U prvom dijelu teksta definirali smo ljutnju u odgoju djece, analizirali kako i zašto ona nastaje te savjetovali kako se nositi s njom. Ovo je drugi dio teksta.

Ako već niste svakako pročitajte i prvi dio teksta: Vodič za roditelje – Kako se nositi s ljutnjom u odgoju?

Kako ukazati svom djetetu da je ljutnja dio onog što nas čini ljudskim bićima te da je rad na samom sebi – na koji se način odgovorno nosimo s ljutnjom – ono što nam pomaže pri sazrijevanju?

Postoji nekoliko načina na koje to možemo postići.

Postavite granice PRIJE no što se naljutite

Često se dogodi da se naljutimo na svoje dijete jer nismo postavili potrebne granice. Onaj trenutak kada shvatite da se počinjete ljutiti, ustvari je znak da je potrebno nešto poduzeti. No to ne znači vikati!

Pokušajte intervenirati na pozitivan način kako bi spriječili to ponašanje koje vas iritira. Definirajte izvor ljutnje kako bi ga mogli razumijeti i početi raditi na kontroli.

Ako izvor ljutnje dolazi od vas samih – primjerice imali ste težak dan na poslu, a dječji nestašluci vas dodatno iscrpljuju – tada to isto možete pokušati objasniti svom djetetu te ga zamoliti da bude obziran i da prestane s takvim ponašanjem, pa barem na trenutak.

Ako pak dijete radi nešto što vas postupno iritira – igra se na način na koji se netko može ozlijediti, odugovlači kada ga zamolite da nešto napravi, prepire se dok vi pokušavate voditi telefonski razgovor – možda ćete morati prekinuti ono što u datom trenutku radite, preispitati svoja očekivanja i preusmjeriti ih te zadržati situaciju i vašu ljutnju, kako ista ne bi prerasla u nešto veće.

Smirite se PRIJE no što išta poduzmete

Kad se osjećate toliko ljuto, potreban vam je način na koji se možete smiriti.

Kad ste svjesni vlastitih emocija, tada si možete pomoći da na najbolji način iskoristite svoju moć samokontrole: Stanite, pustite što god da radite u tom trenu i dišite!

Taj duboki udah je vaš gumbić za pauzu. On vam daje izbor; želite li zaista da vas obuzmu sve te velike emocije?

U tom trenutku, podsjetite sami sebe da ništa nije toliko hitno. Otresite tu napetost iz svojih ruku. Napravite još deset dubokih udisaja i izdisaja, ukoliko vam je to potrebno.

Možete pokušati pronaći način za smijeh, koji ispušta napetost iz organizma i u potpunosti mijenja raspoloženje. Čak i kad se prisiljavate da se nasmiješite, šaljete signal svom živčanom sustavu da ništa nije hitno te se tada počnete smirivati.

Ukoliko osjetite potrebu da se bilo kako oglasite, pokušajte pjevušiti u sebi. To vam može pomoći da fizički izbacite svoj bijes iz organizma, tako da čak možete pokušati pustiti neku pjesmu i otplesati.

Ukoliko uspijete pronaći barem 15 minuta dnevno za ovakvu vježbu – dok su djeca primjerice u školi ili spavaju – zapravo ćete izgraditi neuralni kapacitet kako bi se što lakše uspjeli smiriti u trenucima uznemirenosti i ljutnje.

No čak i bez tih 15 minuta svakodnevni život s djetetom bi vam trebao pružiti dosta prilika za vježbu te svaki put kad se oduprete negativnom izbacivanju svoje ljutnje, vi ustvari reprogramirate svoj mozak, tako da svakom novom situacijom imate više samokontrole u tom pogledu.

POVEZANA TEMA: Kako pomoći sebi da postanemo bolji roditelj?

ljutnja u odgoju mama

Neki se ljudi još uvijek povode za savjetom da izudaraju jastuk kad su frustrirani pa ukoliko baš morate, bilo bi najbolje da taj način izbacivanja energije napravite u svojoj privatnosti, pošto prizor vas kako ljutito mlatite jastuk, može biti poprilično zastrašujući za vaše dijete.

Dijete dobro zna da je taj jastuk tamo umjesto njegove glave, a slika pomahnitale mame koja svom snagom mlati po jastuku, urezati će se u djetetovo pamćenje.

Ovo je vrlo upitna strategija, pošto i istraživanja ukazuju na to da udaranje nečeg – bilo čega – šalje vašem organizmu signal da je nastupila hitna situacija i kako bi trebali ostati u spomenutom stanju “borba ili bijeg“.

Ova metoda vam možda može pomoći da izbacite energiju iz sebe, ali vam neće pomoći da doprete do osjećaja koji vode samu ljutnju te vam čak može osnažiti taj osjećaj ljutnje.

Ako umjesto toga možete duboko disati i podnositi osjećaj uznemirenosti vjerojatno ćete primijetiti da se u pozadini osjećaja ljutnje kriju emocije poput straha, tuge i razočaranja.

Dopustite sebi samima da osjetite te emocije kako bi mogli uočiti daljnje osjećaje koje oni uzrokuju u vašem organizmu. Nemojte ih osnažiti razmišljajući o tome zašto ste ljuti; samo prodišite kroz tu napetost u vašem tijelu i promatrajte kako se ista mijenja i prolazi.

Tada ljutnja prolazi sama od sebe, poput sladoleda koji se topi na suncu.

Uzmite predah!

Shvatite da ne možete započeti intervenciju bilo koje situacije dok ste u stanju ljutnje.

Umjesto toga, dopustite si predah i vratite se kada ste u stanju biti smireni. Fizički se odmaknite od svog djeteta, kako ne bi došli u iskušenje da se nasilno prema njemu ponesete.

Jednostavno, najsmirenije što možete, recite nešto poput: “Sada sam previše ljuta da bi o tome razgovarali. Idem uzeti predah i smiriti se. Razgovarat’ ćemo kad se vratim.”

Kada vi izađete iz prostorije to ne znači da je vaše dijete pobijedilo u datoj situaciji. Taj čin ostavlja dojam ozbiljnosti samog prijestupa koji je dijete počinilo i pomaže pri razvijanju samokontrole.

Stoga, iskoristite to vrijeme da se uistinu smirite, a ne da se dodatno frustrirate oko toga kako ste vi u pravu, a dijete u krivu.

Ako je vaše dijete dovoljno staro da ga ostavite na trenutak, možete otići u kupaonicu, poprskati lice vodom i poraditi na ranije spomenutom disanju.

No, ukoliko je vaše dijete premaleno, osjećati će se napušteno pri vašem izlasku iz prostorije, pri čemu bi vjerojatno počelo plakati i vrištati za vama.

Tada možete, primjerice, otići do kuhinje, pustiti vodu da teče i držati ruke pod njom minutu-dvije. Zatim, sjesti na krevet pored djeteta, duboko dišući i izgovarajući neku kraću mantru koja će vam povratiti smirenost, poput:

  •  Ovo nije ništa hitno.
  •  Djeca ljubav trebaju najviše kada ju najmanje zaslužuju.
  • Neposlušan je zato što treba moju pomoć sa svojim velikim osjećajima.
  • Danas samo ljubav.

Dobro je mantru izgovarati na glas. Time svom djetetu predstavljate uzor putem kojeg ono vidi kako se vi odgovorno nosite sa svojim velikim emocijama.

Zato se nemojte iznenaditi ukoliko primijetite da je vaše dijete pokupilo neku od vaših mantri kada se osjeti uznemireno.

Poslušajte svoju ljutnju, umjesto da prema njoj djelujete

Ljutnja, poput ostalih osjećaja, nam je jednako važna kao ruke ili noge. Odgovorni smo za taj osjećaj kao i za ono što namjeravamo napraviti s njim.

Ljutnjom često možemo naučiti važnu lekciju, ali djelovanje dok smo ljuti – osim u rijetkim slučajevima koji zahtijevaju samoobranu – rijetko je konstruktivno zato jer poduzimamo radnje koje inače nikada ne bi iz racionalnog, smirenog stanja.

Konstruktivan način rješavanja ljutnje bio bi, prvenstveno, da ograničimo izražavanje iste te kada se smirimo, pokušamo dijagnosticirati problem. Što je toliko pogrešno u našem životu da se osjećamo toliko bijesno i što bi trebali poduzeti kako bismo promijenili situaciju?

Ponekad je odgovor jasno povezan s našim roditeljstvom – moramo provoditi pravila prije nego li stvari izmaknu kontroli, staviti dijete na spavanje pola sata ranije ili poraditi na popravku odnosa s djetetom ne bi li se ono prestalo ponašati tako nepristojno prema nama.

Iznenadimo se kad shvatimo da se ponekad naša ljutnja odnosi na našeg partnera koji ne djeluje kao punopravni partner u roditeljstvu.

A ponekad se radi o ljutnji koju nosimo u sebi, a koju ne možemo u potpunosti shvatiti, no koja se odrazi na naše dijete, stoga u takvim slučajevima ne bi bilo na odmet potražiti pomoć stručnjaka ili grupe za podršku roditeljima.

POVEZANA TEMA: Pozitivna disciplina – što to zapravo znači?

ljutnja u odgoju tata

Zapamtite da izbacivanjem svoje ljutnje na nekog drugog istu možete osnažiti ili čak pogoršati!

Unatoč popularnom mišljenju da moramo izbaciti ljutnju van, kako nas ista ne bi izjela, nema ničeg konstruktivnog u vezi izbacivanja ljutnje na nekog drugog.

Istraživanja ukazuju da nas izbacivanje ljutnje za vrijeme dok smo ljuti, ustvari pravi još jače ljutima.

Zauzvrat, time druga osoba, na koju izbacujemo ljutnju, postaje uplašena i povrijeđena pa tako ne iznenađuje činjenica da se izbacivanjem ljutnje ništa ne rješava, već se samo dodatno narušavaju odnosi u obitelji.

Štoviše, izbacivanje ljutnje nije izvoran problem ove situacije. Ljutnja je napad na drugu osobu, zato jer se osjećate toliko uznemirenima.

Suočavanje s izvornim problemom predstavljalo bi izražavanje boli ili straha koji je izazvao tu ljutnju – nešto što bi mogli napraviti s partnerom. Ali kad ste s djetetom, vaš je posao upravljati svojim emocijama, a ne ih prenositi na svoje dijete.

Rješenje je da uvijek sebe prvo smirite. Zatim razmotrite što bi mogla biti „dublja“ poruka vaše ljutnje, prije nego donesete odluke o tome što ćete reći ili napraviti.

Pričekajte PRIJE nego li disciplinirate!

Odredite sami sebi da NIKADA ne djelujete dok ste ljuti.

Nitko nije rekao da morate dijeliti lekcije na brzinu. Jednostavno recite nešto poput: “Ne mogu vjerovati da si udario svog brata nakon što smo razgovarali o tome da udaranje boli. Moram razmisliti o ovome pa ćemo popričati danas poslijepodne. Do tad, očekujem da ćeš se ponašati najbolje što znaš i možeš.”

Uzmite 10 minuta da se smirite. Nemojte u sebi ponovo proživljavati tu situaciju koja se dogodila – ta vrsta razmišljanja će vas uvijek dodatno naljutiti.

Umjesto toga, upotrijebite neku od metoda smirivanja.

No, ukoliko ni nakon 10 minuta predaha još uvijek niste dovoljno smireni da bi konstruktivno mogli pristupiti ovom problemu, nemojte oklijevati odgoditi potreban razgovor s vašim djetetom: “Želim razmisliti o ovom što se upravo dogodilo, a kasnije ćemo razgovarati o tome. U međuvremenu, ja trebam napraviti večeru, a ti dovrši svoju domaću zadaću, molim te.”

Nakon večere, sjednite sa svojim djetetom za stol i ukoliko je potrebno, postavite čvrste granice. Primijetiti ćete da ste sposobniji saslušati njegovu stranu priče i odgovoriti razumnim smjernicama i granicama na njegovo ponašanje nego li bi to bili u trenutku ljutnje.

Bez obzira na sve, izbjegnite fizičko kažnjavanje

U istraživanju provedenom 2007. godine, 85 posto adolescenata je izjavilo da su ih tijekom djetinjstva roditelji fizički kažnjavali (udarci, šamari). Sve iako su studije za studijom ukazivale da udaranje djece, kao i svako drugo fizičko kažnjavanje, negativno utječu na razvoj djeteta, a posljedice su im vidljive kroz cijeli život.

Stručna mišljenja po tom pitanju se slažu u jednom – strogo su protiv fizičkog kažnjavanja djece!

Dođe nam da se zapitamo da li je ova epidemija tjeskobe i depresije, prisutna u našim generacijama, dobrim dijelom uzrokovana zbog odraslih koji su nas tijekom djetinjstva povrijedili.

Mnogi odrasli minimiziraju fizičko nasilje koje su pretrpjeli, pošto im isto predstavlja preveliku emocionalnu bol da bi istu priznali.

Ali potiskivanje boli doživljene u djetinjstvu, samo može dovesti do toga da ćemo vjerojatnije sami biti skloni udarati svoju djecu.

POVEZANA TEMA: Kako se nositi sa teretomn vlastitog djetnjstva u odgoju djece?

ljutnja u odgoju obitelj

Udarajući svoje dijete, vi se prividno i privremeno osjećate bolje jer ste izbacili svoj bijes, ali to je izrazito loše za vaše dijete i u konačnici sabotira sve pozitivno što ste ikad napravili kao roditelj.

Udarci, pa tako i šamari, mogu eskalirati u nešto veće.

Postoje čak i dokazi da udaranje djeluje poput ovisnosti za roditelja jer mu omogućava da izbaci bijes, izbjegne uzrujanost i osjeća se bolje.

Ali postoje pozitivni načini na koji se možete bolje osjećati, a da to nije na štetu djeteta.

Učinite sve što je potrebno da biste se kontrolirali. Dakle, ukoliko je to nužno, napustite prostoriju u kojoj se trenutno nalazite. Ako se ne uspijete kontrolirati i pribjegnete fizičkom kažnjavanju – ispričajte se svom djetetu i recite mu da nikada nije u redu udarati. A zatim potražite pomoć za sebe.

Izbjegnite prijetnje

Prijetnje koje izreknete kada ste ljuti, uvijek zvuče nerazumno.

Budući su prijetnje učinkovite samo ako ste spremni djelovati po istima, one ruše vaš autoritet i smanjuju vjerojatnost da će vas dijete poslušati sljedeći put kad mu pokušate odrediti neko pravilo ponašanja.

Umjesto toga, recite svom djetetu da trebate razmisliti o primjeni odgovarajuće mjere u odnosu na njegovo ponašanje. Djetetu će se takva neizvjesnost činiti puno gorom od slušanja niza prijetnji koje vi nećete izvršiti.

Pripazite na svoj ton i izbor riječi

Istraživanja pokazuju da što mi smirenije govorimo, to se smirenije osjećamo te tako i drugi smirenije reagiraju na nas. Slično tome, uporaba psovki i drugih pogrdnih riječi, čini nas i naše slušatelje više uzrujanima pa tako i sama situacija lagano izmiče kontroli. Mi ustvari posjedujemo moć da ili smirimo ili uzrujamo sebe i osobu s kojom komuniciramo, time što ćemo pripaziti na ton glasa i uporabu riječi u samoj komunikaciji.

I dalje ste ljuti?

Nemojte se vezati za svoju ljutnju.

Nakon što ste sami sebe poslušali i napravili odgovarajuće promjene, pustite ljutnju. Ukoliko ne uspijevate pustiti, sjetite se da je ljutnja ustvari naš sustav samoobrane. Ona nas štiti kad se osjećamo ranjivima.

Kako biste se riješili te ljutnje, razmotrite što se iza iste krije; strah ili tuga?

Možda vas plaše trantrumi vašeg malenog dječaka ili ste tužni jer se osjećate odbačeno otkad je vaša djevojčica stekla nove prijateljice u školi.

Tek kad prihvatite te prikrivene emocije i dopustite si da ih osjetite, vaša ljutnja će početi jenjavati i biti ćete u mogućnosti s djetetom konstruktivno poraditi na rješavanju nečeg što vam se možda učinilo nesavladivim.

POVEZANA TEMA: 15 načina kako se prestati derati na djecu

deranje na djecu

Napravite popis prihvatljivih načina rješavanja ljutnje

Možete ponekad, kad vam je kod kuće mirna situacija, razgovarati s djetetom o prihvatljivim načinima rješavanja ljutnje.

Da li je ikada u redu udariti nekog? Da li je u redu bacati stvari? Ili vikati?

Zapamtite, vi ste uzor ponašanja svom djetetu, tako da se pravila ponašanja koja se primjenjuju ne odnose samo na vaše dijete, odnose i na vas.

Zatim, zajedno napravite popis prihvatljivih načina rješavanja ljutnje, koji ćete postaviti, primjerice, na hladnjak, tako da ga svi iz obitelji svaki dan mogu vidjeti.

Omogućite svom djetetu da vidi kako vi slijedite ta zajedno usvojena pravila kad se počnete ljutiti:

  • Reci drugoj osobi što želiš, bez napadanja.
  • Pusti svoju omiljenu pjesmu i otpleši kroz ljutnju.
  • Kada poželiš udariti, pljeskaj rukama oko svog tijela, a zatim čvrsto zagrli samog sebe.

Birajte svoje bitke

Svaka negativna interakcija s djetetom, troši vrijedan kapital pozitivnog odnosa koji ste s njim stvarali.

Stoga se usredotočite na ono što je važno, kao što je način na koji se vaše dijete odnosi prema drugim ljudima.

Možda će vas izludjeti kad baci jaknu na pod i tamo ju ostavi, ali to zaista nije vrijedno narušavanja vašeg odnosa. Ne zaboravite da, što ste više povezani sa svojim djetetom te što je pozitivniji odnos između vas, veća je vjerojatno da će dijete slijediti vaše usmjeravanje.

Uzmite u obzir da ste i vi dio problema

Ukoliko težite k emocionalnom razvoju, vaše će vam dijete ukazati gdje trebate poraditi na sebi. Ako ne, teško je biti smiren roditelj koji se vodi povezujućim roditeljstvom, zato jer će vas i sitnica uspjeti izbaciti iz takta.

Prilikom svake interakcije s djetetom, mi imamo moć smiriti ili uznemiriti situaciju. Vaše se dijete može ponijeti na način koji će vama dignuti živac, ali vi niste žrtva u toj situaciji.

Prvenstveno preuzmite odgovornost za upravljanje vlastitim emocijama. Vaše dijete neće postati mali anđeo preko noći, ali iznenadit ćete se kad vidite koliko će se dijete ponijeti manje bijesno, nakon što vidi vas kako ostajete mirni u uznemirenoj situaciji.

Nastavite tražiti učinkovite načine discipliniranja koji potiču bolje ponašanje

Istraživanja pokazuju da discipliniranje djece dok smo ljuti dovodi do začaranog kruga koji potiče neprimjereno ponašanje.

Mnogi roditelji ostanu iznenađeni kada saznaju da postoje obitelji u kojima se djeca nikad ne kažnjavaju, čak ni metodama posljedica ili timeouta, a vikanje od strane roditelja je rijetkost.

Jasne, čvrste granice se naravno postavljaju, kao što postoje očekivanja u pogledu ponašanja, no to se sve provodi putem povezanosti roditelja i djeteta te tako da roditelj pomaže djetetu s njegovim potrebama i uznemirenostima koje potiču to loše ponašanje.

Istraživanja ukazuju da takve obitelji stvaraju djecu koja su emocionalno inteligentnija te time više sposobnija upravljati vlastitim ponašanjem.

Ukoliko se učestalo borite s vlastitom ljutnjom i bijesom, potražite stručnu pomoć.

Ukoliko vam je pomoć potrebna nemate razloga za sram, jer nema ništa loše u traženju pomoći kada nam je ista potrebna.

Loše je kad se odričete svoje odgovornosti kao roditelj, dok istovremeno radite na štetu svog djeteta, bilo u fizičkom ili psihičkom pogledu.

Ako ste došli do kraja ovog teksta, napravili ste prvi odlučan korak. Postali ste svjesni da možda imate problem i želite ga riješiti. Sigurni smo da ćete u tome uspjeti.

POVEZANA TEMA: Kako odgoj batinama i kaznama utječe na našu djecu?