Kada bi nas odrasla osoba iznenada ugrizla, ostali bi šokirani i zgroženi tim činom.

No kada to učini naše dijete, iz nekog razloga ne reagiramo na primjeren način, naročito kada se u odgoju vodimo miroljubivim roditeljstvom, pa tako ostanemo zatečeni agresivnim ponašanjem svog djeteta.

To je upravo jedna od situacija kada trebamo odrediti jasne granice – dijete mora vidjeti da to BOLI – jasno mu dati do znanja da njegov čin nije bezazlen, čak i ako se radi o sasvim malenom djetetu.

O nekim stvarima ne možemo pregovarati s djetetom.

Vrlo jednostavno; ne može gristi, udarati ili se na drugi način ponašati agresivno prema drugima oko sebe.

Vodeći se povezujućim roditeljstvom, osoba se može naći u zabludi, misleći da nježan pristup koji izbjegava kažnjavanje ujedno označava i izbjegavanje direktnog suočavanja s djetetom.

Nećemo narušiti svoj odnos sa djetetom ako mu jasno damo do znanja što ne smije raditi zato jer je postavljanje granica nužno u svakom pristupu odgoja, pa tako i kod povezujućeg roditeljstva.

POVEZANA TEMA: Što napraviti ako vas dijete ugrize?

bolji roditelj deranje na djecu

Spustite se na razinu svog djeteta, pogledajte ga u oči i jasno mu recite: “Ne mogu ti dopustiti da udaraš psa!” ili “Neću ti dopustiti da me grizeš.”

Discipliniranje bez kažnjavanja podrazumijeva upravo to:

  • vodite situaciju, bez da ju kontrolirate
  • nježni ste, ali i čvrsti
  • iskreni ste, jasni i direktni

Nemojte patronizirati svoje dijete ili uljepšavati takvu situaciju: “Ljubavi molim te nemoj udarati psa.”

Jednako kao što ćete vidjeti bolje rezultate ako ne generalizirate ili stavljate dijete u poziciju objekta: “U našoj obitelji se ne grizemo!” ili “Josip je dobar dječak koji zna da se ne grize”.

Kada ste djetetu jasno izrekli ono što je potrebno, svakako pripazite da ste sami smireni, a ukoliko je nužno, fizički ga spriječite da ponovo ne udari ili ugrize, kako bi pokazali da uistinu ne dopuštate takvo agresivno ponašanje.

Niti jednom roditelju nije lako kada se nađe u situaciji da se dijete, koje uči nježnom pristupu i mirnom rješavaju situacija, počne agresivno odnositi prema njemu ili drugima oko sebe.

Pa bi stoga, osim trenutne reakcije na takve situacije, također trebao uzeti u obzir određene uzročnike koji bi mogli utjecati na dijete u danim trenucima.

Ponekad, dob i stupanj razvoja djeluju na dijete tako da mu otežavaju izražavanje na nježan i jasan način. Nekad su u pitanju senzorni problemi ili stres kod kuće.

A ponekad dijete jednostavno potražuje više pažnje od roditelja od kojeg te pažnje manje dobiva. Primjerice kada jedan roditelj više radi pa je time više odsutan od kuće.

Jedan od uzročnika takvog agresivnog ponašanja može biti i dolazak novog djeteta u obitelj pa pripazite da je vaše starije dijete spremno na dolazak novog člana obitelji.

Stoga je bitno da, dugoročno gledajući, prepoznamo razlog zbog kojeg se dijete počelo agresivno ponašati i potaknemo ga da svoju energiju i emocije usmjeri pozitivno, ne bi li riješili ono što ga muči.

U takvim situacijama, kažnjavanjem djeteta možemo samo produbiti predmetnu problematiku. Promatrajući dijete, slušajući ga i razgovarajući s njim možemo spoznati uzroke koji su doveli do ovog problema.

mama i beba

Obratite pažnju na ova tri detalja.

1. Razgovarajte sa svojim djetetom

Kako bi adekvatno mogli primijeniti pristup povezujućeg roditeljstva, moramo se moći povezati sa svojim djetetom, a jedini učinkoviti način da to postignemo je upravo kroz razgovor.

Iako će na pomisao povezivanja nekima pasti na pamet scene poput grljenja, smijanja i veselog trčkaranja kroz livade cvijeća (idealne scene kakve vidimo na reklamama), a ne na eventualno uznemiravanje djeteta dok mu jasno govorimo NE, moramo prihvatiti da se povezivanje upravo odnosi na jasno određivanje granica, što možda ne zvuči tako lijepo, ali je nužno potrebno.

“Neću ti dopustiti” ili “Ne mogu ti dopustiti” su fraze koje nas jasno i direktno povezuju s osobom s kojom razgovaramo i time joj dajemo do znanja što od nje očekujemo.

To je način povezivanja koji je djeci nužno potreban kad se ponašaju na neprimjeren način te zaslužuju direktnu, uvažavajuću reakciju.

2. Povežite se kroz suosjećanje i podršku

Kad određujemo granice, djeca moraju znati da mi, kao roditelji, uvažavamo njihove osjećaje i perspektivu cijele situacije.

Nakon što smo odredili granicu i rekli da mu ne možemo dopustiti da udara, trebali bi djetetu ukazati da suosjećamo s njim, tako što ćemo mu pružiti podršku i pokazati razumijevanje.

Verbalno mu dati do znanja “Vidim da si se naljutio jer nisi mogao dobiti drugu čokoladicu.”, ali se nikako uznemiriti ili obeshrabriti kada dijete emocionalno reagira na naše postavljanje granica.

Roditelj je najveća i jedina podrška koja je djetetu tad potrebna, stoga je vaš stav od ključne važnosti u takvim trenucima.

3. Pripazite na potrebe djeteta

Potreba koju dijete najčešće želi zadovoljiti odnosi se na našu pažnju. Na priznanje djetetovog ponašanja i očekivanja nas, kao roditelja.

Do 18. mjeseca starosti, većina djece je svjesna toga što smije, a što ne smije raditi.

Razlog zašto se onda ponesu na neadekvatan način, krije se upravo u našem oklijevanju kada bi trebali postaviti jasnu i čvrstu granicu.

Umjesto da dijete prepuštamo vlastitim nedoumicama glede daljnjeg ponašanja, trebamo odmah reagirati i djetetu dati do znanja što očekujemo od njega.

Volimo svoju djecu i želimo im samo najbolje, ali jedini ispravan način da gradimo temelje životnog ispunjenja u kojem će oni postati najbolji što mogu biti, jest da kroz taj put kročimo realnim očekivanjima.

Kada djetetu postavimo jasnu granicu glede njegovog ponašanja, ono istu neće dočekati sa smiješkom na licu, ali to nas ne bi trebalo zabrinjavati.

Dugoročno gledajući, ako smo iskreni prema sebi i drugima oko sebe, kroz život ne možemo prolaziti s ustrajnim, umjetnim smiješkom.

Kroz naš primjer i naša djeca će to spoznati.

POVEZANA TEMA: Kako odgojiti dijete koje će vas poštovati?