Ultimativni cilj svakog roditelja je odgojiti samostalno dijete koje će biti spremno za samostalan život koji ga očekuje kako raste i razvija se.

Stoga se često pitamo kako možemo odgojiti samostalno dijete?

Postoji li određena tehnika?

Moramo li izbjegavati određene obrasce ponašanja?

Povezanost s roditeljem temelj je djetetovog rasta i razvoja. To je također osnovna misao povezujućeg roditeljstva kojeg ovdje zagovaramo.

Kada su djetetove potrebe za emocionalnom vezom s roditeljem zadovoljene ono može usmjeriti svoju energiju ka istraživanju svijeta oko sebe, formiranju svog vlastitog stava i mišljenja te smišljanju novih ideja i ciljeva u svom životu.

Svako dijete ima drugačiji razvojni put.

S obzirom na dob djeteta samostalnost definiramo na drugačiji način jer očekivanja nisu ista od vašeg tinejdžera ili djeteta koje ima 3 godine.

Mlađa djeca samostalnost pokazuju na svoj osebujni način, za koji mi roditelji često moramo imati strpljenja.

Kada dijete zahtjeva da nešto napravi samo možemo zaključiti da je na dobrom putu. No također mu moramo dopustiti da to napravi sam.

Kada idete na put i žuri vam se, a dijete uporno želi samo zakopčati svoj pojas u autosjedalici dopustite mu to iako ćete izgubiti 5 minuta za nešto što bi sami napravili u 5 sekundi.

Ta mala beznačajna radnja za vas ne znači ništa, no vaše dijete time pokazuje svoj rast i napredak. To njemu znači jako puno i obično pokazuje da dijete ima zadovoljene emocionalne veze s roditeljem u tom trenutku pa se može posvetiti istraživanju nepoznatog.

Djeca imaju jaku potrebu za povezanošću s roditeljem i žele se osjećati kao dio zajednice (obitelji). Kada tu povezanost ostvare oni se osjećaju dobro, to smatraju uspjehom. To im predstavlja temelj na kojem mogu graditi svoju budućnost i razvijati se kao osobe.

Svatko od nas ima urođenu potrebu da budemo jedinstvene i samostalne osobe no da bi to ostvarili tražimo uporište u našoj osnovnoj zajednici – užoj obitelji, našim roditeljima te braći i sestrama.

Kada dijete dakle traži da nešto napravi samo ono redefinira sebe i ono što smatra mogućim. Ono po prvi puta istražuje mogućnost da nešto napravi samo poput djeteta koje uči jesti vilicom pa onako nespretno pokušava istu koristiti dok većina hrane uporno završava na stolu.

Ako ta potreba za povezanošću pak izostane dijete će uporno tražiti svoje uporište u njoj i dok ga ne nađe neće moći u punom smislu napredovati kao osoba.

Tek kada ostvari povezanost sa svojom osnovnom zajednicom moći će se posvetiti svojoj želji za samostalnošću.

Svaki roditelj želi odgojiti samostalno i odgovorno dijete

No ovo nije nešto što ih možemo naučiti kao tablicu množenja. Da bi dijete naučili samostalnosti moramo zadovoljiti njihove potrebe koje su nužne kako bi oni sami mogli razviti svoju samostalnost.

Kada djeca znaju da se mogu osloniti na nas oni se mogu bezbrižno posvetiti istraživanju nepoznatog.

Mogu slobodno istraživati svijet oko sebe kada znaju da ih čeka sigurna luka u koju se uvijek mogu vratiti. Ta sigurna luka je njihov odnos s nama roditeljima. On im daje snagu da idu dalje, da istražuju svijet i svoje sposobnosti.

Samostalnost se ne može naučiti – nju djeca moraju sama otkriti.

Kada dijete traži da nešto napravi samo mi roditelji bi to trebali dopustiti.

To je znak da radimo dobar posao i da naše dijete raste i napreduje.

A to je i ultimativni cilj svakog roditelja, zar ne?

I iako aktivnosti koje vaše trogodišnje dijete može napraviti samo možda nisu za neku veliku nagradu, one su itekako značajne. One predstavljaju stepenice na razvojnom putu vašeg djeteta i bez njih ono ne bi moglo napredovati.

Kako dijete raste ono će biti sposobno samostalno raditi sve više i više, do trenutka kada više ne treba roditelja jer je sposobno brinuti se samo za sebe.

U tinejdžerskim godinama dijete će se sasvim prirodno udaljiti od roditelja i neće na isti način trebati našu prisutnost i povezanost s nama.

Kada gledamo te mlade osobe pune energije i volje za životom ne možemo se ne diviti roditeljima koji stoje iza njih i njihovog uspjeha.

To su roditelji koji su ispunjavali potrebe svog djeteta od malih nogu i dali im sve alate koje trebaju da bi postali samostalne osobe.

Budite strpljivi s njihovim pozivima za samostalnošću sada jer to im daje snagu za budućnost koja im je nužno potrebna.

POVEZANA TEMA: Kako postati osoba od povjerenja svom djetetu?