dojenje u javnosti
Izvor slike: Glamour Magazine

Uspjeh je dojiti bebu uz sve poteškoće koje nam je suvremeno društvo nametnulo. Uspjeh je dojiti jedan mjesec, tri mjeseca, šest mjeseci, godinu dana, dvije godine. Zato čestitam svim majkama koje su uspjele i uspjevaju dojiti – zapamtite da radite odličan posao!

Kad govorimo o poteškoćama suvremenog društva tu ne mislim na poteškoće kao što su needucirano osoblje (vrlo ozbiljan problem u današnjem, super educiranom svijetu), već na problem s kojim se susreće svaka majka dojilja, bar nekoliko puta u svom dojenačkom stažu – dojenje u javnosti.

Vjerovatno ćete pomisliti da pretjerujem i da to zapravo nije problem. Većina misli da je to izbor majke koja može dojiti u javnosti ili ne mora, može se pokriti dok doji u javnosti ili ne mora, izbor je na majci.

Izbor je na majci. No, ono što će utjecati na njenu odluku je okolina u kojoj živi.

Majka koja je odlučila dojiti u javnosti se mora boriti sa ustaljenim razmišljanjima koja su prisutna godinama, mora se boriti sama protiv sebe i svog odgaja. Većinom smo odgajani tako da dojke smatramo neprikladnim, nečasnim i objektom koji se u svakom slučaju mora pokriti da ih slučajno ne bi ugledao koji muškarac.

I dok vi tako dojite usred krcate ulice, sa bebicom koja doji i uživa, promatrate svakog prolaznika i čekate onog koji će vam nešto reći, viknuti, ružno vas pogledati. Čujete svoju majku kako vam govori da se pokrijete, da je to što radite neprikladno, da izazivate muškarce.

U čemu je problem?

U nama, u našem odgoju i našem društvu.

Nakon pet godina neprekidnog dojenja dojila sam svugdje, u javnom prijevozu, na ulici, u šoping centru, nasred trgovine, na poreznoj, kod javnog bilježnika, u crkvi, na svadbama i obiteljskim proslavama – ma svugdje zapravo. Nikad se nisam pokrila.

To je bio moj izbor. Dojenje je moj način života i ne dojiti u javnosti bi mi samo otežalo život.

Jako se dobro sjećam osjećaja kod prvog dojenja u javnosti.

Sram, nelagoda, gledala sam hoće li me i tko vidjeti. Što ako naleti netko poznat? Jedva sam čekala da podoj završi. Možda sam se mogla pokriti? Pa jesam, mogla sam i sebe i dijete pokriti pelenom i dojiti u još gorem položaju i isto tako se osjećati. No, ja sam tada odlučila da ću dojiti u javnosti. Da neću pokrivati niti sebe niti dijete nego ću jednostavno dojiti kad god moje dijete to zatraži. I jesam!

Osjećaj je polako nestajao, svaki podoj je bio lakši, a sada uopće više ne razmišljam o tome gdje dojim jer mi je dojenje postalo toliko uobičajeno da, u trenutku podoja, niti ne shvatim da radim nešto što bi moglo izazvati poglede drugih.

POVEZANA TEMA: Riješite kviz i provjerite koliko zapravo znate o dojenju

dojenje u javnosti

Pritisak okoline utječe loše na dijete i majku

Ne dojiti u javnosti nije bezopasno. Majke koje ne doje u javnosti će ranije prestati dojiti, ponajviše zbog pritiska okoline. Ukoliko svaki puta kada negdje idete morate tražiti zatvoreno mjesto gdje ćete podojiti dijete, izlasci van više uopće nisu zabavni.

Pokriti dijete od par mjeseci i starije (s bilo čim) je kao da pokušate pokriti hobotnicu. Nemoguća misija, male okice redovno žele razgledati dok završavaju svoj ručak.

Majke koje ne doje u javnosti će se češće izdajati i nositi bočicu s izdojenim mlijekom  sa sobom. Bebe se vrlo lako mogu zbuniti i nakon bočice ne prihvatiti dojku. Ovo je posebno opasno kod beba do 6 tjedana starosti. Isto tako, češće će im nuditi dude varalice koje imaju sličan efekt kao i bočice. Često će odgađati podoj iako dijete pokazuje jasne znakove gladi. Kad je dijete pregladno, onda je uznemireno i teže će prihvatiti dojku. Tek onda imate problem.

Kao što sam rekla na početku, problem je u društvu koje nas je odgojilo da neke stvari promatramo na krivi način.

Društvo i mediji su oni koje utiču na naš pogled na većinu stvari. Od odgoja koji je ključan, od katoličke sredine koja je konzervativna i ponekad vrlo isključiva do medija koji su ženske grudi seksualizirali i pretvorili ih u objekt koji služi za zadovoljavanje muških potreba.

Ženske grudi većinu asociraju na polugole starlete, porno filmove i časopise te na modele seksi donjeg rublja koji nam sa svake reklame viču da naše grudi moraju izgledati sexy za našeg muškarca.

Činjenica je da su ženske grudi u potpunosti seksualizirane, cijelo viđenje ženskih grudi je pogrešno. Pogrešno na njih gledamo mi, žene. Pogrešno na njih gledaju muškarci, cijelo društvo, i što je najgore – pogrešno učimo svoju djecu.

POVEZANA TEMA: Gdje smo pogriješili u odgoju naših dječaka?

Kad bi naša djeca redovno viđala majke koje doje svoju djecu, njihovo viđenje ženskih dojki bi bilo potpuno drukčije nego naše. Smatrali bi dojenje normalnim i prirodnim (što i jest), i dobili bi jasnu poruku od društva čemu ženske dojke služe. Odgojili bi djevojke u mlade žene koje se ne boje dojiti svoju djecu jer im dojenje nije nepoznato. Odgojili bi mlade muškarca koji bi bili podrška svojim suprugama u dojenju.

Kada nešto nije uobičajeno, onda se na to obraća više pozornosti nego kad je uobičajeno. Kada vidite majku koja hrani dijete ne bočicu nećete niti trepnuti, a majku dojilju ćete ipak zamijetiti. Nažalost, dojenje još uvijek nije uobičajeno, bar ne u našem društvu.

Svaka majka će odlučiti hoće li dojiti u javnosti ili neće, to je osobni izbor svake majke. Majka koja doji već je donijela najbolju odluku u životu, dojiti svoje dijete.

Za one majke koje su još neodlučne – dojite u javnosti.

Jedino tako možemo učiniti da dojenje postane normalno, to je način na koji svaka od nas, majki dojilja, može utjecati na promjene u našem društvu, na odgoj cjelokupnih generacija. Svaki svoj podoj u javnosti gledajte kao čin koji mijenja društvo.

Svaka od nas ima tu moć samom činjenicom da dojimo.

Podržimo dojenje zajedno!

Preporuke za čitanje: