Može li manjak vremena srozati naše samopouzdanje u pogledu roditeljstva? Što kada imamo svu volju i želju ovoga svijeta provesti kvalitetno vrijeme sa svojom djecom, a druge obveze preuzmu primat nad našim vremenom?

Trebamo li se zbog toga osjećati kao loši roditelji ili se jednostavno trebamo pomiriti sa činjenicom da smo samo ljudi i da ćemo konstantno kroz život imati periode veće i manje opterećenosti?

Kada bismo živjeli u idealnom svijetu, ovakva pitanja nikada ne bi ugledala svjetlo dana jer bi nam bilo omogućeno da cijele dane provodimo sa svojim voljenima bez da brinemo o egzistencijalnom pitanju ili pitanju osobne ispunjenosti.

S jedne strane, moramo raditi kako bi svojoj obitelji osigurali normalan život, dok s druge strane želimo raditi, naročito ako radimo ono što volimo, jer radeći taj posao preuzimamo samo jednu od životnih uloga koje nas ispunjavaju kao osobe.

No, čak i kada smo svjesni ove dvije činjenice, i dalje se ne možemo oteti tom osjećaju krivnje: “Ona je ovako malena sada, brzo će porasti, a ja ću se pitati gdje je to vrijeme nestalo”.

Nešto duboko u nama nam govori kako nam je, bez obzira na sve, dijete jedini prioritet, čak i kada smo svjesni da se ne možemo klonirati i biti na dva mjesto istovremeno.

Nema ništa loše u tom roditeljskom shvaćanju, ali prije ili poslije morat ćemo se pomiriti s realnošću današnjice koja nam daje uvid u kvalitetnije i dugoročnije poimanje ovog odnosa – gradeći kvalitetu sebe kao osobe, ja ulažem u sve svoje odnose, kako partnerski, tako i roditeljski.

Pozitivna disciplina

 

Ako sam sretna i ispunjena na drugim poljima u svom životu, podrazumijeva se da ću tu sreću i zadovoljstvo prenijeti i u svoj dom.

Stoga bismo sa sigurnošću mogli zaključiti kako se ključ naše sreće ne nalazi na isključivo jednom mjestu, već je svuda oko nas. Naša djeca su najdragocjeniji biseri naših srca, ali sve druge dragocjenosti (partner, prijatelji, posao) su esencijalni dijelovi naših života koji nam omogućavaju da ostvarimo sreću u pravom smislu.

I zato nemojmo osjećati grižnju savjesti ako smo danas morali ostati sat-dva duže na poslu ili smo tjedan dana intenzivno radili na projektu i imali manje vremena za svoju obitelj – već se potrudimo da vrijeme koje slijedi provedemo što kvalitetnije sa svojim voljenima.

Dijete će pamtiti ono popodne kada smo u livadi nekoliko sati lovili balone, a mi ćemo se nadati da nam neće zamjeriti što ga je dan prije baka morala uspavati umjesto mame.

Sreću ću pronaći u onim malim trenucima koji su izmamili najveći osmjeh na licu mog djeteta, a nastaviti ću je pronalaziti i kroz druge aspekte svog života – te se pritom ne osjećati loše, jer najbolji roditelj je zadovoljan roditelj koji teži boljitku sebe i svih drugih oko sebe.

Preporuke za čitanje: