Kako bi obuhvatili sve bitne značajke koje čine život jednog roditelja današnjice, nije dovoljno sagledati ovu tematiku iz samo jedne perspektive. Trebali bi se pozabaviti spomenutim izazovom kao cjelinom, ne bi li na taj način spoznali što sami želimo postići vodeći se ulogom roditelja kroz život.

Naslov ovog teksta dobiva poseban naglasak kada većinu svog života provedete u maloj sredini. Pritom pokušavajući ne formirati ikakve predrasude prema istoj, već pokušati živjeti svoj život u skladu s okolinom koja vas okružuje, pozdraviti nasmiješenog prolaznika, popričati sa srdačnim poznanikom – uobičajeni rituali manjeg mjesta.

No, sredina nije jednako naklonjena vama kao što bi vi eventualno bili naklonjeni njoj, niti će pokazati jednaku toleranciju, razumijevanje ili suosjećanje prema onima koji djeluju suprotno očekivanjima većine.

Stoga nam se ponekad može učiniti zahtjevnim pokušavajući balansirati svoje želje i potrebe sa implikacijama drugih. Kada želimo ostati dosljedni sebi, te istovremeno prilagođeni drugima.

Ovakav pristup posebice dobiva na značaju ukoliko tražimo izvrsnost u vlastitom djelovanju. Želimo i očekujemo najbolje od sebe kako bi svima oko sebe pružili to najbolje, svojoj djeci osigurali najbolju budućnost, svom partneru pružili najbolji sadašnji trenutak.

Niti ne shvaćamo da je to trenutak kada zaboravljamo na iznimno važan faktor ove cijele priče – sebe same.

Živjeti život u kojem udovoljavamo svima oko sebe; roditeljima, prijateljima, profesorima, poslodavcima, partneru, djeci, ostatku obitelji – dovodi do stanja samouništenja neviđenih proporcija.

Dijete dođe na svijet poznavajući samo jednu stvar – ljubav svog roditelja.

Međutim, možda bi iz ovog navoda ipak trebalo izostaviti djecu, pošto tek njihovim dolaskom određene stvari počnu dobivati svoju istinsku perspektivu. Jer tek kada postanemo roditelj počnemo shvaćati da su jedina bića ovoga svijeta koja zaslužuju i s pravom iziskuju našu cjelovitu i trenutnu predanost upravo djeca.

Dijete dođe na svijet poznavajući samo jednu stvar – ljubav svog roditelja. Roditelja kojemu će prioritet postati i ostati sreća tog djeteta. Koji će se cijeli život boriti da nikada tu ljubav ne izgubi, već da ona iz dana u dan bude sve veća i jača.

Djelujući kroz roditeljsku ulogu, ne bi li pronašli ispravan način kako svoje malo biće formirati u kvalitetnu odraslu osobu, danas predstavlja uistinu velik izazov. Možda ponajviše iz razloga što se nalazimo na određenoj prekretnici, susrećući se s roditeljima na kojima su očigledne posljedice usađenih metoda „stare škole” (ala batina je izašla iz raja, dijete mora znati gdje mu je mjesto i sl.), te s roditeljima koji odbijaju stare načine i pronalaze nove pristupe toj ključnoj ulozi naših života.

Ukoliko pripadate ovoj drugoj skupini, tada ste već čitajući sami naslov potvrdno kimali glavom u znak razumijevanja ove problematike. Nečega što bi samo po sebi trebalo biti prirodno, no nažalost nije. Vrijeme u kojemu će povezujuće roditeljstvo predstavljati uobičajen pristup roditelja prema djetetu je vrijeme koje tek treba doći. Živjeti u svijetu u kojem roditelji posjeduju pojačanu svijest o roditeljstvu. Kada ćemo slušati o divnim, uspješnim pričama iz kojih je jasno da se informirane, brižne prakse odgoja djece uistinu isplate. Konstantno susretati djecu koja imaju razvijenu društvenu inteligenciju i emocionalno zdravlje.

Ne pokušavamo postići nešto nemoguće. Samo želimo da naša djeca budu više samouvjerena, sigurna, koncentrirana, te u skladu i miru sa samima sobom nego što smo mi sami to ikada bili, a i vjerojatno više no što ćemo ikada biti. Promatrati ih kako sa zapanjujućom jasnoćom doživljavaju društvene situacije, s razvijenim zdravim osobnim granicama – što znači da poštuju i tuđe granice.

Krajnje, živjeti u nadi da će roditeljski pristup pun poštovanja dobiti svoju priliku u ovom vremenu kako bi roditeljstvo počelo činiti puni krug – učim svoje dijete kako bi i sama učila od svog djeteta. Inspirirana svojim samouvjerenim, sigurnim, autentičnim djetetom, postajem zdravija ja.