Ako se netko ne slaže s onim što smo upravo rekli, to ne znači da nas ne voli ili da se ne slaže sa svim našim stavovima. Kao djetetu, ovo mi je bilo vrlo teško za shvatiti, ali kako odrastamo to postaje normalna stvar. Jedan od pokazatelja ozbiljnosti je upravo taj da znamo cijeniti mišljenje drugih ljudi čak i ako se s njime ne slažemo.

Djeca još uvijek nisu došla do ove razine razumijevanja, ali to ne znači da ih ne možemo naučiti pravilnom reagiranju u potencijalno problematičnim situacijama.

Iako treba izbjegavati konflikt, on ponekad može biti vrlo koristan. Vještina koja se u zapadnim zemljama mnogo uči je upravo vještina debate – kako raspravljati s drugim ljudima, pritom obraniti svoj stav, a da druge ljude ne povrijedimo. Naša djeca u školi ne uče ove vještine, ali zato ih mi kao roditelji moramo tome naučiti.

Evo kako naučiti dijete zdravoj raspravi i komunikaciji bez nasilja i svađe.

Ako se s nekim ne slažemo oko nečega, to ne znači da imamo loš odnos s tom osobom.

Naša djeca moraju znati da ih volimo bez obzira na sve, bez uvjeta. Isto tako njihovi prijatelji vole ih na svoj način, bez uvjeta kako i oni vole nas i svoje prijatelje.

Ako se s nekim ne slažemo to ne znači da s tom osobom ne možemo biti prijatelji. Čak i mi odrasli često vidimo neslaganje oko jedne teme kao napad na cijeli odnos s određenom osobom. Koliko ste puta i sami ovome svjedočili?

Stvarnost je zapravo bitno drugačija – sasvim je normalno i moguće biti u dobrim odnosima i s osobama koje imaju drugačije stavove od nas.

Kada vaše dijete dođe doma i kaže vam kako se je posvađalo s prijateljem, podsjetite ga da ta svađa nije uništila njihovo prijateljstvo koje su naporno gradili.

Ako kažete: “Vidim da si ljut jer Martina nije htjela podijeliti svoje igračke s tobom.” naglasak stavljate na radnju koju je Martina napravila, no ako pak kažete: “Izgleda da je Martina jako loše postupila danas.” stavljate naglasak na Martinu.

Ovdje je vrlo važno napraviti razliku između ova dva načina komunikacije. Na taj način pomažete djetetu da shvati razliku između onoga što je Martina napravila i Martine kao osobe, te kako se zapravo ljuti zbog onoga što je Martina napravila, a ne na Martinu kao osobu.

Na taj način vaše dijete će shvatiti kako pojedina radnja koju je Martina napravila ne definira nju kao osobu. Ako vaše dijete veže svaki ovakvav trenutak direktno uz Martinu, imat će dojam kako je Martina zapravo jako loša osoba, što nije nužno točno.

Umjesto toga dijete mora shvatiti da jedna loša reakcija ne čini nužno Martinu lošom osobom.

reci-svom-djetetu

Istu logiku primjenite u svakodnevnoj komunikaciji s djetetom. Umjesto da za loše ponašanje kažete nešto poput: “Danas si nemoguć, stvarno si zločest!”, usmjetite fokus na loše ponašanje i recite: “Ne sviđa mi se kako si pobacao igračke po sobi i ne želiš ih pokupiti.”

Svakodnevna komunikacija s djetetom je vrlo važna jer ono na taj način gleda vas i čita vaše reakcije te iste obrasce ponašanja primjenjuje u svom životu.

Zato umjesto da se fokusirate na osobu, fokus prebacite na ono što vas zapravo smeta – loše ponašanje, pojedinu definiranu radnju. Ako je vaš fokus usmjeren na dijete, stavljate se na suprotne strane rasprave. Ako je fokus usmjeren na ponašanje, zajedno s djetetom možete proučiti što je loše kako bi to ispravili.

Neka vaše dijete shvati kako su njegova obitelj i prijatelji u njegovom timu

Ne postoji negativan osjećaj poput onoga da niste dio tima. Ljudi vole biti prihvaćeni, vole biti dio grupe i to je sasvim normalan obrazac ponašanja. Svađa daje naslutiti djetetu da više nije dio grupe i zbog toga se osjeća loše.

Ukoliko vaše dijete ometa obiteljski ručak umjesto da kažete: “Idi u svoju sobu, nećeš se tako ponašati za stolom!” recite: “Idemo svi zajedno večerati i provesti lijepo vrijeme zajedno!”. Tako djetetu dajete do znanja da je još uvijek dio tima.

U potencijalno problematičnim situacijama objasnite djetetu da iako možda imamo isti cilj, svatko od nas ima drugačiju zamisao kako ga ostvariti. U gornjem primjeru Martina se je htjela igrati igračkama i tako se zabaviti. Kako još možemo postići isti cilj? Na koji način se još možemo igrati kako bi nam bilo zabavno? Možemo li uzeti i igračke iz druge sobe?

Ova logika može biti vrlo teška za objasniti djetetu, no naš zadatak je otvoriti im um za nove spoznaje i mogućnosti. Djetetu želimo objasniti da postoji mnogo načina za napraviti istu stvar. I svaki od njih je dobar na svoj način.

Potaknite dijete da prepozna emocije za vrijeme svađe

Kada netko nije dio našeg tima mi automatski smatramo kako je ta osoba protiv nas i kako nam želi nauditi. Otkuda ovakav stav?

Ovo uglavnom dolazi kao obrana od odbacivanja. Ova emocija javlja se vrlo brzo u svakom sukobu – naš stomak se stisne, znojimo se i srce nam kuca kao ludo. Strah nas je što bi druga osoba mogla reći o nama.

No umjesto da prihvatimo tu emociju, mi se automatski pripremamo za protunapad.

povjerenje

Svojoj djeci moramo pomoći da shvate što osjećaju u trenutku kada krene svađa. Kada vidite da je vaše dijete ljuto, stavite ruku na njegovo rame i nježno ga pitajte što osjeća. Dodir će mu pomoći da se osjeća sigurno i staloženo, a odgovor na vaše pitanje će mu pomoći da shvati svoje osjećaje u datom trenutku.

Ako dijete ne može definirati svoje osjećaje – pomozite mu. Recite: “Mislim da se osjećaš ljuto/tužno/razočarano/prestrašeno…” Definiranjem jednostavnih emocija pomažemo djetetu da ih nauči prepoznati. Na taj način bit će mu mnogo lakše nositi se s težim emocijama u životu. Time mu dajemo alate za razvoj emocionalne inteligencije i mogućnost da u svom životu gradi stabilne i zdrave odnose.

Nakon što ste definirali emocije pomozite djetetu da shvati uzrok tih emocija. Recite nešto poput: “Vidim da si ljut jer Martina nije htjela dijeliti igračke s tobom.” ili “Možda si bio prestrašen da ona ne želi biti prijatelj s tobom jer ti nije dala igračku?”

Sada će vaše dijete početi gledati na stvari drugim očima. Najprije je prepoznalo emociju, a onda i uzrok iste. Ovo je idealno vrijeme za podsjetiti dijete na to kako jedna radnja ne znači da nam ta osoba ne želi biti prijatelj, te kako postoji i drugi način da dođemo do istog cilja (na primjer da pronađemo druge igračke).

Koristite ove strategije u svakom trenutku

Ne postoji bolji način učenja od promatranja svakodnevnih akitvnosti. Vaše dijete promatra vas kao ideal kojem teži. To zasigurno nije lagan zadatak, no upravo u tome leži težina povezujućeg roditeljstva – ono nas tjera da postanemo najbolja verzija sebe samoga.

Iskoristite svoj život kako bi primjenili ove strategije. Svaka promjena kreće iznutra!

Zato u situaciji kada se svađate s partnerom, nemojte pobjeći u drugu sobu već pokušajte uz pomoć gornjih strategija pronaći rješenje.

Umjesto da kažete nešto poput: “Opet si zaboravio kupiti kruh, tako si zaboravan!” recite “Osjećam da me ne cijeniš dovoljno kada zaboraviš kupiti kruh i to mi smeta.”

Tako pomažete i vašem odnosu s partnerom, jer sigurno nije zaboravio kupiti kruh zbog toga što vas ne poštuje. I u svom životu nemojte vezati problem uz cjelokupan odnos s osobom, već samo uz datu situaciju.

Ovo je vrlo korisno za našu djecu. Ne samo da imaju priliku vidjeti da smo i mi roditelji samo ljudi, već im daje uvid u pravilan način rješavanja problema. Pokazuje im kako prepoznati emocije, kako prepoznati uzrok emocija i kako je otvorena komunikacija efikasna i dobra.

dnevnik

Akcijski plan za primjenu ovih strategija

Kako bi mogli svoje dijete naučiti ovome, najprije mi sami moramo znati što radimo. Moramo znati prepoznati svoje emocije kako bi mogli pomoći svom djetetu prepoznati njegove vlastite.

Zato sljedeći puta kada se posvađate s partnerom, prijateljicom ili kolegom pratite kako vaše tijelo reagira. Prateći reakcije svog tijela možete naučiti mnogo o tome što osjećate.

Prepoznajte što osjećate i definirajte si emocije. To je prvi korak kako bi krenuli naprijed. Podsjetite se da ovo nije ozbiljna svađa i već prilika da naučite nešto o sebi i o drugoj osobi te prilika da poboljšate vaš odnos. Iskoristite ju.

Što mi je činiti kako bi ovo postalo navika?

Razmislite o svojim mislima, osjećajima i radnjama u toku dana te kako jedno utječe na drugo.

Ponekad je dobro zapisati što osjećamo kako to ne bi zaboravili. Iako vam se možda čini kako ovo nije važno, nemojte se zavaravati. Emocionalni razvoj nas kao osoba najvažnija je stvar koju možemo napraviti kako bi bili bolji roditelji.

Jer ako mi sami nešto ne znamo, kako ćemo to naučiti svoju djecu?

Ako mi sami prepoznamo i ispravimo loše ponašanje ne samo da će naša djeca naučiti graditi stabilne odnose u svom životu, već će se i naš život promijeniti na bolje.

Povezujuće roditeljstvo je najbolja metoda odgoja iz jednog vrlo jednostavnog razloga – ono nas tjera da svakim danom rastemo u bolju osobu kako bi mogli biti bolji roditelj.

Ovo nije za kukavice, a ako ste došli do kraja članka sigurno niste jedna od njih.

Preporuke za čitanje: