemu se radi i kako se beba i ja ne uspijevamo uskladiti prilikom dojenja, bez obzira što imam mlijeka i postoji velika želja s naše strane, pa me tada ona uputila, prvenstveno uz pomoć „šeširića za dojenje“, a nastavno kroz određene položaje. Toj ženi sam zahvalna do neba, jer me u trenu izvela na pravi put i postavila mi temelj za daljnje dojenje koje još uvijek traje.

Puno smo toga moja djevojčica i ja proživjele tijekom spomenutog dojenačkog staža, bilo je tu uspona i padova. Mnogo, mnogo neprospavanih noći, pokoja upala, povremeno otežano uspavljivanje, no na koncu svega, lagala bih kad bih rekla da nije bilo vrijedno toga, jer uistinu je. Da trebam, sve bi to ponovo proživjela, jer druga strana medalje je ono što je uistinu važno; bliskost koja se ostvarila između nas dvije od prvog trena kada je došla na ovaj svijet, povezanost koja je ostala svakim trenutkom koji bi ona provela na mojim prsima, utjeha koju bi pronašla na najsigurnijem mjestu na svijetu, te nemjerljivo velika zdravstvena dobrobit koju je ostvarila konzumacijom mog mlijeka.

Osobno smatram da je majčino mlijeko najbolja hrana za male bebe i dodatna doza imuniteta toddlerima. Majčino mlijeko je važan izvor energije i proteina, a pomaže i u zaštiti protiv bolesti tijekom djetetove druge godine života. Bez obzira što je pretežito smatrano tabu temom, produženo dojenje je za majku jedno divno iskustvo, a djetetu pruža nužne bjelančevine, hranjive tvari, antitijela i druge zaštitne supstance.

Stoga bih voljela da se ovaj tekst pokaže korisnim i ohrabrujućim za nove majke ili one koje to tek namjeravaju postati, jer dojenje nije samo iskustvo vrijedno divljenja, ono je dugotrajan utisak na živote naše djece, temelj satkan od ljubavi, dobrobiti i doživotne povezanosti.

Preporuke za čitanje: